Nauka vs. Evolucija

Saga o kako su darvinisti prodali magiju teorije evolucije kao nauku....


09.07.2014.

Sirenje svemira.... i sirenje naseg solarnog sistema?

Jedno interesantno pitanje na resons.org, o kojem obicno razmisljaju studenti prve godine astro-fizike. Prema teoriji Velikog praska svemir je poceo kao sicusna tacka velike gustine i temperature, koja je pocela da se siri u djelicu sekunde u svim pravcima, sto traje i do danas. Posto se svemir siri, prostor izmedju galaksija se povecava. Ovaj model svemira se simbolicno moze predstaviti kao balon na kojem su nacrtane galaksije, te puhanjem u balon mozemo vidjeti povecanje distance izmedju galaksija (vidi sliku). Pitanje je, da li se prostor izmedju zvijezda unutar galaksija takodje povecava? Sta se dogadja sa prostorom izmedju nase zvijezde i planeta Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, itd., da li se i ovaj prostor povecava? Sta je sa prostorom izmedju Zemlje i Mjeseca? Da li se prostor izmedju vas i kompjutera siri dok citate ovaj blog? Za odgovor na ovo pitanje dolazi u pomoc Ajnstajn, opet! Poslusajte odgovor u ovom podcastu, pitanje pocinje od 9:58 min, http://www.reasons.org/podcasts/i-didnt-know-that/let-there-be-nucler-fusion-why-not-solar-system-expansion-spacetime-theorems-out-with-the-old

Sirenje svemira
15.06.2014.

Obavezno citanje

Ako ste imali zivaca da gledate Cosmos 2.0 i svu darvinisticku propagandu skupljenu na jedno mjesto, a sve bez i jednog prezentiranog kontra misljenja...svaka vam cast! Ako pak niste mogli gledati sve te bullshite u prezentaciji Tysona, ovdje mozete procitati summa summarum o Cosmos v2.0, http://www.evolutionnews.org/2014/06/cosmos_finale_t086591.html. Muslimani, krscani i jevreji vjeruju da je Bog kreator svega zivota na Zemlji i odbacuju naturalisticku verziju pred-bioticke supe. Ja cesto dobijem pitanje, ali kako je Bog to zapravo uradio? Ovdje je interesantna teza kao odgovor na ovo tesko pitanje, http://www.reasons.org/articles/how-did-god-create-the-first-life-on-earth. Uzivajte...

05.06.2014.

Dali je tzv. teisticka evolucija kompatibilna sa Islamom?

Odgovor na ovo pitanje: teisticka evolucija NIJE kompatibilna sa Islamom! Ukratko, pobornici teisticke evolucije priznaju postojanje Boga, ali Bog nije direktno ucestvovao u stvaranju zivota. Prema ovoj teoriji Bog je mogao stvoriti osnovne elemente za zivot, postoji mogucnost i da je Bog odgovoran za stvaranje prirodnih zakona, kao i da je stvorio osnovne elemente za zivot i prirodne zakone imajuci na umu eventualno stvaraje zivota. Medjutim, teisticki evolucionisti smatraju da je Bog u jednom trenutku stao po strani, ostavljajuci moguce stvaranje zivih organizama na nacin koji zastupaju ateisticki evolucionisti...stvaranje zivota od postojece nezive materije pod uticajem samo prirodnih zakona (ateisti doduse nemaju objasnjenje za postojanje prirodnih zakona, dok teisticki evolucionisti prirodne zakone pripisuju Bogu). Teisticka evolucija potpuno je kontradiktorna islamskom ucenju i muslimani je moraju potpuno odbaciti. Naucno objasnjenje zasto teisticka evolucija nije prihvatljiva za krscane dao je Stephen C Meyer, a pratkicno isto vazi i za muslimane. Audio mozete poslusati ovdje, http://intelligentdesign.podomatic.com/entry/2014-05-16T17_02_09-07_00

28.05.2014.

Dizajn u prirodi

"Biologists must constantly keep in mind that what they see was not designed, but rather evolved." – Francis Crick (Nobel Prize Laureate in Physiology and Medicine). Ova tvrdnja koju je izrekao protagonist teorije evolucije je i danas glavna vodilja ateisticko-materijalisticke ideologije, a kaze da se biolozi moraju stalno podsjecati da zive stvari koje vide oko sebe nisu dizajnirane, nego su nastale evolucijom. Ipak, kao sto prof. John Lennox kaze, nonsens ostaje nonsens i kada ga kaze svjetski poznati naucnik. Koliko god se darvinisti trudili da ne zaborave pomenutu izreku, dizajn u prirodi je u tolikoj mjeri prisutan, da razuvjeri i one najtvrdokornije darviniste poput pro-darvinistickog megafona BBC-a. BBC je objavio tekst o dizajnu novih letecih robota za ciju su inspiraciju inzinjeri koristili superiornu strukturu ptica i insekata..., a ne neo-darvinisticki proces (kao sto je skoro tvrdio Bill Nye, tzv "the science guy"). Tekst mozete procitati ovdje, http://www.bbc.com/news/science-environment-27496737

22.05.2014.

Kada "the official assholes" kazu....onda je to tako i nemore bit' drugacije!

Ja sam davno na blog postavio link za Natural News stranicu (pod Razno, Zdravlje link), nadam se da posjecujete ovu stranicu redovno, posebno vi koji zivite u sjevernoj Americi. Jedan od osnivaca ove stranice, Mike Adams gostovao je u emisiji koju vodi doktor Mehmet Ozkan, poznatiji kao doktor Oz. Mike je otkrio prisutnost teskih metala u hrani za koju se smatralo da je sigurna za jesti i koja je prosla kroz kontrolu FDA. Mnogi su Mikea smatrali sarlatanom, smijali mu se i tvrdili kako su informacije koje on objavljuje budalastine, jer eto, sigurnost hrane potvrdili su "sluzbeni strucnjaci" iz FDA organizacije. Ovi "sluzbeni strucnjaci" ili kako ih ekonomski komentator Gerald Celente naziva "the official assholes" su svo vrijeme znali da je hrana zagadjena toksicnim metalima, kao i sto sigurno znaju o stetnosti GMO hrane, ali su o tome sutili i prikrivali stvarne informacije. Uz pomoc sluzbenih medija (istih onih koji rade propagandu i za darviniste) toksicna hrana servira se ljudima kao zdrava i sigurna. Ipak, uvijek se nadje neko ko je spreman da pogleda u sirove informacije i interpretira ih na razborit nacin, kao u ovom slucaju dr Oz. Nemojte slijepo vjerovati "ekspertima" iz sluzbenih medija i organizacija, bez obzira radilo se o zdravlju, teoriji evolucije, i slicno.... Video mozete pogledati ovde, http://www.doctoroz.com/episode/whistleblower-who-found-poison-americas-food

18.05.2014.

Zablude o tzv. pametnim masinama

"Vjestacka inteligencija" je dobro poznata tema, ali u posljednje vrijeme darvinisti-ateisti su dodali novi zaplet u samo njihovom maniru. Evolucija ce navodno uzrokovati da ce "pametne masine postati pametnije od ljudi, ili da ce "pametne masine preuzeti upravljanje planetom i eleminisati ljude u potpunosti"... Ovo su samo neke od obmana koje mozemo citati u mnostvu izdanja koje su pod kontrolom darvinista. Na ove obmane nasjeli su i mnogi naucnici poput Stehpen Hawkinga. O zabludama koje sire darvinisti na ovu temu mozete procitati u tekstu dr. Erik Larsona ovdje, http://www.evolutionnews.org/2014/05/postscript_on_s085641.html

13.05.2014.

Cestitke Turskoj na clanstvu u CERN-u

Turska ce postati pridruzeni clan CERN-a, cestitke! CERN has just sent out this press release: Turkey to become Associate Member State of CERN Director General Rolf Heuer and Mr Taner Yildiz, Minister for Energy and Natural Resources of the Republic of Turkey today signed an agreement admitting Turkey to CERN Associate Membership, subject to ratification by the Grand National Assembly of Turkey, the Meclis. “The Turkish scientific community has a long and proud history of involvement with CERN’s programmes stretching back over 40 years,” said Professor Heuer, “it is therefore a great pleasure, and an honour for me to cement that relationship with today’s signature.” “This is a very special moment for Turkey and Turkish scientific community”, said Mr Yildiz. “Today we signed the agreement for "Associate Membership" to CERN, which reflects decades of achievement where Turkish scientists have contributed to the European scientific efforts at CERN. I am fully confident that with this signature, the relations between Turkey and CERN will further develop on a win-win basis.” Turkey was granted Observer Status at CERN in 1961. In 2008 a Co-operation Agreement between CERN and the Turkish Atomic Energy Authority (TAEK) was signed concerning the further development of scientific and technical cooperation in high-energy physics. Turkish physicists have participated in a number of CERN experiments over recent years, notably CHORUS where they made several important contributions to data analysis. Today, Turkish physicists are active in the ALICE, ATLAS, CMS and LHCb experiments at the LHC, and are also involved with the CAST, NA63 and OPERA experiments as well as experiments at the ISOLDE facility. Turkey operates a Tier-2 centre of the Worldwide LHC Computing Grid, and some 110 Turkish scientists are registered users of CERN’s facilities. Turkey’s Associate Membership will strengthen the long-term partnership between CERN and the Turkish scientific community. Associate Membership will allow Turkey to attend meetings of the CERN Council. Moreover, it will allow Turkish scientists to become members of the CERN staff, and to participate in CERN’s training and career development programs. Finally, it will allow Turkish industry to bid for CERN contracts, thus opening up opportunities for industrial collaboration in areas of advanced technology.

04.05.2014.

Planete i zivot izvan solarnog sistema

O planetama izvan solarnog sistema (exo-planete) i mogucnosti postojanja zivota na njima napisano je mnogo u pro-darvinistickim medijima, uglavnom na senzacionalan nacin. Pogled na ovu temu, uz upotrebu hladne glave mozete procitati ovdje, http://www.reasons.org/rtb-101/extrasolarplanets. U potrazi za zivotom na exo-planetama, jedan od kljucnih faktora za naucnike je udaljenost planete od maticne zvijezde (zona u kojoj je moguce postojanje vode). Pored ovog faktora, naucnici su smatrali da prisustvo oksigena u kombinaciji sa jos nekim elementima kao npr. metan u atmosferi planete, te oscilacije u kolicini ovih gasova usljed postojanja zivih organizama bi mogao biti znak postojanja zivota. Medjutim, najnovije istrazivanje pokazuje da promjena u omjeru gasova u atmosferi exo-planete bi mogla biti uzrokovana i postojanjem atmosfere na maticnom mjesecu exo-planete, sto znaci da zivi organizmi ne postoje. O ovome detaljnije mozete procitati ovdje, http://news.sciencemag.org/space/2014/04/false-signs-life-alien-worlds. Dokazi da nasa planeta posjeduje mozda jedinstvene uslove za podrsku naprednog i inteligentnog zivota u cijelom svemiru rastu iz dana u dan sa svakim novim istrazivanjem.

27.04.2014.

Pocetak elektro-tehnike i glavni likovi

Vecini ljudi je poznato rivalstvo izmedju dva genija, Nikole Tesle i Tomasa Edisona. Medjutim, ova prica je mnogo interesantnija nego je prikazana u sluzbenim medijima. Od kolege sam dobio ovaj video pod nazivom Istorija i teorija elektriciteta, u kojem elektro-inzinjer Eric Dollard (kao sto cete vidjeti, veoma osebujan i interesantan lik)govori o pocecima elektro tehnologije i glavnim akterima. O Teslinom doprinosu elektro-tehnici napisano je mnogo, ali manje se zna o ljudima koji su matematicki razradili pocetne elektro inovacije i Tesline izume i prakticno omogucili elektro inzinjering, likovi kao Oliver Heaviside, Charles Steinmetz, i drugi. Video mozete pogledati ovde, http://www.youtube.com/watch?v=TttHkDRuyZw. P.S. Iako se neslazem sa dijelom o teoriji relativnosti, pred kraj videa mozete cuti tajnu o ukazivanju "vanzemaljaca" ljudima koji su povezani sa ko zna kolikim kolicinama konzumiranja meth droge (kao i ostalih droga)....s ovom vezom se u potpunosti slazem! :)

Oliver Heaviside James Clerk Maxwell Nikola Tesla Thomas Alva Edison Charles Proteus Steinmetz
25.04.2014.

Moj sincic, pitbul!

Pro-darvinisticki jalijasi pokusavaju da podignu zivotinje na ljudski nivo, tj. srozaju ljude na nivo zivotinja. Pitam se, da li ce to da vazi samo za obicne smrtnike, ili ce to vaziti i za tzv. plemstvo, tj. princeve, princeze, kraljice, kraljeve i ostale uboge neradnike? Izgleda da nema kraja devijantnom razmisljanju evolucionista-ateista, sto je sasvim normalno na osnovu teorije evolucije. Tekst mozete procitati ovde, http://www.evolutionnews.org/2014/04/no_dogs_are_not084621.html

03.04.2014.

Dr. Egnor o dogmi darvinista

Istaknuti neurohirurg i pobornik inteligentnog dizajna Michael Egnor govori o darvinistima i njihovim (pogresnim) ubjedjenjima, te proizvodu tih ubjedjenja - "novi ateist" pokret. Podcast mozete poslusati ovdje, http://www.evolutionnews.org/2014/02/listening_to_ne081961.html. Relevantni tekst, http://www.evolutionnews.org/2014/03/censorship_is_a083761.html

Izgled mozdane celije i galaktickog klastera
27.03.2014.

modENCODE - nastavak ENCODE projekta

O projektu ENCODE pisao sam prosle godine, koji je da podsjetim donio rezultate o funkcionalnosti ljudkog genoma koji prelazi 80%. Do tada su naucnici smatrali da je samo 2% genoma funkcionalno, podupiruci s time teoriju evolucije, sto je sa ENCODE projektom palo u vodu. ENCODE projekat nije stao na tome i najnoviji rezultati nastavljaju da demoliraju teoriju evolucije. Prema teoriji evolucije u pocetku imamo organizme veoma jednostavne strukture, koji se razvijaju (tj. evoluiraju vodjeni slucajnim mutacijama i prirodnom selekcijom) u slozenije, te zatim imamo organizme veoma kompleksne strukture. Je li zaista tako? Hmm, ni govora! :) Rezultati istrazivanja RNK molekule vinske musice u okviru mod ENCODE projekta ponovo su bili iznenadjujuci za darviniste, otkrivajuci nevjerovatnu kompleksnost strukture ove molekule u organizmu koji bi trebao da bude... ahem, jednostavan... Tekst mozete procitati ovdje, http://www.evolutionnews.org/2014/03/not_so_simple_f083491.html

20.03.2014.

Drevni vanzemaljci....graditelji piramida?

Ako pratite History Channel, vjerovatno ste gledali serijal "Drevni vanzemaljci". Neulazeci u nestrucnost i neznanje pobornika ove ideje koji ucestvuju u toj emisiji (nijedan od glavnih likova u emisiji nije naucnik), kroz mnoge epizode provlacila se ideja o vanzemaljcima kao graditeljima ili dizajnerima piramida. Tu ideju pokusao je u Bosni i u okolini prodati i jedan Bosanac, koji misli da je Teksasanin (uz to pokusavsi provuci i pagansku religiju kulta kojem on pripada, nasrecu neuspjesno). Navodno je razlog za vanzemaljski link kompleksnost izgradnje piramida i njihova gotovo perfektna orijentacija prema stranama svijeta. Na ovakav zakljucak mozemo ocekivati ako slijedimo teoriju evolucije i linearni razvoj ljudi, od primitivnih ka razvijenim. Medjutim, ako krenemo sa religijskog (monoteistickog) gledista o Bozijem stvaranju ljudi kojima je dat razum, onda za "vanzemaljski faktor" jednostavno nema potrebe. Nasi drevni preci obicno su predstavljeni primitivni i da ne kazem glupi, ali to nije bilo tako. Postoji sve vise dokaza da je njihov interes za astronomiju bio veci nego sto je nas danas. S druge strane, kada ljudi odluce da u neki projekat uloze ogromne resurse, gotvo nista nije nemoguce (kao sto mozemo vidjeti u danasnjim gradjevinskim projektima kao brane, mostovi, neboderi, kao i put u svemir, na Mjesec, itd.). O svrhi piramida i nacinu gradnje moze se voditi rasprava (ukljucivanjem u raspravu gradjevinskih inzinjera i njihovog misljenja o mogucem nacinu gradnje). Pricati price kako ljudi nisu graditelji piramida je majmunski biznis! Astronom Hugh Ross je dao interesantno misljenje o tome u ovom podcastu, http://www.reasons.org/podcasts/i-didnt-know-that/did-aliens-build-ancient-pyramids-a-spatially-infinite-universe-christian-compassion-for-fido-and-fluffy Ako jos uvijek mislite da pobornici "drevnih vanzemaljaca" govore istinu, mozete pogledati i ovaj video, http://www.youtube.com/watch?v=j9w-i5oZqaQ, koji prikazuje svo sarlatanstvo protagonista "teorije" o vanzemaljcima.

12.03.2014.

Dijeljenje celija - podcast

Ucenik prvog razreda srednje skole postavio je pitanje o mejozi (specijalno dijeljenje celija). Biohemicar Faz Rana dao je iscrpan odgovor o ovom procesu i problemima koji se nemogu objasniti teorijom evolucije. Podcast mozete poslusati ovdje (pitanje pocinje u 22:36 min), http://www.reasons.org/podcasts/i-didnt-know-that/earth-spinning-out-of-control-can-brain-wave-stimulation-relieve-pain-do-meiosis-mutations-deny-macroevolution

28.02.2014.

Jos jedan dokaz da ljudi nisu proizvod evolucije

Rezultati analize nedavno pronadjene mitokondrijske DNK stare oko 400 000 godina, pokazali su se suprotnim teoriji ljudske evolucije (jos jednom). Tekst mozete procitati ovde, http://www.reasons.org/articles/old-dna-causes-new-problems-for-human-evolution. Nemojte propustiti i linkovane tekstove u Referencama, posebno drugi, Ewen Callaway, “Hominin DNA Baffles Experts".

24.02.2014.

Slobodni ste da praktikujete religiju, ali...

...ne i da praktikujete religijske rituale. Naime, u Skandinavskim zemljama sada je zabranjena halal i kosher hrana. Protivnici religije u Evropi postepeno zabranjuju Islam i Judaizam na veoma podmukao nacin. Posto bi direktna zabrana religije (posebno Islama i Judaizma) kako to zahtjevaju desnicarske fasisticke stranke vjerovatno uzrokovala ekonomske i druge sankcije, oni to rade lukavo i u rukavicama. Zabrana gradnje minareta, nosenje religiozno propisane odjece, pripremanje hrane na religiski propisan nacin, itd. postepeno ukidaju religiju u ovim zemljama i salju jasnu poruku vjernicima. Halal i kosher hrana bila je zabranjena i u nacistickoj Njemackoj i njihovim saveznickim zemljama. O tome mozete procitati ovde, http://www.evolutionnews.org/2014/02/war_on_humans_d082331.html

14.02.2014.

Eto, i to ima u Bosni....

Ministar vanjskih poslova Turske, Ahmet Davutoglu, zabrinut posljednjim dogadjajima u BiH, promijenio je svoj protokolarni raspored i samoinicijativno doputovao u Sarajevo kako bi utvrdio o cemu se radi. Posebno su bile zabrinjavajuce vijesti o transportu oruzja iz Srbije prema bosanskoj granici (bez obzira da li su vijesti bile istinite ili ne, ovakve se moraju uzeti ozbiljno - uvijek!). Sta su radili bosnjacki politicari za to vrijeme? Medjusobno se svadjali i groznicavo optuzivali jedan drugog brinuci se samo za svoje fotelje. I kako je ministar iz Turske pozdravljen? Jasmila Zbanic porucila mu je, putem lokalnih medija, "mars kuci"????!!!! Ministru vanjskih poslova Turske, zemlje u kojoj zivi vise od 5 miliona Bosnjaka i koja je clanica NATO-a, u koji i Bosna navodno zeli da udje (podrska Turske je u ovom slucaju kljucna, valjda to svi razumijemo?)?! Ministru zemlje koja je pomagala BiH u proslom ratu, poslala tone humanitarne pomoci i prihvatila hiljade novih izbjeglica? Zaista? Dakle, sada u BiH o geo-politicko strateskim pitanjima slusamo sta rediteljice, pa jos filmske imaju da kazu (sa zlatnim medvjedicem, naravno, medu ne smijemo zaboraviti)? Cije cemo sljedece misljenje o geo-politicko strateskim pitanjima velicati po domacim medijima, misljenje pekara, prodavacica cvijeca, ili mozda vaspitacice u obdanistu? Heeeej, ali ona je rediteljica, pa je valjda relevantna da zbori u ovakvo vrijeme o ovim pitanjima! Aferim!

05.02.2014.

Hawking kaze "event horizon" crnih rupa ne postoji!

Jesu li tzv. crne rupe stvarni objekti ili samo matematicki abstrakt? U ovom podkastu mozete poslusati misljenje teoretskog fizicara Don Page-a, koji je radio sa poznatim teoretskim fizicarima Stephen Hawking-om i Kip Thorne-om. Link, http://www.reasons.org/podcasts/science-news-flash/do-black-holes-really-exist-interview-with-dr.-don-page

03.02.2014.

Vizuelna simulacija gravitacije

Mnogo ljudi imaju problema da razumiju kako gravitacija radi. U ovom videu na jednostavan nacin prikazan je koncept gravitacije prema Ajnstajnovom zakrivljenom prostoru-vremenu. Treba imati na umu da je demonstrazija zakrivljenosti prostora-vremena dvodimenzionalna, dok je u stvarnosti trodimenzionalna. Link: http://www.youtube.com/watch?v=MTY1Kje0yLg

01.02.2014.

NEMOJTE JESTI GMO HRANU!

GMO hrana (genetski modifikovani organizmi) uzrokuje mnoge bolesti, ukljucujuci i one smrtonosne. U ovom tekstu mozete procitati o posljedicama konzumiranja GMO hrane, http://www.naturalnews.com/037249_GMO_study_cancer_tumors_organ_damage.html#

Misevi nakon konzumiranja GMO hrane!
30.01.2014.

Carli Darwin o zenama...podsjecanja radi!

"Ozenjen muskarac je los rob, gori od crnca", rekao je Carli (Darwin's teachings of woman inferiority). Nije cudno da je Carli nakon ovakve izjave morao ozeniti svoju rodicu, jer koja bi zena smatrala ovakvu njegovu tvrdnju romanticnom? :) Naravno, tzv. korisni idioti koji danas velicaju Darwina zaboravili su u kakvoj je atmosferi nastala ideja za teoriju Darwinove evolucije. O tome mozete vise procitati ovde, http://www.icr.org/article/378/. .... Nemojte propustiti ni tekst o jednoj drugoj vrsti "korisnih idiota" tipa "Spasi planetu, ubij se", o tome ovde, http://www.evolutionnews.org/2014/01/check_out_the_v081671.html

22.01.2014.

Zivota na Marsu ima...

..., ali, naravno dolazi sa Zemlje. Budite oprezni kada (mozda uskoro) budete citali o "otkrivenom zivotu na Marsu" u ateistickim medijima. Vise o tome ovde, http://www.reasons.org/articles/bacteria-found-in-nasa-clean-rooms-likely-traveled-to-mars

06.09.2012.

Kazi zbogom "otpadnoj DNK" u skolskim knjigama!

Gledajuci danas lokalne vijesti, nakon sportske rubrike spiker je najavio "udarnu vijest" (jah, nakon sporta!), a na TV ekranu se pojavio dobro poznati Dr. Francis Collins.  Doktor je rekao kako je nauka napravila fantastican progres u vezi ljudskog genoma, otkrivsi kako je vecina genoma (oko 80%) funkcionalna, a ne "otpad" kako se do sada smatralo (taj "otpad" su darvinisti visestruko koristili kao "definitivan dokaz" za teoriju evolucije).  Mi smo to naravno otkrili mnogo godina ranije i prezivjeli mnogo napada i uvreda od nebrojenih darvinista raznih kalibara.  Ali nema veze, mi guramo naprijed, korak po korak....

Opsirnije o tome mozete procitati ovdje

29.08.2012.

"The Science Guy"

Mi smo navikli na bahate nastupe ateista-darvinista, a o jednom takvom pro-Darwinovom kauboju pise autor C. Luskin pod nazivom "Bill Nye the Intolerant Science Guy: "Your Kids" Need to "Believe in" Evolution".  U videu u kojem je glavna uloga Bill Nye ili poznatiji pod nadimkom The Science Guy, uobicajenim i vec traljavim frazama, napadnuti su svi oni koji ne vjeruju u teoriju evolucije.  Tako, ako je vjerovati "The Science Guy-u", mi koji ne vjerujemo u teoriju evolucije kocnica smo za napredak cjelokupnog drustva.  Video je naravno pohvaljen od pro-darvinistickih medija, kao sto je opisano na pocetku autorovog teksta (naravno, svi su na istom timu, onda kao ovaj nesto kaze vazno, pa se onda kao ovi drugi dive kako je on pametan, pa mu onda svi eto odobravaju pametnost i pljescu mu i onda je predstava kompletna...iako naravno providna ).

.
U momentu nadahnute bahatosti, Bill Guy kaze sljedece:"I ja kazem odraslima, ako zelite da poricete evoluciju i zivite u vasem svijetu koji je potpuno protivrjecan svemu sto vidimo u svemiru, to je u redu.  Ali nemojte to raditi vasoj djeci jer ih trebamo.  U buducnosti nam trebaju naucno obrazovani glasaci i porezni obveznici.  Trebaju nam inzinjeri koji mogu napraviti stvari, rijesiti probleme".

.

Hehe...kao sto Luskin kaze u tekstu, mi ne poricemo odredjene vrste evolucije, samo "makro-evoluciju" (pogotovo je ne poricemo ako se pod terminom evolucija podrazumjeva ogranicena promjena u toku vremena).  I naravno da ce nam u buducnosti trebati inzinjeri koji mogu napraviti stvari.  Moj prijatelj, inzinjer, ne koristi besciljnu evoluciju da napravi stvari...on, a i svi drugi inzinjeri koriste vlastitu inteligenciju i znanje (informacije) da dizajniraju....stvari!  Inzinjeri cesto otkriju da prirodne stvari rade bolje od stvari koje dizajniraju ljudi, te cesto kopiraju stvari u prirodi radi boljeg dizajna, za kojeg Bill Guy tvrdi da nije dizajniran!?  Ali, na stranu sve to....  Poruka koju salje "The Science Bill" je sljedeca: 1) prihvatiti evoluciju znaci biti naucno pismen, 2) ne prihvatiti evoluciju znaci ometati progres drustva i 3) odrasli ne bi trebali uciti djecu da sumnjaju u evoluciju (zakljucak autora teksta, sasvim korektan).  Za detaljniji opis u kakvu mi evoluciju vjerujemo, pogledajte post Pitanja i odgovori 3, pitanje broj dva.

.

Ateisti-Darwinisti imaju sve vecu potrebu za ovakvom i slicnom propagandom.  Razlog tome je sto su glasovi protiv teorije evolucije (slucajne mutacije i selekcija bez konacnog cilja) sve jaci, a dolaze cak i od takvih karaktera kao ateisticki filozof Thomas Nagel, koji u najnovijoj knjizi zakljucuje da je "materijalisticki, neo-Darwinisticki koncept poimanja prirode skoro sigurno pogresan."

Helem, nije problem kada darvinisti The Science Bill, Dawkins, Harris, Maher i sl. zabavljaju njihove sljedbenike po YouTubeu, CNNu, ABC Newsu, ili po kojekakvim "skupovima razuma".  Problem nastaje kada darvinisticki karakteri kao John P. Holdren, pocnu da okupiraju skolske, a pogotovo vladine institucije.  O tome problemu govori istoricar Webster Tarpley, poslusajte.

>

22.08.2012.

Nauka (jos jednom) dokazuje da je darvinizam besmislen!

Naucnici na Stanford Univerzitetu dobili su novi pogled na ljudski mozak uz pomoc najnovijih masina za tomografiju.  Rezultati koje su dobili prelaze najbujniju mastu!

Otkriveno je da ljudski mozak ima vise prekidaca na molekularnom nivou nego "svi kompjuteri, rauteri i internet spojevi na cijeloj planeti"!!  Ovi naucnici su otkrili da sama mozdana kora ima otprilike 125 triliona sinapsi!  Poredjenja radi, to je otprilike isto koliko bi se nalazilo zvijezda u 1500 galaksija kao nasa!!!  Samo jedna od tih sinapsi moze da ima 1000 molekularnih prekidaca!

Ehh, jah....   Darvinisti vjeruju da je ljudski mozak proizvod "coravog sajdzije", tj. slucajnih mutacija i prirodne selekcije?      Mene to ne iznenadjuje, jer morate zapamtiti da u svijetu darvinista postoji unaprijed odredjen stav da naucnici ne mogu otkriti nista sto bi dokazalo svrsishodan dizajn u svemiru.  Da je nauka otkrila ono sto je Darwin predvidjeo, tj. da se ziva celija sastoji od jednostavne strukture u kojoj se odvijaju jednostavni procesi, ni po jada ni muke ne bi sada bilo.  Evolucija bi bila potvrdjena i sva prica oko nje bi bila zavrsena.  Ali kada je nauka otkrila da je jedna ziva celija kompleksnija od svemirskog broda, ateisti-darvinisti su izgubili razum i poceli da izmisljaju price koje su, barem meni, smijesnije od Monti Pajton cirkusa

Nakon otkrica o ljudskom mozgu, mislim da za svakoga ko jos uvijek vjeruje u evolucione procese, mozemo reci da je, i to rijecima ni vise ni manje nego Richarda Dawkinsa, "ignorant, wicked or stupid"!

Tekst mozete procitati ovdje.

21.08.2012.

Pitanja i odgovori 3

Pitanje posjetioca bloga dolazi iz Sarajeva (nije ostavio ime): "u posljednje vrijeme govorilo se o cesticama (neutrino, op.a.) koje su brze od svjetlosti.  Ispostavilo se da se radi o gresci u mjerenju, ali da li je teoretski moguce putovati brze od svijetlosti?"

Radeci na teoriji relativnosti, Ajnstajn je cesto zamisljao sta bi se dogodilo kada bi mogli stici svjetlosnu zraku.  Ideja je bila da se vozilo ubrza do takve brzine da se krece uporedo sa svjetlosnom zrakom.  Vozacu bi izgledalo kao da svjetlosna zraka miruje, kao sto vozacima dva auta koja se krecu paralelno recimo 100 km/h, izgleda kao da miruju jedan pored drugog.  Dakle, postavlja se pitanje kako objekat ubrzati da se krece brzinom svjetlosti i jeli to moguce?

Nije tesko zakljuciti da sto se brze krecemo, to nam je potrebno manje vremena da predjemo put izmedju dvije tacke.  Pri brzini svjetlosti, vrijeme potpuno staje.  Ako bi ipak mogli ubrzati kretanje i prestici brzinu svjetlosti, kakav bi to efekat imalo na vrijeme?  Fizicari predpostavljaju da postoji mogucnost da bi u tom slucaju putovali unazad u vrijeme.

Prema Njutnovoj fizici, objekat mase m, koji se krece brzinom v ima inerciju, koju izrazavamo formulom p = m * v.  Da bi ubrzali kretanje objekta, moramo na taj objekat primjeniti dodatnu silu.  Njutnov drugi zakon kretanja kaze da je sila (F) jednaka omjeru promjene inercije objekta u kretanju.  Posto je masa objekta konstantna, sila F je jednaka masa (m) puta omjer promjene brzine, sto je ustvari ubrzanje a (akceleracija).  Tako za silu F imamo F = m * a.  Prema ovoj formuli vidimo da ako objekat konstantne mase m ubrzavamo sve vise i vise, brzina objekta ce se povecavati u beskonacnost bez ikakvog limita!  Medjutim, to je pogresno i Njutnov pogled na svijet moramo zamjeniti sa Ajnstajnovim - relativnost. :)
 
Izraz za inerciju u relativistickom svijetu je p = m * v / sqr (1- v^2 / c^2). (sqr je kvadratni korijen).  Matematicki postupak za dobijanje izraza sqr (1- v^2 / c^2) je malo duzi i necu ga prikazati sada.

Dakle, kako ovaj novi izraz utice na Njutnov drugi zakon?  Prvobitna postavka da je sila omjer promjene inercije se ne mijenja, promjena nastaje u izrazu za inerciju.  To znaci da formulacija F = m * a vise nije primjenljiva.  Omjer promjene brzine v sada moramo zamijeniti omjerom promjene v / sqr (1- v^2 / c^2).  Ako je brzina v mala, tada prakticno imamo Njutnov svijet. Ali, ako se brzina v priblizava brzini svijetlosti c, tada se izraz v^2 / c^2 priblizava 1.  Cijeli izraz pod kvadratnim korijenom se tada priblizava nuli, te inercija postaje beskonacno velika!  To znaci da konstanta sila nastavlja da povecava inerciju objekta u konstantnom omjeru, ali promjena brzine objekta postaje ne znatna.  Zbog tog razloga nista ne moze stici zraku svijetlosti, te brzina svjetlosti postaje faktor ogranicenja.
Ajnstajn je prvi shvatio problem sa brzinom, sto je kasnije dovelo do formiranja nove koncpecije prostora i vremena, te relativistickih koncepta rastezanje vremena (dilacija) i smanjenje duzine. 

Eh sada, teoretski govoreci, jos uvijek postoji mogucnost brzeg kretanja od svjetlosti.  Relativisticka fizika kaze da nije moguce ubrzati nama poznatu materiju do brzine svjetlosti (ili na brzinu vecu od C).  To znaci da nije iskljucena mogucnost da negdje postoji druga vrsta materije, koja je kreirana pri brzinama vecim od brzine svjetlosti.  Za takvu vrstu materije regularno kretanje bi bilo izmedju brzine svjetlosti i infinitne brzine.  Neutrino cestice o kojima je bilo rijeci nisu ta vrsta materije i definitivno se radi o gresci.  Fizicari spekulisu o takvoj hipotetickoj cestici, pod imenom tekion.  Medjutim, do danas ne postoji absolutno bilo kakav dokaz da tekion cestice postoje i svaka prica o njima je cista rekla-kazala prica.

>>>>>

Drugo pitanje dolazi od posjetioca bloga pod nadimkom ThingsFallApart.  Pitanje je poduze pa je najbolje da ga prenesem u cjelosti.

"Teoriju evolucije jako slabo poznajem, ali me je uvijek zanimalo kako ona objašnjava razmnožavanje. Buduci da je to složen proces, u kojem bi nedostatak samo jednoga koraka ili svojstva ugrozio i uništio izglede za cijelu akciju.

Banalan primjer, ukoliko dvije osobe odu na sjeverni pol a organizmi su im neprilagodeni hladnoci, oni ce umrijeti. Nema popravnog, nema evolucije i prilagodavanja, jednostavno umrijet ce prvi put obje osobe, a mrtve se ne prilagodavaju. A koliki je proces mijenjanja najsitnijih osobina, pigmenta kože recimo, koliko bi tek proces stvaranja novih organa bio.

Nadam se da me razumiješ -- prvi ''pokušaj'' neuspješan, novih pokušaja time ne može ni biti".


Oko pojma minimalne kompleksnosti organizma (irreducable complexity) vodi se zestoka polemika.  Na tu temu napisano je mnogo knjiga i tekstova, pa onda je napisano mnogo kritike, pa onda je napisano mnogo kkritike na kritiku.  Ja mislim da darvinistima zemlja polahko ali sigurno izmice pod nogama na ovu temu.  Za pocetak ne bi bilo lose da procitas Darwin's Black Box (Michael Behe) i Cell's Design (Fazale Rana).  Ukoliko ne znas engleski, ja zaista ne znam jesu li ove knjige prevedene na bosanski.  No, ukoliko ti engleski nije problem, ima dosta podcasta na reasons.org na ovu temu, trenutno se ne mogu sjetiti naslova specificnih podcasta, ako se sjetim javit cu ti.  Behe je postavio koncepte ne smanjive minimalne kompleksnosti, Rana je razradio ne dostatke koje je Behe previdio.

Da bi se razumjeli problemi oko reprodukcije u okviru teorije evolucije, potrebno je prvo znati koje su to karakteristike koje cine zivot.  Danas sa sigurnoscu mozemo reci da je zivot organizovan bez obzira da li se radi o jednocelijskim organizmima ili kompleksnim multi-celijskim organizmima.  U okviru celija, milijarde velikih molekula medjusobno reaguju kako bi formirale sub-celijsku arhitekturu, a sve putem hemijskih reakcija organizovanih u kompleksne mreze.  Kod multi-celijskih organizama specijalne celije luce molekule, koje se organizuju u ekstracelijsku matricu.  Interakcija izmedju ovih matrica stvara tkivo.  Kombinacijom ovih celija stvaraju se organi, koji opet zajednickom interakcijom stvaraju sisteme  kod biljaka i zivotinja.
Druga osobina zivih organizama je da postoji hemijska razlika sa sredinom u kojoj zive.  Zivi i ne zivi sistemi su napravljeni od istih atoma, ali molekule koje cine zivi organizam su u osnovi proizvedene u tom organizmu.
Zivi organizmi uzimaju energiju i materiju iz okolne sredine i transformisu je u drugi oblik energije.  Primjera radi, biljke uzimaju suncevu energiju i transformisu je u hemijsku, koja je neophodna za rad organa.  Organizmi hemijsku energiju mogu dobiti i uzimanjem materije (hrana).
Zivi organizmi takodje reaguju na podsticaje iz okolne sredine, sto im omogucava pristup hrani i energiji.  Pored toga, izbjegavanje stetne materije je takodje karakteristicno za zive organizme.  Reagovanje na znake koje salje okolna sredina je veoma vazno za prezivljavanje.  Na taj nacin pcele mogu da nadju polen, biljke detektuju svjetlost, strvinari raspadajuce ostatke mrtvog organizma, a cak i bakterija moze da osjeti hranljivu materiju u sredini u kojoj se nalazi.  Zivi organizmi su odlicno prilagodjeni njihovoj sredini anatomski, fizioloski i po nacinu ponasanja.

Ono sto definitivno razdvaja zive organizme od ne zive materije je mogucnost reprodukcije.  Organizmi radjaju podmladak koji je njima gotovo identican generacijama.  Male promjene u potomstvu nastaju kao rezultat genetskih promjena i razlicitih sredina u kojima zive.  I nacini reprodukcije variraju.  Neki jednocelijski organizmi se razmnozavaju aseksualno, tako sto se jednostavno podjijele na dva dijela.  Vecina organizama se razmnozava seksualno kombinujuci genetski materijal.  Sredina naravno utice na reprodukciju.

Prema teoriji evolucije, organizmi se mogu mijenjati sa promjenom sredine u kojoj zive.  To se dogadja zahvaljujuci mutacijama u genima.  U rijetkim slucajevima te mutacije mogu stvoriti nova bio-hemijska i bioloska svojstva.  Ukoliko ta nova svojstva omoguce organizmu bolje prezivljavanje, organizmi ce se razmnozavati efikasnije.  U toku vremena ta noa bio-hemijska svojstva ce se ustaliti u organizmima i dovesti do transformacije vrste.

Kvaka sporenja lezi u vrsti transformacije.  Evolucija, tj. promjena odvija se na cetiri nivoa.  Tri su potvrdjena naucno (eksperimentima i posmatranjem), cetvrti je ne postojeci i stvara mnogo novih vrsta u smislu izrecenih nebuloza i idiotluka aka Dawkins i njemu slicni.
Prvi nivo promjene (evolucije) odvija se medju mikrobima u koje spadaju virusi, bakterije, jednocelijski organizami arkai i eukariota.  Primjer evolucionarne promjene kod ovih organizama je sticanje otpornosti bakterije na antibiotike.
Mikroevolucija je drugi nivo evolucionarne promjene i odnosi se na varijacije unutar odredjene vrste.  Ova promjena dogadja se zbog promjena u genetskom kodu i pritiska selekcije.  Primjer je promjena boje leptirovih krila.
Specijacija je treci nivo evolucione promjene.  U ovom slucaju, jedna vrsta stvara drugu veoma blisku vrstu.  Primjer su vuk i pas ili zebe na Galapago ostrvu.
Cetvrti nivo je makro evolucija.  Evolucionarni biolozi procjenjuju da se gomilanjem mikroevolucije i specijacije u toku velikog vremenskog perioda moze doci do velike bioloske transformacije.  Navodno za to imamo primjere transformacije dinosaura u ptice, ili transformacija sisara kao rakun u kita.  Sve veci broj naucnika je skeptican prema makroevoluciji.  Organizmi se mogu prilagoditi promjenama u sredini u kojoj zive (i pod drugim pritiscima selekcije), ali ne postoji nikakav dokaz de se mogu razviti na dramatican nacin.  Drugim rijecima, ogranicena promjena organizama, koja se naziva i adaptacija, je potvrdjen i jako dobro dokumentovan proces.  Makro evolucija zahtjeva dobru dozu vjere i ateisticke dogme!

>>>>>

Aida iz Tuzle pita sta se podrazumijeva pod sintezom DNK?  Kratko i jasno pitanje.  Sinteza (hemijska sinteza) DNK molekule odnosi se na hemijsku proizvodnju non-bioloskih malih segmenata DNK zvanih oligo nukleotidi.  Upotrebom najsavremenije tehnologije, danas se moze proizvesti oko 200 baznih parova oligo nukleotida. 
Cetiri tipa nukleotida (A, G, C i T) grade lancane parove koji se zovu poli-nukleotidi.  Dva niza poli-nuklotida se spiralno uvrcu jedan oko drugog, stvarajuci poznati dupli heliks DNK molekule.   Enzimi kontrolisu spajanje nukleotida u specificne grupe i njihov ne dostatak dovodi do stvaranja poli-nukleotida bez ikakve bioloske funkcije.  Hemicari koji se bave stintezom DNK moraju osigurati da se hemijske reakcije koje omogucavaju spajanje nukleotida odigraju u tacno odredjeno vrijeme.  Dodavanjem hemijskih grupa moze se blokirati ili deblokirati odredjena reakcija.  Posto se sinteza izvodi u hemijskoj soluciji, svemu se mora dodati proces prociscavanja svaki puta kada se jedan nukleotid doda oligo nukleotidnom lancu.  Prociscavanje je veoma vazan proces bez kojeg bi sinteza DNK molekule bila ne moguca.

>>>>>

Jos jedno pitanje koje je stiglo putem e-maila kaze:"Nisam se suncala ni sat vremena, a dobih opekotine.  Moze li fizika pomoci i izracunati koliko se mozemo suncati a da ne izgorimo?  Blog citam vec duze vremena i super je, puno pozdrava iz Hjustona.  Jasna

Hehe, ne znam da li fizika moze pomoci u vezi pitanja koliko se mozemo suncati, a da ne izgorimo, to je vjerovatno pitanje za dermatologa.  Fizika sigurno moze pomoci da vidimo koliko energije primimo od Sunca u toku suncanja.

Suncevo zracenje sastoji se od vidljive svjetlosti plus mnoge druge valne duzine koje oko ne moze vidjeti ukljucujuci i infracrveno (IC) zracenje.  IC zracenje igra najvecu ulogu u zagrijavanju Zemlje.  Temperatura na povrsini Sunca je oko 6000 K.

Kada se suncamo, nasa tijela absorbuju energiju koju zraci Sunce.  Da bismo izracunali koliko energije zraci Sunce krenuti cemo od Stefan-Bolcman jednacine koja glasi:

delta Q / delta t = e * r * A * T^4

r je konstanta i iznosi 5.67 * 10^-8 W/m^2 K^4

e je faktor isijavanja i iznosi izmedju 0 i 1.  Ovaj faktor zavisi od vrste povrsine tijela koje isijava (zraci) energiju.  Npr. ugalj ima faktor e blizu 1, dok svijetle metalne povrsine imaju faktor e blizu 0.  A je povrsina tijela koje emituje energiju, T je temperatura.

Zemljina atmosfera prima oko 1350 W / m^2 (vati po skvernom metru) svake sekunde.  Kada imamo vedar dan, povrsina Zemlje dobija oko 1000 W / m^2.  Tijelo povrsine A koje je izlozeno Suncu prima enrgiju u vatima koju izrazavamo formulom :

delta Q / delta t = (1000 W / m^2) * e * A * cosO

Ugao O je ugao izmedju suncevih zraka i linije koja je pod pravim uglom sa tijelom izlozenim

Suncu (vidi sliku).  Znaci A * cosO je efektivna povrsina prema suncevim zrakama pod pravim uglom.

Od Jasne sam saznao da je visoka 1.68 m i da se suncala oko 1 poslije podne.  Ljudsko tijelo ima  faktor e oko 0.7.  Ako predpostavimo da je njezina sirina ramena oko 40 cm mozemo izracunati povrsinu, 1.68 * 0.4 = 0.67 m^2.  Ugao suncevih zraka je oko 30 stepeni.  Dakle cos30 = 0.866.

Energiju koju je Jasna dobila od Sunca iznosi:

delta Q / delta t = (1000 W/m^2) * 0.7 * 0.67 m^2 * 0.866 = 406, tj. oko 400 W (vati).  Ugodno suncanje!

Suncevo zracenje
06.08.2012.

200 godina poslije Darwina

Molekularni biolozi Jonathan Wells i Douglas Axe govore o razlozima napustanja "teorije evolucije".  Danas znamo sa sigurnoscu da je Darwin otkrio tzv. mikro evoluciju, tj. ogranicenu promjenu kroz koju organizmi prolaze tokom vremena. Dokaza za mikro evoluciju je mnogo, posebno u genetici.  Problem je medjutim, da je Darwin mislio da ogranicena promjena moze dovesti do stvaranja novih vrsta organizama i da je izvor nastanka svih zivih organizama na planeti - tzv. makro evolucija.  Realizacija da makro evolucija nije moguca je upravo to sto navodi mnoge naucnike da napuste teoriju evolucije. 

.....

 

25.07.2012.

Ona i ona imaju zajednickog pretka....hajde da vidimo i to cudo!

Cesto puta smo culi kako ljudi i cimpanze imaju 99% slicne gene (taj postotak zapravo varira od 97 do 99%).  Genetska i bio-hemijska slicnost ljudi sa cimpanzama je prakticno postala sveto pismo medju darvinistima, koristeci to kao definitivni dokaz za evoluciono porijeklo ljudi.  Navodna 99%-tna slicnost proteina i DNK kod ljudi i cimpanzi dokazuje da su ljudi i cimpanze imali zajednickog pretka u relativno bliskoj proslosti.  Darvinisti dalje tvrde kako su male genetske razlike rezultat genetskih mutacija nakon razdvajanja od zajednickog pretka. 
Medjutim, sa napredovanjem metoda analiziranja bio-hemije i povecanjem razumijevanja genetike i molekularne biologije, sada znamo da ova "99% slicnost" teza nije tacna.  Najnovija istrazivanja u vidu poredjenja ljudske i cimpanzine genetike i bio-hemije definitivno obaraju "99% slicnost" tezu i pomjeraju postotak slicnosti na 80%.  Moram naglasiti da oni koji nemaju barem osnovno znanje iz bio-hemije imati ce mnogo problema da prate ovu temu.  U ovom tekstu cu drzati u vidu da citaoci nemaju nikakvo ili vrlo malo znanje o bio-hemiji.  Na kraju ovog teksta imate navedenu preporucenu literaturu u vezi genetike i bio-hemije.

Bez ulaska u detalje, da vidimo na osnovu cega se doslo do zakljucka da su ljudski i cimpanzini geni navodno 99% slicni.

(U grupu sa primatima nije nas prvi stavio Darwin.  To je uradio Carl Linnaeus mnogo prije Darwina.  Bioloski klasifikacijski sistem, kojeg je izumio Carl, koristi se i danas.  U tom sistemu ljudi i majmuni su grupisani skupa kao primati).

1. Poredjenje ljudskih i cimpanzinih hromozoma
DNK molekula se nalazi u jezgri zive celije u obliku hromozoma.  Svaki hromozom prikazuje jedinstven lancani niz i vizualizacijom ovog niza uz pomoc tehnike bojanja omogucilo je naucnicima detaljnu analizu hromozoma.  Poredjenja hromozoma izvrsena su na ljudima, gorilama, cimpanzama i orangutanima.  Rezultat je bio iznimna slicnost hromozoma kod ljudi i cimpanzi.  Lancani niz, njegova velicina, lokacije nizova i intenzitet reakcije na boju bio je skoro isti.  Detektovane su i razlike medju hromozomima, kojima je dato evolucionarno objasnjenje u vidu mutacija hromozoma nakon odvajanja od zajednickog pretka.  No, velika slicnost hromozoma kod ljudi i cimpanzi navela je na zakljucak o zajednickom pretku sa cimpanzama.  Ipak i sami darvinisti priznaju da komparativna anliza hromozoma ne pruza nikakav uvid u anatomske, fizioloske i vezano za ponasanje razlike izmedju nas i cimpanzi.

2. DNK - DNK hibridizacija
Ova procedura mjeri i poredi temperaturu koja je potrebna za razdvajanje DNK spirale na dva dijela (dupli heliks DNK molekule).  Nukleotidi su zakaceni za baznu nit DNK, a reakcije izmedju nuklotida na obje bazne niti odrzavaju spiralnu konstrukciju DNK.  Ove reakcije izmedju nukleotida su jako vazne i jako specificne.  Nukleotid zvani Adenin na jednoj baznoj niti uvijek se nalazi kontra Timin nukleotida na drugoj baznoj niti DNK molekule.  Isto vazi i za nuklotide Guanin i Citosin.  Stabilnost DNK duplog heliksa zavisi od ovih parova.
Procesom hibridizacije, tj. zagrijavanjem, prekida se reakcija izmedju dvije niti DNK.  Jedna strana razdvojene DNK spaja se sa jednom stranom razdvojene cimpanzine molekule, te tako dobijamo heterodupleksnu DNK.  Zagrijavanjem heterodupleksne molekule mjeri se precizno na kojoj temperaturi dolazi do razdvajanja heterodupleksnog heliksa.  Poredjenjem temperatura razdvajanja kod pojedinacnih ljudskih i cimpanzinih DNK sa temperaturom razdvajanja heterodupleksne (zajednicke) DNK, moze se odrediti procenat slicnosti izmedju nase i cimpanzine DNK.  Navodno su rezultati pokazali veliki procenat stabilnosti kod heterodupleksne DNK, ponovo navodeci darviniste na evolucionu paradigmu.  

3. Direktno poredjenje ljudskih i cimpanzinih gena
Grupa naucnika predvodjena sa biologom Morris Goodmanom izvela je studiju poredjenja ljudskih i cimpanzinih genima, ciji su rezultati bili 99.4% slicnost.  Na osnovu ovih rezultata Goodman je svrstao ljude i cimpanze u istu vrstu, homo (u genetskom smislu).  Oko ove klasifikacije ne postoji konsenzus niti medju darvinistima jer genetske razlike nisu jedine na osnovu kojih se vrsi klasifikacija (ponasanje, anatomske i fizioloske razlike, itd.).  Direktno poredjenje gena je najmanje popularno medju geneticarima, a razlog poremecaj funkcije proteina prilikom mutacija.  Mutacije cesto uzrokuju gubitak fitnesa kod organizama uzrokujuci smanjenje sansi za prezivljavanje i reprodukciju.  Zbog ovih problema promjene u nizovima amino-kiselina (koje su sastavni dio proteina) imaju manju sansu da budu prenesene na sljedecu generaciju.  Prirodna selekcija unistava mutacije i zadrzava nizove amino-kiselina u proteinima koji su otporni na mutacije.

Osim ove tri nabrojane metode, postoje jos i poredjenja non-kodirajuce DNK i beta-globin skupine, sa rezultatima slicnosti od 98 - 99% .  Posto je moguce da non-kodirajuca DNK nije podlozna prirodnoj selekciji, darvinisti su zakljucili da je ovo znacajan dokaz o evoluciji ljudi od ranih primata.  Neki naucnici smatraju da genetska slicnost moze biti koristena kako bi se odredilo vrijeme razdvajanja od zajednickog pretka.  Prema evolucijskom modelu, mutacije uzrokuju genetske razlike medju organizmima.  Model takodje predpostavlja da se promjene u genima desavaju u relativno jednakom ritmu u toku dugog vremenskog perioda.  Ako su ove dvije pretpostavke tacne, u tom slucaju ce organizmi koji dijele zajednickog pretka u skorijoj proslosti imati manje genetskih razlika.  I obrnuto, organizmi koji dijele zajednickog pretka u daljnoj proslosti, proci ce kroz vise mutacija, nagomilavajuci vise genetskih razlika.  Ako je poznat ritam mutacija u genima, tada se vrijeme razdvajanja sa zajednickim pretkom moze izracunati.  Ovo se naziva molekularni sat i prvi pokusaji izracunavanja izvedeni su na Univerzitetu u Kaliforniji (Berclay).  Rezultati su iznenadili antropologe koji su do tada smatrali da je do razdvajanja ljudi i cimpanzi sa zajednickim pretkom doslo prije otprilike 15 do 20 miliona godina.  Molekularni sat postavio je vrijeme razdvajanja na 5 miliona godina.

>POSLJEDNJA ISTRAZIVANJA OTKRIVAJU RAZLIKE<

Medjutim, sve ove studije poredjenja gena su samo grebanje po povrsini i ne predstavljaju potpunu sliku.  Najnovije studije ljudskih i cimpanzinih gena tek pocinju da stvaraju stvarnu sliku, otkrivajuci znacajne razlike.  Ove razlike postaju sve ocitije kako se naucnici udaljavaju od studija individualnih gena i prelaze na studije koje se vrse na jednom regiounu genoma, ili na cjelokupnom ljudskom i cimpanzinom genomu.

Prva studija poredjenja ljudskog i cimpanzinog genoma izvedena je u 2002-oj godini, od strane Internacionalong Konzorcijuma za Istrazivanje Cimpanzinog Hromozoma.  Tim naucnika uzeo je cijeli cimpanzin genom i isjekao ga na dijelove, a zatim uporedio sa odgovarajucim ljudskim genomom.  Cimpanzini DNK fragmenti koji su se poklapali sa ljudskim DNK fragmentima, pokazali su veliki procenat slicnosti, tacnije 98.77%.  Medjutim, 15000 od 65000 cimpanzinih DNK fragmenata, nisu se poklapali sa ljudskim.  Ovi DNK fragmenti kod ljudi su bili potpuno jedinstveni.
Nekoliko mjeseci kasnije, slicne rezultate ponovio je Max Planck institut.  Oni su uporedili preko 10000 regiona, koji su sadrzavali blizu 3 miliona nuklotida.  Samo dvije trecine sekvenciranog cimpanzinog genoma se poklopilo sa ljudskim genomom.  U dijelu genoma gdje su se DNK sekvence poklapale, slicnost je ocekivano bila oko 98.76% (kao sto vec mozete da vidite, poredjenje pojedinih gena moze da proizvede jako pogresne zakljucke, jer cimpanzin i ljudski genom nisu "99%" slicni).

Evoluciji naklonjeni biolozi su do skora uglavnom trazili jedan tip razlike izmedju ljudske i cimpanzine DNK, specificno zamjene jednog nukleotida sa drugim.  U jednoj studiji koja je obuhvatila 5 regija genoma (studirano je oko 780 000 parova nukleotida), poredjeni su isti regioni genoma kod ljudi i cimpanzi, dajuci 1.4% razliku, uzimajuci u obzir samo nukleotide i njihove smjene.  Medjutim, kada su u studiju ukljuceni i tzv indeli, razlika izmedju istih regija genoma povecala se na 3.4%.  Dakle, kombinujuci razlike izmedju genoma koristeci obje metode, biolozi su dosli do razlike genoma od 95%, ne 99% kako se do tada smatralo.

U slicnoj studiji, ali sada koristeci znatno vise nukleotidnih parova, tj ukupno 1,870 955 parova, dobijena je slicnost od 98.6% izmedju naseg i cimpanzinog gena.  Kada su biolozi u studiju ukljucili i indele, slicnost medju genima se smanjila na samo 86.7%.  Indel je mutacija koja rezultira u dodavanju ili brisanju nukleotida (bazicnih parova).

Kao sto vidite, indeli igraju veoma vaznu ulogu u identifikaciji slicnosti i razlika medju genima.  Analizom 27 miliona bazicnih parova ljudskog hromozoma 21 i odgovarajuceg cimpanzinog hromozoma (broj 22), identifikovano je 57 indela.  Njihova velicina je isla od 200 do 800 bazicnih parova.  U podrucjima koja sadrze gene otkriven je 21 indel. 
Slicni rezultati su postignuti i sa mDNK (mitokondrijalna) kada je napravljeno poredjenje cijelog niza.  Rezultat je bio 91% slicnost, ne 99%.

Uocljivo je da je slicnost izmedju ljudskog i cimpanzinog genoma povecana zbog metodologije istrazivanja koju su koristili biolozi.  Ova greska naravno nije napravljena namjerno, ali su mnogi pozurili da "99%" slicnost objave na velika zvona.  No, ta prica vise ne prolazi medju naucnim krugovima, mada jos uvijek dobro radi medju generalnom populacijom.  Navodna 99%-tna slicnost izmedju ljudskih i cimpanzinih gena prikazana je kao nedvojbeni dokaz za evolucionarnu vezu ljudi i cimpanzi.  Sta onda znace nova istrazivanja koja slicnost gena stavljaju na 86.7%?  Evolucionarni biolozi konacno razumiju da ova cinjenica postaje sve veca prepreka za objasnjenje evolucije na genetskom planu.  Ali to nije sve!

Najnovija istrazivanja nisu otkrila samo znacajne razlike u razlicitim cijelim regionima genoma.  Sve je vise primjera (Max Planck Institut, Univerziteti u Cikagu i Kaliforniji) koji pokazuju da cak i male genetske razlike uzrokuju velike razlike u biohemiji ljudskog i cimpanzinog mozga.
  Jedna od znacajnih razlika je npr. odsustvo secera na povrsini mozdane celije kod ljudi, zvanog GL-neur.  Ovaj secer imaju svi sisavci, ukljucujuci cimpanze.  Seceri na povrsini zive celije igra vaznu ulogu u psiholoskim procesima i sluze kao vezivno podrucje za mnoge patogene.  Odsustvo ovog secera kod ljudi oznacava imunolosku razliku izmedju nas i cimpanzi.
GL-neur secer nastaje kada enzim pod nazivom CMP-N doda atom kisika seceru zvanom AL-neur (ja ovdje koristim skracene nazive, jer ove supstance imaju jako ne zanimljiva imena - ko bas hoce da zna CMP-N je zapravo CMP-N-acetylneuraminic acid hydroxylase....prilicno....zabavno, zar ne?)
Darvinisti kazu da je ovaj enzim kod ljudi postao ne funkcionalan zbog mutacije, koja je izbrisala 92 bazicna para gena koji kodira CMP-N.  Iz perspektive darvinista, do brisanja je doslo  kada je pokretni dio DNK (Alu niz) zamijenjen segmentom gena koji kodira CMP-N enzim.  Pronalaskom AL-neur secera kod ostataka neandertalca i odsustvo GL-neur secera kod istog navelo je biologe da spekulisu kada se ova mutacija dogodila.  Tako su zakljucili da je mutacija bila prije otprilike 2.2 miliona godina, malo prije Homo hominida i pojave vecih mozgova.

Medjutim, darvinisti nisu u pravu.  Molekularni biolozi znaju da je zamjena ili dodavanje u Alu niz DNK molekule uzrok genetskih poremecaja, jer gubitak gena ima katastrofalne posljedice.
Seceri na povrsini celije igraju vaznu ulogu u komunikaciji izmedju samih celija i njihovom razvoju i gubitak gena samo povecava problem.  Genetska promjena sa tako dalekoseznim posljedicama nije se mogla dogoditi u tacno odredjeno vrijeme putem evolucionarnog procesa, koja je mogla osigurati povecanje mozga i istovremeno osiguravajuci koherentnost u naprednoj funkciji mozga.  Jednostavno, ne postoji ni jedan ozbiljan molekularni biolog koji ce staviti potpis na jednu ovakvu pretpostavku!

Sljedeci gen koji je znacajan u ovoj prici je tzv. govorni gen, FOXP2.  O ovome genu ja sam vec generalno pisao ovdje, a sada jos samo nekoliko recenica.

FOXP2 gen igra vaznu ulogu u razvoju organa i njihovih sistema funkcionisanja.  Visoka koncentracija FOXP2 proteina nalazi se u mozgu fetusa.  Tim strucnjaka iz Engleske otkrio je 2001 godine da mutacije FOXP2 gena uzrokuju ozbiljne govorne probleme.  Ljudi koji pate od poremecaja u ovom genu ne mogu kontrolisati usne i jezik.  Jos znacajnije, mutacije u ovom genu onemogucavaju razumijevanje i koristenje gramatike.  Ovaj gen igra vaznu ulogu kod ljudi u razvoju dijela mozga koji omogucava govorne kapacitete.
 
Iako je FOXP2 gen jedan od najvaznijih u razvoju govornih sposobnosti, nije jedini.  Ostali geni koji uticu na govorne kapacitete stvaraju kompleksnu mrezu zajedno sa FOXP2, te ukoliko bilo koji od njih postane deformisan, ljudi ne mogu razviti govorne sposobnosti.  Biolozi jos ne znaju koji sve geni uticu na ljudski govor i pred njima je jos dug put da ih sve identifikuju.

Tim naucnika sa Max Planck instituta otkrio je da od 715 amino kiselina koje cine FOXP2 protein,  postoje samo tri razlike izmedju ovog proteina kod ljudi i miseva!  Tek dvije razlike u ovom proteinu postoje izmedju ljudi i cimpanzi, koje se medjutim manifestuju u ogromnim razlikama izmedju nasih i cimpanzinih govornih sposobnosti!
Naucnici su dosli do zakljucka da posto FOXP2 gen igra vaznu ulogu u razvoju, prirodna selekcija bi sprijecila mutacije ovog gena.
Iz darvinisticke perspektive, FOXP2 gen nije mogao proci kroz dugi proces postepenih mutacija, nego se navodno promjena kod ljudi dogodila iznenadno i u tacno odredjeno vrijeme.  Zvuci malo previse precizno za "coravog sajdziju"?  Jah....  Ova promjena se navodno desila prije otprilike 200 000 godina, vrijeme pojave "modernog covjeka".  Problem je sto se iz perspektive evolucije ova promjena u genu dogodila znatno kasnije od navodnog razlaza ljudi i neandertalaca sa "zajednickim pretkom".  Neandertalci nisu mogli imati FOXP2 gen kao kod ljudi, pa tako nisu imali ni ljudske govorne sposobnosti.  Jos jedna ne rjesiva kontradikcija za teoriju evolucije!

No, tu se problemi ne zavrsavaju.  Euforiju o "99% slicnosti ljudskih i cimpanzinih gena" poljuljao je jos jedan gen, ASPM (Abnormal Spindle-like Microcephaly Associated).  Poremecaj u ovom genu dovodi do smanjenja mozdane kore.  Ovaj dio mozga kontrolise mogucnost razumijevanja stvari na osnovu testiranja i analize (drugim rijecima, ucenje).  Testovi DNK nizova ASPM gena su pokazali da ne postoji znacajna razlika sekvenci kod mnogih sisara, dok kod ljudi postoji znacajna razlika.  Darvinisticko objasnjenje je da su promjene u ovom genu dovele do povecanja mozdane kore kod ljudi.  Vidi li iko problem u ovome objasnjenju?

Kakvu bi organizam mogao imati korist od mutacije ASPM gena, kada bilo kakva promjena u strukturi ili funkciji gena vodi ka katastrofalnim posljedicama?  Coravi sajdzija je izgleda jos jednom u "tacno odredjeno vrijeme" promijenio ASPM gen bez dugog procesa slucajnih mutacija da omoguci povecanje mozdane kore kod ljudi?  Izgleda da je "prirodna selekcija" prilicno dizajn orjentisana za nesto sto darvinisti zovu "slijepim procesom bez svrhe i cilja".  Ali dobro....

Nisu samo razlike izrazene u CMP-N, FOXP2 i ASPM genima.  Istrazivanje koje je obuhvatilo 7645 gena kod ljudi, cimpanzi i miseva otkrilo je znacajne strukturalne razlike kod cak 3000 gena, a koje proizvode bioloske razlike kod datih subjekata.  Medjutim, ne radi se samo o tome da li postoje velike ili male razlike u pojedinom genu i to se moze vidjeti na sljedecem primjeru.

Poredjenjem 30,000 gena ljudskog i genoma miseva, doslo se do rezultata da je 99% gena isto.  Tek 300 gena je imalo jedinstvene karakteristike kod ljudi i kod miseva.  Poredjenje DNK nizova (nukleotidnih parova) izmedju ljudi i miseva pokazalo je 80%-tnu slicnost!  Postavite si pitanje sada: jesu li ljudi 80% misevi?  Jesu li misevi 80% ljudi?  Ne bas, huh?  Galame li darvinisti po medijima da su misevi 80% ljudi?  Naravno da ne, ne bi islo u prilog da govore kako smo "slicni izgledom sa nasim bliskim rodjakom"...misem! :) (Kao sto to rade sa cimpanzom) 

Mjesto gdje prica o slicnosti ljudi i cimpanzi postaje potpuno besmislena je kada pogledamo tzv. izrazavanje gena, tj. aktiviranje i de-aktiviranje gena u pojedinom tkivu i u odredjeno vrijeme.
Dosadasnja istrazivanja su pokazala da je izrazavanje gena u mozgu ljudi znacajno ubrzano nego kod npr. primata.  Izrazavanje gena posmatrano je i u celijama u vezivnom tkivu kod ljudi i cimpanzi.  Biolozi su veoma lahko demonstrirali da se izrazavanje gena u ovim celijama kod ljudi dogadja ubrzanim tempom u odnosu na celije u cimpanzinom vezivnom tkivu.  Takodje, identifikovani su geni cije se izrazavanje odvija na visim nivoima nego kod cimpanzi.  Geni koji igraju ulogu u neuroloskim bolestima i muskulatornim poremecajima imaju drugacije nacine aktiviranja / de-aktiviranja kod ljudi i cimpanzi.  Neki biolozi smatraju da to moze objasniti zasto ljudi hodaju uspravno dok cimpanze (i ostali primati) hodaju cetveronoske i na zglobovima, ali za to je potrebo jos istrazivanja.

Americki biolozi otkrili su da postoji znacajna razlika u izrazavanju gena kod ljudi i cimpanzi pod uticajem obavljanja radnji kada upoznajemo nesto novo. 
Ljudska i cimpanzina DNK u krvi, jetri i mozgu sadrzi tzv. metil hemijsku grupu.  Uzorci ove hemijske grupe u DNK igraju vaznu ulogu u izrazavanju gena.  Max Planck institut je napravio poredjenje uzoraka metil hemijske grupe kod ljudi i cimpanzi, otkrivsi velike razlike u uzorcima u mozgu. 
Istrazivanje u podrucju izrazavanja gena tek je na pocetku!  Ipak, vec prve studije pokazuju da razlike u izrazavanju gena znatno vise uticu na anatomske, fizioloske i karakteristike ponasanja ljudi i cimpanzi, nego sto na iste utice disparitet u DNK sekvencama (nizovi nukleotida).

Ako ovih dana otvorite neki pro-darvinisticki magazin, jos uvijek cete naci podatak kako su ljudi i cimpanze oko 98% genetski slicni (ili varijaciju ovog broja kao 97.8%, 98.5%, 99% i sl.).  Imajte na umu da je ovaj broj baziran na starim i ne adekvatnim metodama poredjenja, kao sto sam opisao u prvom dijelu ovog posta.  Tek najnovija istrazivanja, koja jos uvijek predstavljaju tek grebanje po povrsini, a baziraju se na poredjenjima jednog dijela ili cijelog regiona genoma, postavljaju postotak slicnosti ljudskog i cimpanzinog genoma na oko 85%.  Imajte na umu da male genetske razlike mogu da proizvedu velike bioloske razlike, kao sto sam opisao u tekstu.  Helem, zar nas 80%-tna genetska slicnost sa misevima ne cini da se svakodnevno ponasamo kao....misevi?  Ko se od vas po danu krije od macke, jastreba i kobca i po noci glodje korijenje biljaka i kabal od televizora? :)

Ukoliko ste imali problema da pratite ovaj post zbog tehnickih termina i ako vam je na kraju malo toga jasno, to je u redu.  Zato ce vam biti puno jasnije zasto mnogi lahko prihvataju darvinisticke tvrdnje o genetskoj slicnosti ljudi i cimpanzi, a bez da imaju bilo kakvo znanje u genetici i bio-hemiji.

 

Literatura:

> The Cell's Design: How Chemistry Reveals the Creator's Artistry-Fazale Rana

> General, Organic, and Biochemistry: Connecting Chemistry to Your Life - Ira Blei,George Odian

> Web: http://www.reasons.org/rtb-101/humanchimpdnasimilarities

> Podcast: Humans vs. Chimps, bio-hemicar Faz Rana

> Podcast: Junk DNA: Human-Chimp Differences, bio-hemicar Patricia Fanning

Nukleotidi, gen i genom
23.07.2012.

Do sljedeceg posta....

U sljedecem postu zavrsiti cu temu o navodnoj slicnosti ljudskih i cimpanzinih gena, pa onda treca runda pitanja i odgovora, a do tada kahva, baklava i gitara....

.....

 

07.07.2012.

Ako ste propustili....jos jednom

Posjetiteljka bloga skrenula mi je paznju na tri teksta, koje biste trebali procitati (hvala Amra ).

Science Daily objavio je tekst pod nazivom "Bugs Inspire Better X-Rays: Nanostructures Modeled Like Moth Eyes May Boost Medical Imaging".  U tekstu se govori o grupi fizicara koji su dizajnirali novi materijal kopirajuci strukturu oka insekta.  Ovaj novi nano-materijal pomoci ce da pacijenti budu manje ozraceni prilikom snimanja rengentskim zracima, kao i za dobijanje bolje slike.  Nije rijedak slucaj da inzinjeri koriste dizajn u prirodi i ja sam vec postavljao neke tekstove na blog u vezi toga.  Za darviniste dizajn naravno nije dizajn, to je samo coravi sajdjija u akciji.

>>>>>

Drugi tekst pod nazivom "Another Look at the Latest Blow to the Darwinian Tree of Life -- and the Man Who Dealt It" dolazi nam od ENV.  Tekst pocinje simpaticnim pitanjem, "koliko  puta evolucionisti mogu reci da sve sto znaju o evoluciji je pogresno, prije nego im ljudi pocnu vjerovati"?   Ja zaista ne znam odgovor na to pitanje.  Helem, ovaj tekst govori o tzv. mRNA i kako je ova molekula (ponovo) zbrisala Darwinovo "stablo zivota".

>>>>

I treci tekst dolazi od Scientific American, pod nazivom "If You Want More Higgs Hype, Don’t Read This Colummn".  Radi se o ocekivanoj oluji u casi vode koju su uzburkali darvinisti nakon potvrde postojanja Higsovog bozona.  Ja sam o tome pisao jos prosle godine. 

02.07.2012.

Ako ste propustili....

Prije otprilike 10-ak mjeseci, darvinisti su po vec dobro uhodanom planu gromoglasno objavili otkrice "ljudskog pretka", zvanog Australopithecus sediba.   Po vec dobro uhodanom planu, nedavno su, sasvim tiho objavili da Australopithecus sediba ipak nije nas predak.  Cast za obajvu zalosne vijesti imao je, po ko zna koji put, The New York Times, jedna od najratobornijih darvinistickih jazbina!   O tome mozete procitati ovde.

>>>>

U serijalu The Fabric of the Cosmos jedna od tema bila je i sta je to sto nazivamo vrijeme.  Rijec "prasak" u teoriji koja opisuje pocetak vremena i prostora, (Veliki Prasak) moze da stvori obmanjujucu sliku o tome sta se zaista dogodilo u tom trenutku.  Rijec prasak oznacava haos, razgradnju ili eksploziju, medjutim pocetak svemira nije bio takav.  Svemir je poceo u stanju visoke organizacije ili kako fizicari kazu u stanju nulte entropije.  Od tog momenta, entropija, tj. razgradnja sistema je pocela da raste i traje sve do danasnjih dana (a nastavice i u buducnosti).  Darwinova teorija ide potpuno kontra sa ovim termodinamickim procesom!  Teorija "evolucije" je jedini prirodni proces koji navodno moze da ide od potpune razgradnje sistema ka organizovanim sistemima!  U ovom dokumentarnom filmu fizicar Brian Greene dolazi do interesantnih zakljucaka istrazujuci "iluziju vremena".

 

  

>>>>

Ovo je jedan veoma vazan tekst i predstavlja kljuc za razumijevanje trenutnog stanja.  Ukratko, u tipicnoj darvinistickoj propagandi, jedan od Darwinovih vitezova (Jerry Coyne)  pitao se zasto bi najmanje 95% naucnika slijepo slijedilo darvinizam.  Ubacio je i dobro poznatu frazu, "teorija zavjere" i naravno cinicno povezao teoriju zavjere, darviniste i ateizam u samo dvije recenice.

Prvo, nije tacno da "najmanje 95% naucnika" podrzava darvinizme, jer jednostavno ne postoji opsirno istrazivanje na tu temu, samo pojedinacne ankete.  Drugo i vaznije, ne radi se ni o kakvoj "teoriji zavjere" medju naucnicima.  Kako autor ovog teksta kaze, da biste postali embriolog, morate proci kroz Darwinov i samo Darwinov pogled na svijet, od osnovne skole, preko koledja, pa do univerziteta!  Dakle, kada postanete embriolog, o Darwinovim zakljuccima mozete da diskutujete samo iz Darwinove perspektive!  To je kao da odrastete kao riba u vodi i neko vas pita da kazete kako je zivjeti u vazduhu. Kojem vazduhu, ne postoji nista zvano vazduh, rekli biste!

U jednom od prijasnjih postova ja sam pozvao posjetioce bloga da mi posalju skolski program u BiH iz biologije u osnovnoj i srednjoj skoli, kao i na faksu, pa se nije niko javio do sada (vjerovatno je u pitanju ne zainteresovanost....kao sto je uostalom stanje u BiH i za sve ostalo, po onom nasem, neko ce to ba drugi rijesiti za nas).  Mislim da necu pogrijesiti ako kazem da je program u svim skolskim knjigama i kod nas iz samo jedne perspektive....pogadjate koje?

Autor u tekstu nije spomenuo sve pritiske na naucnike koji se usprotive darvinizmima (npr. guglajte Richard Sternberg ili Gavriel Avital).

28.06.2012.

Discovery channel, Stephen Hawking, The Grand Design....i nonsens se nastavlja

Da Discovery kanal nije, k'o sto jeste, darvinisticki megafon, makar jednom godisnje ugostio bi i nekoga poput profesora matematike John Lennox-a, koji bi gledaocima ovog kanala objasnio kako je "filozofija je mrtva" filozofska tvrdnja, a ne naucna.  Ipak, ateist Stephen Hawking po ko zna koji put dobio je priliku na Discovery kanalu da ponovi ovaj i sve druge nonsense izrecene u njegovoj knjizi The Grand Design.  Filozofski odjel na Hawkingovom Cambridge univerzitetu, u vezi te njegove tvrdnje o filozofiji ostao je sve do danasnjeg dana.... bez komentara!

 

17.06.2012.

Nasa zvijezda

14.06.2012.

Zima bi uskoro mogla postati mnogo toplija

Jedan kratki post ne vezan za temu bloga.  Radi se o jako interesantnom i vrlo korisnom otkricu.  Link za clanak sam vidjeo u magazinu Elektor (kojeg jos uvijek citam kao bivsi amater elektronicar) pod naslovom "Ziolit skladisti toplotnu energiju na neograniceno vrijeme".  O cemu se radi?
Zamislimo sistem u kojem bismo mogli skupljati i uskladistiti bez gubitaka toplotu Sunca tokom ljeta i zatim koristiti toplotu za zagrijavanje tokom zime!  Iako zvuci kao ne slana sala, ovakav sistem bi mogao biti dostupan uskoro.

Naucnici su otkrili da mineral Ziolit moze absorbirati znatno vise toplote nego sto to moze voda, te za razliku od vode koja se brzo hladi, Ziolit moze da zadrzi toplotu bez gubitaka na neograniceno vrijeme.  Njemacki naucnici iskoristili su hemijske karakteristike Ziolita da konstruisu skladiste toplote. Zagrijavanjem grudvica minerala toplota je uskladistena, a jednostavnim dodavanjem vode toplota se uzima nazad.  Clanak mozete procitati ovdje.

U sljedecem postu cu zavrsiti clanak o navodnoj 99% slicnosti ljudi i cimpanzi.

11.06.2012.

O porijeklu vrsta.....i?

Jedan od najpoznatijih pobornika teorije evolucije i ateizma, prof. Richard Dawkins pokusao je da osramoti vjernike u debati sa svestenikom Giles Fraserom, tvrdeci kako vecina krscana ne zna kako se zove prva knjiga Novog Zavjeta (na osnovu jedne ankete).  Svestenik Fraser je ustvrdio da to nije relevantno kada je u pitanju necija vjera i upitao prof. Dawkinsa da navede puni naziv knjige Charls Darwina, O porijeklu vrsta,....?  Iako je rekao da zna naziv, ispostavilo se da profesor nije znao puni naslov knjige!  Audio debate mozete poslusati ovdje (pitanje za profesora je u 3:16 minuti).

Inace, Carlijeva knjiga za vecinu ateista je polazna tacka za ulazak u ateizam i opravdano se smatra nekom vrstom svete knjige ateista-darvinista.  Moje licno iskustvo je da oko 80% tzv. darvinista (tj. osoba koji brane teoriju evolucije) ne zna puni naslov Darwinove knjige!

08.06.2012.

Podcasti koje ne smijete propustiti!

Zbog obaveza (uglavnom na poslu) blog ide malo sporo, kao sto ste vjerovatno primjetili.  Medjutim, sljedece podcaste morate obavezno poslusati:

Did Ancient "Providers" Lay the Foundation for the Modern Human Family?

Kako je doslo do stvaranja ljudske porodice, zasto porodica potvrdjuje monoteisticku religiju i rusi evolucioni model (posebno ako ste imali (ne)priliku da slusate Dawkinsove bullshite o ovoj temi), koje su posljedice za drustvo razaranja unije zene i muskarca pojavom "brakova" izmedju homoseksualaca (da podsjetim, homoseksualizam je mentalna bolest, koja je sa liste mentalnih bolesti skinuta ne na osnovu naucnog istrazivanja, vec jakim lobiranjem) i jos mnogo toga. Na ova pitanja odgovara bio-hemicar Faz Rana.

Turtle Origins Challenge Evolution

Porijeklo kornjaca vec dugo predstavlja nerjesiv problem za darviniste.  Poslusajte kako najnovija otkrica o porijeklu kornjaca prave jos jednu rupu u sada vec poprilicno supljoj teoriji evolucije.  Ja bi rekao da je teorija evolucije danas kao koranjca na stubu (ako znate sta to znaci?)

Ponovo, na pitanja odgovara Faz Rana.  Naravno, zdusno preporucujem i sve ostale podcaste na njihovoj stranici!

09.05.2012.

Jevrejsko-krscanski-musliman?

Filmski producent Sean Stone nedavno je objavio da je prihvatio Islam (tacnije Shiitski Islam), rekavsi da je prihvatio Muhameda a.s. kao poslanika.  Stone je u vezi njegove konverzije rekao: "The conversion to Islam is not abandoning Christianity or Judaism, which I was born with. It means I have accepted Mohammad and other prophets".  Stoneov otac Oliver Stone (kod nas vjerovatno najpoznatiji po filmu Aleksandar Makedonski) je Jevrej, a mati mu je krscanka.

Stone je otvorio polemiku oko ispravnosti konstatacije da neko moze biti pripadnik sve tri monoteisticke konfesije (u obliku u kojem su trenutno definisane).  Ocito je da postoje ozbiljne i ne premostive prepreke u teoloskom smislu, dok je jedna takva konstatacija sa kulturoloske strane vjerovatno moguca i prihvatljiva.  

U veoma fer analizi, teolog Kenneth Samples i fizicar Dave Rogstad dali su svoje vidjenje na ovu temu, pa poslusajte u ovom podcastu i ako zelite ostavite svoje misljinje na temu u komentarima. 

05.05.2012.

Kada su na jelovniku .... exo-planete!

Sa porastom otkrica velikog broja planeta izvan naseg suncevog sistema (hiljade otkrivenih i milijarde procijenjenih), porastao je entuzijazam medju darvinistima o mogucnosti postojanja zivota, posebno inteligentnog zivota na pojedinim, ili cak na mnostvu tih planeta.  Istovremeno, pad entuzijazma medju pobornicima abiogeneze (spontanog nastanka zivota u hemijskoj corbi) direktno je srazmjeran porastu prethodnog entuzijazma.  SETI (projekat potrage za inteligentinm zivotom u svemiru) je ponovo ozivljen, ali je (ponovo) naisao na prilicno tih svemir.  U nasoj galaksiji navodno postoji mnostvo civilizacija tipa od 0 do 4 (stepen razvoja civilizacije, mi smo na ovoj skali civilizacija nultog tipa), ali su sve civilizacije jako sutljive.  Posebno one tipa 0 i 1 s kojima bi mi navodno mogli da uspostavimo kontakt, jer nam je tehnologija komunikacije slicna.

Ako je vjerovati darvinistima, konancno smo odgonetnuli zasto su te civilizacije "tihe".  Razlog sto nismo dobili inter-zvjezdani poziv do sada je sto su planete na kojima bi te civilizacije navodno trebale da postoje...., pojedene!   Ko ih je pojeo, kuk'o im chacha?  Ah, o tome procitajte ovdje.  Ako nista drugo, darvinistima se mora odati priznjanje za fantasticnu i neprevazidjenu mastu!

02.05.2012.

Dizajn u prirodi - Fibonacci serija

04.04.2012.

Iluzija loseg dizajna

Darvinisti tvrde da u ljudskom organizmu postoji los dizajn, sto kako kazu ne moze biti karakteristika Svemoguceg Kreatora.  Medjutim, detaljnija inspekcija tog "loseg dizajna" uvijek pokaze da to naravno nije tako.  O tome mozete procitati u tekstu ispod.  U sljedecem postu pisat cu malo o Standardnom Modelu u fizici.


Optical Illusion Exposes Reality of Design
By Fazale “Fuz” Rana, PhD

 
 

Dear,
Skeptics like to argue that so-called “bad” designs throughout nature disprove the existence or involvement of a supernatural Creator. Less-than-optimal designs seem to fit better with an evolutionary explanation. But as a new report on the human pupil demonstrates, most supposed shoddy mechanisms turn out to be optimally designed upon closer inspection.

****

Each day new discoveries provide more evidence for God’s existence and the Bible’s reliability—but the research often remains buried in the academic journals.

For example, a report in the Proceedings of the National Academy of Sciences about the human pupil’s response to light can help Christians respond to a common challenge leveled by skeptics; namely, bad designs exist throughout nature. In this case, common knowledge says pupils constrict when exposed to bright light, but dilate in dim light. Pupils also dilate when exposed to eye-catching stimuli.

Researchers from the University of Oslo were interested in understanding the neural pathways involved in these pupillary responses. They observed that the human pupil’s reflexive response to light generates a false positive (constriction) when presented with an optical illusion of brightness. This was a surprise. Because the optical illusions were eye-catching stimuli, the researchers expected them to cause dilation, which would have been the “best” response.

This is the type of discovery that skeptics often point to as an example of a poor design. Some skeptics argue that seemingly less-than-optimal systems in nature fit better with an evolutionary worldview. They say it’s inconceivable that the biblical God would use substandard designs. On the other hand, evolutionary processes are expected to produce “kluge jobs,” biological structures that are just good enough to ensure survivability, but aren’t necessarily optimal.

Yet, closer examination suggests that this unexpected pupillary response is a good thing. Damage to the retina is permanent. So, it’s better for the pupils to constrict inappropriately when presented with illusions of brightness than run the risk of retinal damage. Plus, as the researchers discovered, the pupils dilated quickly after the initial constriction in response to the optical illusions. It appears that higher-order processes in the brain associated with the interpretation of visual stimuli function as compensatory designs that override the pupillary reflex when it responds incorrectly.

As is often the case, careful consideration or more information show that so-called “bad” designs are, in fact, elegant and highly optimized systems—a conclusion that fits better with the existence of a thoughtful Creator.

This spring, we’re launching Creation Update 2.0, a new podcast dedicated to shining a spotlight on unsung discoveries like this one. Each week Hugh Ross, Jeff Zweerink, and yours truly will record short descriptions of recent but underreported scientific findings and explore their implications for the Christian faith.

View the original article here.

 
Endnotes
Bruno Laeng and Tor Endestad, “Bright Illusions Reduce the Eye’s Pupil,” Proceedings of the National Academy of Sciences, USA 109, no. 6 (February 7, 2012): 2162–67.

 

29.03.2012.

Postoje li inteligentni darvinisti?

Jedan interesantan tekst, malo proljetnog fitnesa za mozdane celije....

Gandalf on Mars

What Bleeping Codes Say About Intelligent Design

by Richard W. Stevens

I first saw Gandalf in 1974. No, not the wizard of The Lord of the Rings. This Gandalf was the colorful box attached to a PDP 11-40 computer, its lights blinking almost rhythmically amid a tangle of wires in the slightly dusty lab office. It had a label in faux Olde English lettering with that whimsical brand name.

What was this device named Gandalf? It was a modem, an electronic machine that translates information from one symbolic form to another. A modem is a device that modulates (encodes) and demodulates (decodes). Modems allow computers to communicate with one another over telephone lines, cable connections, or wireless links.

The 1974 Gandalf modem converted digital data into tones to send over a telephone line, and also converted tone codes coming in via that line back into digital data. If your personal computer or e-phone connects via WiFi, then there are two modems involved to convey data over that connection.

In short, a modem is an encoder–decoder device. With a wink to J. R. R. Tolkien, let's call any device that receives information, encodes it into symbols, and can receive the same kinds of symbols and convert them into information, a Gandalf system. And let's consider this idea: the existence of a Gandalf system gives strong evidence of intelligent design.

"Houston, Captain Midnight Got Here First"

Imagine that astronauts have landed on Mars and discovered there a smooth, concrete-like pyramid, with letters engraved on its surface in two columns. The left-hand column displayed letters from the Roman alphabet, and the right-hand column displayed the corresponding letters from the Greek alphabet.

Surely such a discovery would have electrified the astronauts, and they would immediately report back to earth the exciting news that they had found clear evidence of intelligent life on Mars. And let's say that they also discovered a Captain Midnight (Ovaltine) Secret Decoder Badge, the kind used by American kids in the 1950s. Then the astronauts would report the even more astonishing news that the intrepid Captain Midnight had visited the Red Planet before them.

Either way, whether the astronauts dug up a Roman-Greek letter conversion chart or a secret decoder ring on Mars, their instincts would shout: "Intelligence found!" In fact, if a Gandalf system were discovered there, the whole world would trumpet the proof that intelligent life existed on Mars.

How could finding one Gandalf system command that unshakeable conclusion? The answer seems obvious: no undirected material forces are known that can (1) create a code, and (2) create the corresponding encoder and decoder devices. With all the scientific knowledge we command, we cannot conceive of a purposeless, undirected mechanism that can design a code and assemble the coding devices. Gandalf systems simply do not occur naturally among the non-living, non-intelligent elements of the universe.

Wizards See the Future

If Gandalf systems do not arise from undirected non-living forces, then how do they come to exist? Well, first, in order to make a Gandalf system, you need to know the code. That means, at minimum, you must know:

• The symbols that represent the incoming information;
• The outgoing symbols that correspond to the incoming symbols; and
• The techniques for receiving and sending the symbols (e.g., printed letters, audio sounds, light flashes, radio signals)

Knowing the code means recognizing that one symbol equates to another. For example, if you know Morse code, then you know that "• • •" equates to "S," and "– – –" equates to "O." Thus, if you hear "• • • – – – • • •," then you recognize "SOS," the international distress signal that regrettably did not work out so well for the Titanic.

To decode a coded message, you must know the code in advance. Before you can understand "• • • – – – • • •," you must know the Morse code for the two letters.

Knowledge of the code underlies a Gandalf system's magic: expecting the future. In building a Gandalf system, the designer implicitly expects two realities:

1. That the device will actually receive information to encode; and
2. That some other device somewhere will be waiting to receive the coded message that the Gandalf system sends out.

Every Gandalf system is set up to carry out its functions as soon as certain foreseen events occur. Gandalf #1 stands ready to receive a message in a predefined format from its host computer, and when it does, it will encode the message for transmission to Gandalf #2. When it sends its message, Gandalf #1 uses a particular outgoing code only because its designer foresaw a future reality wherein Gandalf #2 would receive and decode its symbols.

 

Gandalf Contra Darwin

Dressed as neo-Darwinism, secular humanism, or resurgent atheism, the "scientific" contender in the worldview wars is materialism (aka naturalism). Materialism declares that the entire universe operates by physical laws of energy and matter alone. If intelligence exists at all, it has resulted from a combination of purely impersonal, undirected, purposeless material forces.

Consider the implications of this. If a Thoughtless Thing is impersonal, undirected, and purposeless, then the Thing does not know or even care about future events. Therefore, that Thoughtless Thing cannot and does not plan for future conditions. It does not foresee its own future nor the future or even the existence of any other thing.

Such a Thoughtless Thing cannot and will not create a code, let alone an encoder–decoder device. Why not? Because to encode a message now presumes the belief that the message might be decoded later—in the future. Similarly, to build a decoder device today presumes the belief that a coded message will arrive in the future. Yet a Thoughtless Thing cannot and does not imagine any future event.

No Thoughtless Thing—no impersonal, undirected, purposeless material force—can create a Gandalf system. Neo-Darwinism's mechanisms, undirected mutation and natural selection, are Thoughtless Things. Therefore, neo-Darwinism's mechanisms cannot create a Gandalf system.

No Gandalf, No Cell

The prevailing, science-based worldview says that neo-Darwinian mechanisms produced all life on earth. On earth we notice that animals and plants are composed of cells. Their cells operate with DNA and RNA systems that both encode and decode information about building proteins. Encoder–decoder systems in cells—those are Gandalf systems.

But neo-Darwinian mechanisms cannot be the source of the cells' Gandalf systems because:

1. No known undirected material forces can produce codes with their matching encoder–decoder devices; and
2. Undirected material forces are logically incapable of creating codes and coding devices.

Chemistry and physics lack the tools to create Gandalf systems. As Dr. Hubert Yockey wrote in a 1981 article in the Journal of Theoretical Biology, "Nothing which even vaguely resembles a code exists in the physio-chemical world."

Cells Compare to Computers?

Does this Gandalf system analogy apply to systems other than computers? While this article cannot explore that entire topic, the Modest Physical Church-Turing Thesis, a thesis widely believed by philosophers of science, may be worth mentioning. (What would it be called if it were not so modest?) Gualtiero Piccinini provides a thorough discussion of this thesis in a July 2010 article in the Stanford Encyclopedia of Philosophy (online), but in simplified lay terms, it says that, if you can specify a usable translation process (a function) with a defined set of rules for converting from one set of symbols to another, then you can perform that translation using a Turing machine.

Why is the "Turing machine" important here? Because a Turing machine is defined as an extremely simple computer that itself uses a Gandalf system (encoder–decoder) to operate. That universal model of computing, the Turing machine, requires a Gandalf system.

The Turing machine conceptual model is theoretically capable of modeling any step-by-step physical process or procedure—that is, any algorithm—in the universe. Increasingly, scientists are realizing that biological systems are essentially machines executing algorithms. Executing an algorithm, as with the Turing machine, requires a Gandalf system for encoding and decoding information.

Computer scientist Corrado Priami, in a 2009 article, "Algorithmic Systems Biology," describes the logical connection between biological systems (like the cell) and computer-like functions: "The underlying metaphor is one that (1) represents biological entities as programs being executed simultaneously and that (2) represents the interactions of two entities by the exchange of messages between the programs."

Priami observed "the need for a deeper involvement of computer science in biology and the need of an algorithmic description of life." In making the connection between biology and algorithms, Priami recognizes the necessary encoder–decoder processes involved in both.

In his book Signature in the Cell, Dr. Stephen C. Meyer, a philosopher of science, shows that the "cell's information-processing system" operates using the same key elements of computer-based information processing systems, including mechanisms for digitally storing, encoding, decoding, and executing instructions for operation. In a 2000 article for the journal Computers and Chemistry, Dr. Yockey confirmed: "The genetic code is constructed to confront and solve the problems of communication and recording by the same principles found . . . in modern communication and computer codes."

Nobody would treat the finding of a Gandalf system on Mars as ho-hum. Such a discovery would signal the presence of an intelligent being on that planet who built the encoder–decoder device and specified the codes. Trillions of biological cells on earth, operating as they do with codes and coding devices mimicking computer science equivalents, likewise provide evidence of intelligent design. Now comes the real challenge: finding that designer.  •

Sources Consulted
• Stephen C. Meyer, Signature in the Cell: DNA and the Evidence for Intelligent Design, pp. 367–368 (Harper Collins, 2009).
• Gualtiero Piccinini,
Computation in Physical Systems, The Stanford Encyclopedia of Philosophy (July 2010), http://plato.stanford.edu/entries/computation-physicalsystems/.
• Corrado Priami, "Algorithmic Systems Biology," Communications of the ACM, 52:5, pp. 80–88 (May 2009).
• Hubert P. Yockey, "Origin of Life on Earth and Shannon's Theory of Communication,"
Computers and Chemistry 24:105–123 (2000).
•  Hubert P. Yockey, "Self Organization Origin of Life Scenarios and Information Theory,"
Journal of Theoretical Biology 91:13–31 (1981).

23.03.2012.

Pitanja i odgovori 2

Dobio sam dosta pitanja od posjetilaca bloga nakon prve runde pitanja i odgovora, pa evo da odgovorim na par koja se meni cine najinteresantnijim.

>Alma iz Graca pita sljedece: citala sam post na tvom blogu u vezi abiogeneze i najnovijih rezultata o nivou oksigena u ranoj atmosferi.  Slazem se da je ovaj model na osnovu tih rezultata ponisten.  Da li ti je poznato istrazivanje u vezi moguceg nastanka zivota u vulkanskom kamenu?
-
Jeste, poznato mi je i radnja se odvija gotovo isto kao i sa modelom rane atmosfere.  Fokus istrazivanja je vrsta poroznog vulkanskog ostakljenog kamena.
Ideja je da su vulkanske erupcije omogucile povoljnu mjesavinu gasova za stvaranje organskih spojeva.
Pored velikih kolicina gasova vulkanske erupcije izbacuju i ogromne kolicine pepela, koji igra ulogu katalizatora.  Elektricna praznjenja cesta su pojava u gustom vulkanskom pepelu izbacenom u atmosferu, sto je moglo obezbjediti neophodnu energiju za reakcije.  Broj vulkanskih erupcija prije 3 do 4 milijarde godina bio je znatno veci nego u danasnje vrijeme.  Dakle, teoretski govoreci uslovi za hemijske procese su postojali.  Geo-hemijski eksperimenti u labaratorijama dali su interesantne rezultate.  Tako npr. zagrijavanjem mjesavine gasova na temperaturu od 850 stepeni C, koja se sastoji od metana, amonijaka i vode, naucnici su uspjeli da detektuju nekoliko amino-kiselina.  Slicno, zagrijavanjem mjesavine gasova na temperaturu od 500 stepeni C sastavljenu od karbon-dioksida, nitrogena i amonijaka, te uz upotrebu vulkanskog pepela kao katalizatora, proizvedene su male kolicine amino-kiselina.  Ovakvi rezultati mogu biti ohrabrujuci za one koji se bave abiogenezom, ali su istovremeno obmanjujuci.  Narocito kada ih objave u nekom magazinu bez detaljnije analize.
Fokus u ovakvim eksperimentima je mjesavina gasova za koju se smatra da je postojala u vulkanskim erupcijama.  Danasnja zemljina kora nalazi se u oksidirajucem stanju.  Zbog toga gasovi koje izbacuju vulkanske erupcije u danasnje vrijeme sastoje se uglavnom od karbon-dioksida, nitrogena, sulfur-dioksida i vode.  Ovakva mjesavina gasova sa velikim kolicinama oksigena nemoze podrzati pred-bioticku sintezu molekula, sto je i potvrdjeno u mnogim eksperimentima (osim sto su proizveli nitrogen monoksid, nijedna organska smjesa nije detektovana).  Izazov koji lezi pred istrazivacima abiogeneze jeste utvrditi i zatim simulirati ranu mjesavinu gasova u vulkanskim erupcijama.  Najnovije metode mjerenja nivoa oksigena u mineralima kromijuma, a takodje i analizom barijuma pokazuju da je mjesavina gasova u vulkanskim erupcijama nekih 3.6 do 4.2 milijarde godina bila identicna kao i danas.  Dakle, veoma bogata oksigenom (kao i rana atmosfera Zemlje) i veoma ne povoljna za hemijsku abiogenezu.

>Emina iz Sarajeva pita da li je sticanje otpornosti bakterije na antibiotike dokaz za evoluciju i da li je ikada primjeceno da bakterija evolvira u neki drugi organizam?

-
Hehe, ovo su dva prilicno cesta pitanja i odgovor na oba pitanja je ne.  Zasto?
Evo ukratko o cemu se tu zapravo radi.  Darvinisti cesto koriste mutacije koje izazivaju neke korisne efekte u promociji teorije evolucije.  Jedan od najcesce koristenih slucajeva jeste sticanje otpornosti bakterija na antibiotike.  Darvinisti tvrde da posto mutacije mogu bakterije uciniti otpornijim, moguce je da mutacije imaju isti efekat i na druge zive organizme. 
Medjutim, ovakva argumentacija prolazi samo kod ljudi neupucenih u tematiku.  Razlog sto bakterija postaje otporna na antibiotik lezi u gubitku informacije u genu, a ne u poboljsanju gena.
Evo jedan konkretan primjer.  Da bi unistio bakteriju, antibiotik pod nazivom streptomicin mora se spojiti sa dijelom celije bakterije, koja se naziva ribozom.  Mutacije ponekada uzrokuju deformaciju u strukturi ribozoma.  Zbog ove deformacije antibiotik vise nema nacina da se spoji sa ribozomom, te bakterija postaje "otporna" na antibiotik.  Iako je ovaj proces prilicno jednostavan, nekim darvinistima se mora objasniti termin "deformacija strukture".  Deformacija strukture znaci gubitak sposobnosti da se obavlja neka radnja, kao npr. prekidom crijeva za dovod ulja u hidraulicni sistem upravljanja, gubi se mogucnost upravljanja vozilom, ne dobijamo mogucnost da vozilom upravljamo bolje.  Zbog ovog uslovno receno sticanja otpornosti na antibiotik, bakterija sveukupno postaje slabija i sanse za prezivljavanje vremenom postaju sve manje.  Ali eto, neki nece da im to bude jasno....
Sto se tice drugog pitanja, darvinisti navodno jesu opazili evolviranje bakterije u neki "novi" organizam.  Ovo naravno nije tacno. :)  Najbolje bi bilo da pprocitas detaljnu analizu bio-hemicara Fazale Ranae opissanu u tekstu pod nazivom "Long term evolution experiment".


>Danijel iz Sidneja pita da li sam cuo za Nasim Harameina (Nassim Haramein) i sta mislim o njegovim teorijama?
Jesam, cuo sam za njega i gledao sam  4 ili 5 videa na YT.  Nasim obecava njegovoj publici besplatnu energiju, prica o "vezi" izmedju piramida i vanzemaljaca, tu su i zitni krugovi, yoga masteri, itd.  Sve u svemu, standardna "new age" prica sa ubacenom dozom termina iz fizike, valjda da prica ima kredibilitet.

-

Prvo treba reci da Nassim Haramein nije fizicar, kako se predstavlja.  On je zaposlio fizicarku Elisabeth Rauscher koja je pokusala rijesiti jednacine kvantnog polja ubacivanjem sile obrtnog momenta i korolis sila.  Ispalo je da na kraju nisu rijesili nista.  Opsirnije o tome mozes procitati na ovom blogu.

Harameinov model moze zvucati cool nekome bez osnovnog znanja iz fizike.  Medjutim, do sada nije uspio uvjeriti nijednog fizicara da njegov model ima ikakve veze sa realnosti.  Kako je objasnjeno u gore pomenutom blogu, izmedju mnogih postoje dva znacajna problema koje je Haramein potpuno previdio i koji obaraju njegovu teoriju zvanu "The Schwarzschild Proton" (za obaranje teorije potreban je generalno samo jednan nerjesiv problem).
Ova teorija se zasniva na tezi da je proton zapravo crna rupa, te da dva protona koji se okrecu jedan oko drugog brzinom svijetlosti predstavljaju model za nukleus atoma.  Hmmm....
Prvi problem: da bi se na proton moglo gledati kao na crnu rupu, njegova masa mora iznositi 885 miliona tona!  Ovo je minimalna masa koja je potrebna za postojanje crne rupe koja ima isti radijus kao i proton.  Ako je ovo zaista tacno, kako onda da nismo u stanju da izmjerimo ovu masu u atomu hidrogena?  Ja nisam nasao odgovor na ovo pitanje u Nasimovim predstavama za layman publiku, niti prijedlog kako bismo trebali mjeriti masu protona da bi izmjerili 885 miliona tona, sto predvidja njegov model.
Drugi problem: stabilnost izmedju dva protona.  Prema Standardnom Modelu, interakcija izmedju dva protona u stabilnoj jezgri atoma je infinitivna.  Prema Harameinovom modelu, okretanje dvije crne rupe (dva "Schwarzschild protona") jedne oko druge rezultiralo bi kolapsom i spajanjem dviju crnih rupa u jednu u veoma, veoma kratkom vremenu.  Razlog su gravitacioni valovi koji su emitovani kako se crne rupe urusavaju jedna prema drugoj gubeci energiju rotacije.  Kako dvije crne rupe ostaju stabilne vrteci se jedna oko druge brzinom svijetlosti, Haramein nema odgovor.
Pored ova dva ozbiljna problema, postoje jos neki o kojima mozes procitati na pomenutom blogu.
Pored ovih tehnickih problema njegove teze se cesto granice sa zdravom pameti.  Haramein kaze da je svemir mracan jer "zivimo u crnoj rupi"; ja sam objasnio ovdje zasto je noc tamna i nema veze sa crnim rupama (objasnjenje je bazirano na Generalnoj Teoriji Relativnosti, koja je potvrdjena mnogo puta)..  On tvrdi da je zapravo sve crna rupa, od fundamentalnih cestica kao proton i elektron, pa do zvih celija, planeta, zvijezda....

>Sanel iz Cikaga pise: studiram socijalne nauke, ali imam interes i za astrofiziku.  Probao sam gledati open course video kurseve na MIT, ali su preteski za moj nivo.  Postoje li kursevi za pocetnike o astrofizici i po mogucnosti bez puno matematike?

Postoje naravno, mozes probati ovaj kurs sa Yalea.  Mislim da ima 24 lekcije, pa ako imas oko 45 minuta cetiri do pet puta sedmicno, sve sto ti treba je sveska za biljeske.  Kurs je namijenjen studentima koji nisu u nekom od programa prirodnih nauka.

 

19.03.2012.

Dr. Jerry Bergman

Iako bi darvinisti htjeli da mislimo kako bavljenje naukom u svim slucajevima vodi u ateizam, dr. Jerry Bergman je primjer da je takva teza darvinista nonsens.  Bergman je bio ateista i proucavajuci teoriju evolucije postao je vjernik i protvinik darvinizma.  Bergman je takodje i primjer sta se moze dogoditi na profesionalnom i privatnom planu zbog protivljenja darvinizmu (gubitak posla i razvod braka zbog gubitka posla).  Dr. Jerry Bergman posjeduje 9 diploma u raznim naucnim disciplinama.

 

Obrazovanje:

-M.P.H., Northwest Ohio Consortium for
Public Health (Medical College of Ohio, Toledo, Ohio; University of Toledo,
Toledo, Ohio; Bowling Green State University, Bowling Green, Ohio), 2001.


-M.S. in biomedical science, Medical
College of Ohio, Toledo, Ohio, 1999.


-Ph.D. in human biology, Columbia Pacific
University, San Rafael, California, 1992.


-M.A. in social psychology, Bowling Green
State University, Bowling Green, Ohio, 1986.


-Ph.D. in measurement and evaluation,
minor in psychology, Wayne State University, Detroit, Michigan, 1976.

 

-M.Ed. in counseling and psychology,
Wayne State University, Detroit, Michigan, 1971.

 

-B.S., Wayne State University, Detroit,
Michigan, 1970. Major area of study was sociology, biology, and psychology.


-A.A. in Biology and Behavioral Science,
Oakland Community College, Bloomfield Hills, Michigan, 1967.

16.03.2012.

A sada malo odmora....

Petak je, kahva i rahat lokum sa Sevval Sam i Cem Koksal

 

14.03.2012.

Mapiranje gorilinih gena

Mediji su objavili vijest o uspjehu naucnika u mapiranju gena gorile, sto je nesumnjivo super vijest.  Medjutim, skoro sve vijesti u sluzbenim medijima plasirane su kroz darvinisticku prizmu.

O cemu se ovdje zaista radi i koje su implikacije za tzv. teoriju evolucije poslusajte u podcastu uz biohemicara Fuz Ranau.  Objasnjenje je na momente mozda previse strucno za nekoga ko nema osnovno znanje iz bio-hemije, ali u svakom slucaju probajte.  Naslov podcasta je More Like Gorillas Than We Thought?

U dodatku, procitajte i ovaj tekst.

(Naslov teksta 30% of the Gorilla Genome Contradicts the Supposed Evolutionary Phylogeny of Humans and Apes)

07.03.2012.

Coravi sajdzija

Gledao sam juce neku debatu u kojoj je ucestvovao i jedan od najpoznatijih darvinista, Richard Dawkins.  Ricard je opisao otkrice evolucije kao mjesto ubistva na koje dolaze policijski detektivi i raznim analizama i testovima slazu mozaik slicicu po slicicu o tome sta se dogodilo.
Ja kazem da je to dobra analogija, samo ne potpuna.  Kao sto znamo, nije rijedak slucaj da detektivi izvuku potpuno pogresne zakljucke na osnovu skupljenih podataka, te potpuno nevina osoba zavrsi u zatvoru.  U slucaju odgonetanja nastanka zivota i postojanja zivih organizama na planeti, darvinisti-ateisti su ti koji su napravili pogresne zakljucke na osnovu otkrica biologije, hemije i fizike (i drugih disciplina).  Zbog njihovih pogresnih zakljucaka mnogi ljudi su dobili nista drugo do probleme, od sumnji u njihovu vjeru pa do gubljenja posla, javnog ismijavanja i verbalnih napada, itd.

Jedna od tema u diskusiji je bila dali su zivi organizmi kreirani (dizajnirani) ili su nastali slucajnim mutacijama, vodjeni slijepom prirodnom selekcijom.  O ovoj temi Ricard je posvetio i knjigu Coravi sajdzija (The Blind Watchmaker), pa da vidimo malo o cemu se tu radi.

Neobicni naziv knjige vodi porijeklo od davnog argumenta s pocetka 19-og vijeka, kojeg je postavio Bill Paley.  Argument ide ovako:
"Pretpostavimo da sam hodajuci ravnicom prislonio stopalo uz kamen i da sam upitan odakle kamen na tom mjestu".  Bill je odgovorio da sto se njega tice, kamen je mogao biti na tom mjestu oduvijek.  Bill je zatim nastavio:"Pretpostavimo da sam na zemlji nasao sat".  Kao svaka razumna osoba, on bi rekao da je sat napravio sajdzija.
Bill Paley je smatrao da su zivi organizmi kao satovi zbog njihove slozenosti i prilagodljivosti, te da moraju biti dizajnirani.  Medjutim, iz Ricardovog ugla zivi organizmi se samo cine dizajniranim.  On definise biologiju kao "proucavanje slozenih stvari koje daju dojam da su dizajnirane za neku svrhu". 
Ovakvo objasnjenje vjerovatno moze zadovoljiti nekog usplahirenog ateistu, jer ako se stvari samo cine da su dizajnirane, znaci da nisu, a to znaci ni da nema dizajnera ili, sto je za njih veoma vazno, ni Dizajnera!  Kako Ricard zna da je dizajn u zivim organizmima samo prividan?  Prividan je zato jer po njemu prirodna selekcija moze da objasni sve prilagodljive osobine zivih organizama i jer je prirodna selekcija bez pravca. U knjizi Ricard kaze sljedece:"Prirodna selekcija, slijep, nesvjestan proces kojeg je otkrio Darvin i za kojeg danas znamo da je objasnjenje za postojanje i prividno svrsishodan oblik sveg zivota, zapravo nema svrhe u misli, to je slijepi sajdzija".  Hm....

Postoji, medjutim, mali problem sa njegovim argumentom.  Pogledajmo jos jednom naslov njegove knjige...puni naslov..."The Blind Watchmaker - Why the evidence of evolution reveals a world without design; podnaslov kaze "zasto dokazi za evoluciju otkrivaju svijet bez dizajna".
Dakle, Ricard tvrdi da ima dokaze da se svijet oko nas samo cini dizajniranim.  U knjizi u vezi ovoga kaze slijedece:"Zelio bih da uvjerim citaoca ne samo da je Darvinov pogled na svijet istinit, vec da je to jedina poznata teorija, koja bi u principu mogla rijesiti misteriju naseg postojanja".  Cuj to..."mogla bi"?  Ricard ponavlja ovu tvrdnju u finalnom poglavlju knjige pa kaze:"Darvinizam je jedina poznata teorija koja je u principu sposobna da objasni odredjene aspekte zivota".
Svako ko je makar rekreativno citao o filozofiji prepoznat ce da je termin "u principu" jedan od temeljnih filozofskih argumenata, a ne naucni argumenat.  Za naucni argumenat potrebni su empirijski dokazi, a vidimo da Ricard tvrdi da za dokazivanje darvinizma takvi dokazi zapravo nisu potrebni.  Zapravo on otkriva jedan dokaz u knjizi Coravi sajdzija, koji je ujedno i glavni dokaz... kompjuterska simulacija!  WOW!  Stvarni dokazi u prirodi za darvinizam su jako tanki.  Darvinisti ih predstavljaju kao krupnim dokazima preuvelicavanjem i iskrenom ili namjerno pogresnom interpretacijom.  Ako postoji nesto prividno u vezi zivih organizama onda  su to navodni dokazi da prirodna selekcija objasnjava postojanje i oblike svih organizama.
Mozda je odgovor na pitanje zasto se Ricardu pricinjava dizajn u jednom od Darvinovih zakljucaka, kojeg Ricard citira u njegovoj knjizi:" Darvin je omogucio da se bude intelektualno ispunjen ateista". A-haaa, evolucija i ateizam nisu povezani...nikako!

06.03.2012.

Planetarni sistemi

Dobio sam danas ovaj e-mail, pa koga zanimaju planetarni sistemi naci ce ovaj tekst interesantnim.


Chaos versus Order in Planetary Systems

By Dr. Hugh Ross

       Dear,

Evidence continues to show that the Sun’s planetary system different
greatly from what astronomers observe in the 557 known extrasolar systems. For
the first time new computer simulation studies reveal what makes our solar
system so special and why, despite the probable existence of billions of planets
in the Milky Way Galaxy, Earth may be alone in manifesting all the attributes
for sustaining advanced life.

****

Order versus chaos is the most obvious difference distinguishing the solar
system from known extrasolar systems. Despite hopes of finding life-friendly
planets outside our system, the chaos that characterizes extrasolar planetary
systems makes them unlikely candidates for life-sustaining planets. The three
most significant examples of this chaotic state are large scale planet
drifting,1 the presence of large planets close to the host star, and
high eccentricity orbits.

Previously, I reported on research efforts investigating planet-planet
scattering
2 and spin-orbit
misalignment
3 (see here
and here).
Both studies help explain much of the chaos observed in extrasolar planetary
systems. In the January 10, 2012 issues of the Astrophysical Journal and
the Astrophysical Journal Letters, two more research papers offer
additional explanations for the chaos.

In the Astrophysical Journal Letters, a team of astronomers from
Portugal and France explain for the first time why many close-in exoplanets
appear to follow high-eccentricity
orbits
.4 Eccentricity is a measure of the ellipticity of planet’s
orbit about its star. The eccentricity for a circular orbit is 0, for a
completely flat ellipse it is 1, and for parabolic or hyperbolic orbits it is
greater than 1. A high eccentricity orbit is one in which the eccentricity is
greater than 0.1.

Led by Alexandre Correia, the team notes that planets close to their host
stars will undergo extreme tidal interactions that inevitably dampen the
planet’s orbital eccentricity, forcing eccentricity values much below 0.05.
Indeed, 140 of the 758 known and measured exoplanets orbit closer to their host
stars than 0.25 astronomical units (one astronomical unit = 92,955,807 miles or
Earth’s greatest distance from the Sun during its orbit) and manifest
eccentricities of less than 0.05. However, 124 of these planets orbit closer
than 0.25 astronomical units and manifest eccentricities greater than 0.05,
while many of the planets below eccentricity 0.05 are just barely so. Correia’s
team solved this conundrum. They demonstrated that when the orbit of a close-in
planet is excited by an outer companion planet, the planets’ gravitational
interaction combined with tidal effects between the host star and the close-in
planet can give rise to an increasing growth in the eccentricity of the close-in
planet. 

In the Astrophysical Journal, a team of astronomers from Japan challenged
the presumption in planet formation research
that impacts between
protoplanets will result in perfect accretion (the idea that two colliding
protoplanets always merge).5 The Japanese team’s detailed impact
simulations proved that collisions among protoplanets are not always merging
events. In their computer simulations the team varied all the parameter sets,
including the mass ratio of the protoplanets, the total mass of the two planets,
the impact angle, and the impact velocity.

They found that about 40 percent of the impacts produce “hit-and-run”
collisions, where the two protoplanets speed apart from one another. This
hit-and-run rate explains much of the orbital chaos that astronomers observe in
extrasolar planetary systems. It also predicts that as astronomers discover more
of the partner planets in extrasolar planetary systems they will find even more
orbital chaos.

These two studies add to the weight of evidence that we live on a rare planet
in a rare solar system. Previous analyses of orbital chaos in extrasolar
planetary systems back up the implications these most recent studies.

Previous Exoplanet Research
In 1995, astronomers
detected the first
exoplanet (a planet outside of the solar system)
orbiting the star 51 Pegasi
(see figure 1).6 At the time, most astronomers presumed that once the
list of known exoplanets approached a few hundred that many, if not most, of
those planets would manifest characteristics virtually identical to one or more
of the planets in our solar system.



Figure 1: First Discovered Extrasolar Planet, 51 Pegasi
b
This is an artist’s rendition of the star 51 Pegasi (barely
visible to the naked eye) and its planet 51 Pegasi b. The planet is about half
the mass of Jupiter and orbits its star from just 4.9 million miles away (more
than 7 times closer to its star than Mercury is from the Sun).
Image credit:
Debivort at the English Language Wikipedia


This assumption was so engrained within much of the scientific community that
even as late as 2010, Stephen Hawking and Leonard Mlodinow wrote in The Grand
Design
: 7 

We now know of hundreds of such [extrasolar] planets, and few doubt that
there exist countless others among the many billions of stars in our universe.
That makes the coincidences of our planetary conditions—the single sun, the
lucky combination of earth-sun distance and solar mass—far less remarkable, and
far less compelling as evidence that earth was carefully designed just to please
us human beings.


…In the same way that the environmental coincidences of our solar system were
rendered unremarkable by the realization that billions of such systems exist,
the fine-tunings in the laws of nature can be explained by the existence of
multiple universes.


But the data do not back up this assumption. To date, astronomers have
discovered 760
exoplanets
for which they have both planet detections and measured orbital
and physical parameters. Yet not even one of these planets matches the
characteristics of any of the solar system’s planets. The only one that comes
close, upsilon Andromedae e, is 1.06+
times greater in mass than Jupiter (though only a minimum mass has been
determined because the inclination of Andromedae e’s orbit is unknown). Its distance
from its host star
compared to Jupiter’s distance from the Sun is 1.01.

Upsilon Andromedae e, however, is accompanied by two much larger planets (see
figure 2), upsilon Andromedae c and d with masses 14.57+ and 10.19+ times
greater, respectively, than Jupiter’s. These two planets orbit the system’s host
star 6.1 and 2.1 times closer, respectively, than does upsilon Andromedae e.

Their orbits also are highly eccentric. Moreover, the host star is 1.28 times
more massive and 3.4 times more luminous than the Sun. The system includes a dim
star orbiting the main star at 750 times farther away than Earth orbits the Sun.
The characteristics of both the main star and the two heavy planets accompanying
upsilon Andromedae e effectively rule out the possibility that another planet in
the same system could possibly support advanced life.



Figure 2: The Upsilon Andromedae
System
The upsilon Andromedae system contains two stars and
four known planets. The four planets possess the following minimum masses
(relative to Jupiter) and distances from the main star (relative to Earth’s
distance from the Sun): a = 0.69, 0.059; b = 14.57, 0.861; c = 10.19, 2.55; d =
1.059, 5.2456.

What is true for upsilon Andromedae e is true for almost all of the 760
extrasolar planets for which measured masses and orbital distances exist. The
known characteristics of these planets eliminate the possibility that another
planet in the same system could possibly sustain life. There are only a handful
of exceptions.

  1. Ten planetary systems contain “super Earths” (planets between 1 and 10 times
    the mass of Earth) that orbit so closely to their host stars that their gravity
    would not gravitationally disturb the orbit of another planet in the same system
    that could conceivably support advanced life.
  2. Seventeen planetary systems have “super Jupiters” (planets greater than the
    mass of Jupiter) that orbit so far away from their host stars as to pose no risk
    to another planet in the same system that could possibly support advanced life.

However, it is critical that these 27 exceptional systems each host a suite
of planets with features virtually identical to Jupiter, Saturn, Uranus, and
Neptune. Such a suite of gas giants is essential to protecting a life-supporting
planet in the same system from absorbing too many collisions from asteroids,
comets, and planetesimals.
These gas giants must not be any smaller or more distant than Jupiter, Saturn,
Uranus, and Neptune; otherwise they will not provide adequate gravitational
shielding for a life-supporting planet. Conversely, they cannot be any larger or
closer without their own gravity disturbing a life-friendly planet’s orbit. It
is also critically important that in each system there not exist any other large
planets that either reside or have resided within a few hundred million miles of
a life-supporting planet. Additionally, none of the large planets can possess
high eccentricity
orbits
(greater than 0.1).

Exoplanets’ Implications for the Rare-Earth
Doctrine
Presently, we do not know if other planets exist within
these 27 “exceptions.” No one has yet completed a search for such planets. What
we do know is that Hawking and Mlodinow are wrong about extrasolar planets.

Far from proving that the Sun’s planet system is ordinary, exoplanets appear
to prove just the opposite. We now know that advanced life on Earth requires
that the characteristics of all eight solar system planets be fine-tuned. We
know that none of the known 557 extrasolar planetary systems is even remotely
similar to our solar system. (As pointed out, even upsilon Andromedae e has been
categorically ruled out.)

The two studies published January 10, 2012, along with previous analyses,
reveal more and more evidence of the solar system’s amazing design that enables
advanced life to exist and thrive on planet Earth. Our solar system
possesses the gas giant planets requisite to protecting Earth from too many
asteroid and comet collisions. At the same time, Earth remains gravitationally
undisturbed. That’s thanks to the fine-tuning of the gas giants’ distances from
the Sun, relative separations, mass ratios, and nearly circular orbits, in
addition to the manner in which the solar system’s smaller planets break up mean
motion resonances generated by the gas giants.

The 557 known extrasolar systems are characterized by super-Earths and
Neptune-sized planets inhabiting the inner planetary system regions. In the
solar system, however, no planets bigger than Earth resides within the inner
system. Furthermore, whereas the known extrasolar systems are filled with
high-eccentricity planets, the solar system has only one—diminutive Mercury
(Jupiter’s moon Ganymede is 5 percent larger in diameter and half as massive),
which resides so close to the Sun that it doesn’t disturb any of the solar
system’s other planets.

Evidence for the rare-Earth and rare-solar system doctrines continues to
grow. These doctrines state that while planets the size and mass of Earth may
prove to be abundant, planets with the just-right host stars, just-right
planetary partners, just-right characteristics, and just-right physical and
chemical composition to enable the support of advanced life will prove either
rare or nonexistent. Such doctrines are consistent with the Bible’s message that
God supernaturally designed Earth, its star, its planetary partners, and its
life for the specific benefit of human beings.

View the original article here.

 

Endnotes


  1. Super-Earths and Neptune-, Saturn-, and Jupiter-sized planets orbiting close
    to their host stars cannot form close to their host stars; thus, they must have
    experienced large-scale inward drifting from beyond the “snow line.” The snow
    line is that distance from a host star where it is cool enough for hydrogen
    compounds such as water, ammonia, and methane to condense into solid ice grains.

  2. Sean N. Raymond, Philip J. Armitage, and Noel Gorelick, “Planet-Planet
    Scattering in Planetesimal Disks,” Astrophysical Journal Letters 699 (July 10,
    2009): L88–L92.
  3. Kevin C. Schlaufman, “Evidence of Possible Spin-Orbit Misalignment Along the
    Line of Sight in Transiting Exoplanet Systems,” Astrophysical Journal 719
    (August 10, 2010): 602–11.
  4. Alexandre C. M. Correia, Gwenaël Boué, and Jacques Laskar, “Pumping the
    Eccentricity of Exoplanets by Tidal Effect,” Astrophysical Journal Letters 744
    (January 10, 2012): id. L23
  5. H. Genda, E. Kokubo, and S. Ida, “Merging Criteria for Giant Impacts of
    Protoplanets,” Astrophysical Journal 744 (January 10, 2012): 137.
  6. Michel Mayor and Didier Queloz, “A Jupiter-Mass Companion to a Solar-Type
    Star,” Nature 378 (November 23, 1995): 355–59.
  7. Stephen Hawking and Leonard Mlodinow, The Grand Design (New York: Bantam
    Books, 2010): 153, 165.


Dr.
Hugh Ross


Reasons
To Believe emerged from my passion to research, develop, and proclaim the most
powerful new reasons to believe in Christ as Creator, Lord, and Savior and to
use those new reasons to reach people for Christ. Read
more about Dr. Hugh Ross.

28.02.2012.

d.d. NISTA

Prije dvadesetak godina Nadrealisti su navodno pronsali rijesenje za ekonomsku krizu u bivsoj YU.  Osnovali su dionicko drustvo (d.d.) NISTA!  NISTA sarajevskih Nadrealista ipak nije rijesilo nista na kraju.  S druge strane, darvinisti kao Stephen Hawking i Lawrence Krauss (i jos  mnogi drugi) puno bolje prolaze sa NISTA.  Darvinisticko d.d. NISTA zapravo postaje prava zlatna koka.  Knjige kao 'The Grand Design' i 'A Universe from Nothing' postaju bestselleri medju ateistima i osvajaju prva mjesta na svim ateistickim rang listama. 

Iako ateisti vole da se predstavljaju kao "razumni i visoko obrazovani", cinjenica je da vecina tih ljudi koji citaju ovakve "naucno popularne" knjige zapravo razumiju veoma malo od procitanog.  Jedan od razloga je ne dostatak matematicke podloge koji je potreban da se razumiju koncepti moderne kosmologije.  Drugi je potpuno ne kriticko vjerovanje autorima - pobogu, ako Lorens ili Stiv izjave da Bog nije potreban za stvaranje svemira, onda to mora biti istina, zar ne?

Hehehe....

Interesantno je da mnogi zaista (naocigled) razumni darvinisti mogu da prihvate nevjerovatne provale u najnovijim knjigama darvinista, u kojim je rijesenje za sve....nista!  "Zato jer postoji zakon kao gravitacija, svemir se moze i hoce kreirati  samostalno iz nicega", kaze u najnovijoj knjizi Stiv (koja se usput budi receno ne razlikuje mnogo od njegove knjige A Brief History of Time, koja je istovremeno jedna od najneprocitanijih knjiga medju ateistima).  Vecina "razumnih i visoko obrazovanih" ateista, tj. vecina redovnih (obicnih kako se jos zovu) citalaca nece vidjeti razliku izmedju "zakona gravitacije" i "sile gravitacije".  Vecina ih takodje propusta caku da ako postoji gravitacija, ne mozemo vise reci da svemir dolazi iz "nista".  Nema sumnje da vecina njih nece zastati i zapitati se sta uopste znaci zakon, sta znaci prirodni zakon, kako zakon sam po sebi moze kreirati bilo sta?  Razmislite malo, ako podjemo od predpostavke da postoje sahovski zakoni o kretanju figura, to ne znaci da ce figure biti kreirane i poredane na sahovsku tablu uz pomoc samo tih zakona, zar ne?  Ni jedna figura na sahovskoj tabli ne moze biti pokrenuta samo uz pomoc zakona o kretanju figura, tacno?  Jah, ako je vjerovati ateistima i to je moguce!

O ovome ce biti diskusije vise u narednim postovima, a do tada procitajte ovaj tekst.

What Part of "Nothing" Does Lawrence Krauss Not Understand?

landscape.jpg

Editor's note: ENV is pleased to welcome James Barham as a contributor. He blogs at TheBestSchools.org of which he is general editor and where this article is cross-posted.

A Universe from Nothing.jpgThe latest in a series of book trumpeting a supposed solution to the mystery of existence, Lawrence Krauss's A Universe from Nothing (Free Press, 2012) is basically a superior and accessible rehashing of the concept of the "landscape." Also known as the "multiverse," that is the idea that our universe is embedded within an ensemble of other universes.

Though according to this hypothesis our universe is a "part" of the landscape in some sense, it has no spacetime connection with any of the other universes. This means that they can have no causal influence on us, or we on them.

That makes it tough to gather evidence that these other universes actually exist -- but let that pass.

I won't go into the details of the arguments for and against the landscape hypothesis here. There is no lack of popular books covering this material.1

The point of greatest interest is the extent to which the proposal is ad hoc speculation -- as opposed to a genuine inference from hard facts -- and on this point, expert opinion is divided.

In any event, it's irrelevant to Krauss's extravagant principal claim in the book -- that the problem of the mystery of existence has been solved (more on that in a moment). With respect to this claim, it is pretty obvious that the landscape (if it exists) is no closer to being nothing than the visible universe we observe around us. Rather the contrary, I'd have thought.

But more to the point, the landscape idea as such is not even directed at the mystery-of-existence question. Rather, it is directed at the fine-tuning problem.

This is the problem of explaining why there seems to be no good reason why a large number of physical constants take the exact values that they do. What makes this problem more interesting is the fact that if the values in question had been only slightly different, then various conditions necessary for the presence of life would not have been fulfilled.

This leads, naturally enough, to the idea that the universe is a "put-up job," in the memorable words of the late Fred Hoyle, a distinguished astrophysicist who valued plain speaking.

The reason why the landscape idea seems to solve the fine-tuning problem is that it makes room for the thought that the values of the physical constants of all the different universes are set as they are at random.

In that case, it is hardly surprising that we find ourselves living in the universe with the values that make our existence possible. So, the theory does seem to address the fine-tuning problem -- assuming, that is, the landscape exists and the random-constant concept makes sense (and those are big assumptions).

But none of this has anything to do with Krauss's principal claim about science's now having explained the mystery of existence. So, let's take a look at that.

If you haven't encountered it before, the idea can be a little elusive. Indeed, it seems to have eluded Krauss.

The basic idea is traceable to Antiquity. More specifically, it is one of those respects in which Athens had to go to school to Jerusalem, for it was only in the highest reaches of the monotheistic tradition of thought -- Augustine, al-Farabi, Ibn Sina, Anselm of Canterbury, Maimonides -- that the problem of the mystery of existence finally became clearly articulated.

In a nutshell, it's this: There is no contradiction involved in supposing that the universe never existed.

In other words, while I cannot consistently imagine a square circle, I can consistently imagine that nothing at all ever existed.

This means the universe is what philosophers call "contingent" (meaning not logically necessary).

This means that, since the universe apparently did not have to exist, we are entitled to ask why it does in fact exist.

Note that it does not help to say that the universe had to exist according to the laws of nature -- by physical necessity as opposed to logical necessity -- because the concept of natural law already assumes the existence of nature. Or, if one prefers to take a Platonist view of natural law, then one can simply move the question to that plane and inquire into the reason for the existence of Plato's heaven. Therefore, invoking the laws of nature in this context is question-begging.

As an aside, one might well wonder: How is God an improvement over the laws of nature, in this respect?

Theologians speak of God's mode of being as "necessary," unlike the world's, which is contingent, as we have seen. So, it is a crude mistake simply to ask, as atheists are wont to do: "Who made God?"

However, it is not clear (to me, at any rate) that the concept of necessary being is fully intelligible. The question is: What sort of necessity are we really talking about? It certainly seems like we can imagine that God doesn't exist without contradicting ourselves. But if that is so, then all really existing things -- not just the universe, but God as well -- turn out to be contingent.

There are several ways to go here, for the theist. One is to distinguish a third type of necessity, stronger than physical necessity, but weaker than logical necessity. Another is to distinguish among different modes of being. For instance, one might argue that God -- as the source of Being (upper case) itself -- must be distinguished from all individual beings (lower case), including the universe as a whole. And if that is right, then it is easier to see how the former can be necessary, whereas the latter are contingent.

This is a vast subject. Luckily, though, it need not detain us further here. For, I am not defending the claim that God is a sufficient solution to the mystery of existence.

What I am doing is attacking Krauss's claim that science provides such a solution.

To return, then, to the main thread of my argument: It seems a perfectly coherent question to ask why the universe exists, and if that is so, then we evidently have every right to seek an answer to the question.

The late-antique and medieval Christian and Islamic thinkers who first clearly saw all this liked to express the point slightly differently: Creator and creation are two radically distinct things.

As Robert Sokolowski, a distinguished philosopher at the Catholic University of America, has put it:

[T]he Christian understanding introduces a new horizon or context for the modes of possibility, actuality, and necessity . . . [it] distinguishes the divine and the world in such a way that God could be, in undiminished goodness and greatness, even if everything were not.2
The idea received its classical modern statement in a little essay by Leibniz called "On the Radical Origination of Things" (1697). Here is how he put the problem:
For a sufficient reason for existence cannot be found merely in any one individual thing or even in the whole aggregate and series of things. Let us imagine the book on the Elements of Geometry to have been eternal, one copy always being made from another; then it is clear that though we can give a reason for the present book based on the preceding book from which it was copied, we can never arrive at a complete reason, no matter how many books we may assume in the past, for one can always wonder why such books should have existed at all times; why there should be books at all, and why they should be written in this way. What is true of books is true also of the different states of the world; every subsequent state is somehow copied from the preceding one (although according to certain laws of change). No matter how far we may have gone back to earlier states, therefore, we will never discover in them a full reason why there should be a world at all, and why it should be such as it is.3
In modern parlance -- following Leibniz's lead -- the problem of the mystery of existence is most often expressed by means of the formula: "Why is there something rather than nothing?" This phrase also forms the subtitle to Krauss's book.

 

Put like that, the idea does not seem so difficult to grasp. In fact, it can be reduced to three little words:

Why not nothing?

Nevertheless, Krauss doesn't get it. He titles one of his chapters "Nothing is something." What does he mean by this?

Just the familiar idea that according to quantum field theory, the vacuum state has complex properties such that matter can be created through quantum fluctuation events. As Krauss puts it in the title of another chapter: "Nothing is unstable."

But the properties of the quantum vacuum are simply irrelevant to the question under discussion -- the reason for the existence of anything at all -- which Krauss has brazenly claimed to have solved in the title of his book. For, in spite of his protestations to the contrary, the quantum field is obviously not nothing in the relevant sense.

What, then, is the final verdict on Dr. Krauss's latest book?

Yet another example of a perfectly good scientist out of his philosophical depth.4


References cited:

(1) Stephen Hawking and Leonard Mlodinow, The Grand Design (Bantam, 2010); Lee Smolin, The Life of the Cosmos (Oxford, 1997); Leonard Susskind, The Cosmic Landscape (Little, Brown, 2005); Alex Vilenkin, Many Worlds in One (Hill and Wang, 2006).

(2) Robert Sokolowski, The God of Faith and Reason (University of Notre Dame, 1982); p. 41. See, also, Lloyd P. Gerson, God and Greek Philosophy (Routledge, 1990).


(3) Gottfried Wilhelm Leibniz, Philosophical Papers and Letters, ed. by Leroy E. Loemker (Kluwer Academic, 1989); p. 486.


(4) For further discussion, see John Leslie, Universes (Routledge, 1990); Milton K. Munitz, The Mystery of Existence (Appleton-Century-Crofts, 1965); and Robert Nozick, Philosophical Explanations (Harvard, 1981).

 

  

25.02.2012.

Objasnjenje koje cak i darvinisti mogu razumjeti!

18.02.2012.

Darvinisticka propaganda u skolskim knjigama

U ovom izvjestaju mozete pogledati pregled darvinisticke propagande u knjigama za biologiju u sjevernoj Americi.  Ne znam kakvo je stanje kod nas u Bosni, ali vjerujem da nije mnogo drugacije.  Bio bi jako zahvalan ako neko moze da napravi pregled darvinisticke propagande u nasim srednjoskolskim i fakultetskim knjigama, pa da postavimo na blog.

Full Report:

 

14.02.2012.

Mikro evolucija (promjena) na djelu!

Svi naucnici se slazu o postojanju tzv. mikro evolucije, jer se moze vidjeti u veoma kratkom vremenskom intervalu.  Vazno je definisati sta znaci termin evolucija u ovom slucaju.  Sve se mijenja sa proticanjem vremena.  Uzmite svoju sliku od prije 10, 20, 30 godina, ... OK, necemo dalje i pogledajte se u ogledalo danas.  Nista ne ostaje isto kako vrijeme prolazi.  Ako termin "evolucija" definisemo kao promjena sa prolaskom vremena, ja se potpuno slazem sa time.  Medjutim, ako evolucija znaci nastanak novih vrsta uzrokovanih slucajnim mutacijama masakriranim prirodnom selekcijom, kako bi opstala najsposobnija vrsta, u tom slucaju potrebno je mnogo imaginacije, kompjuterske simulacije i darvinisticke propagande da bi se povjerovalo u tako nesto.  Zbog toga sve veci broj naucnika svih kategorija javno izrazava neslaganje sa naukom imaginarnih dokaza.
----
Fizicar dr. Lee Spenter u knjizi Not by chance iznio je tezu da se velika evolucija zivih organizama ne moze dogoditi slucajnim mutacijama, ali da postoje dokazi da se odredjena evolucija (promjena) organizama moze dogoditi procesima koji ne ukljucuju slucajne mutacije.  Sredina u kojoj organizmi zive moze da uzrokuje odredjene mutacije ogranicenog karaktera.  Ovi ugradjeni mehanizmi koji omogucuju kompleksne izmjene u genima mogu uticati na brzo prilagodjavanje zivih organizama u novoj sredini, sto se naziva mikro evolucija.
Za mikro evoluciju nije potrebna nikakva imaginacija.  Jos jedan eksperiment proveden na pustim ostrvima uz pomoc gustera potvrdio je bez ikakve sumnje mikro evoluciju.  Bio-hemicar Fuz Rana dao je detaljno objasnjenje ovog eksperimenta, od nacina na koji je postavljen do rezultata.

-----

10.02.2012.

U Evropi, sjeca li se jos neko Al Gora i globalnog zagrijavanja?

Citali, slusali i gledali smo vijesti o globalnom zagrijavanju "kojem su uzrok ljudi".  "Ljudi su bolest ove planete", galamili su darvinisti sa tv ekrana.  Vrtili su reklame svakih par minuta kako studenti u skolama eksplodiraju, jer nisu poslusali globalistickog gurua Gora.  Ponekad bi pregledao i neke nase forume i nasao bi istu pricu, tj. kako su ljudi najveca nesreca sto se desila planeti.  Posebno su ovakve poruke postavljane na temama o "evoluciji", sto naravno ne cudi.

Plan je bio jednostavan, proturiti pricu o ljudskoj aktivnosti koja je dovela do globalnog zagrijavanja na planeti, nametnuti takse na karbon (tj. na disanje, jelde jeste) i samo lezati i gledati kako se brda para slijevaju u unaprijed pokupovane "alternativne" kompanije od strane Gora i kompanije.  Naucnike koji se protive planu optuziti po sistemu, ko  klevece i laze....

Globalno zagrijavanje (hladjenje takodje) planete je uzrokovano geoloskim procesima i aktivnosti Sunca (kao najvazniji faktori).  Tako, na Marsu su primjecene promjene u velicini polarnih kapa, sto se povezuje sa aktivnosti Sunca (konsenzusom velikog broja astronoma). 

Bilo kako bilo, u Evropu je dosla istina, neugodna istina, malo drugacija od Al Gorove. 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

07.02.2012.

Planete glamura i mraka

Tip kaze curi, draga skinucu ti zvijezde sa neba!  Ona odgovara, hah koga je briga za zvijezde, ako si frajer skini mi J1719-1438!

----
Sistem J1719-1438 je pulsar, koji obicno ima pratioca.  Pulsar je mala zvijezda koja rotira velikom brzinom i emituje radio valove.  Ovi radio valovi "zapljuskuju" nasu planetu, koje mogu da detektuju radio teleskopi u regularnim intervalima.  Pulsar J1719-1438 je udaljen oko 4000 svjetlosnih godina od Zemlje i detektovan je uz pomoc niz radio teleskopa u nekoliko zemalja.
----
Pulsar zvijezda u vecini slucajeva ima pratioca, obicno je to tzv. bijeli patuljak.  Astronomi su zapazili da je frekvencija noseceg (osnovnog) radio vala vremenski specificno uskladjena, nagovjestavajuci da se radi o uticaju privlacne sile gravitacije malog pratioca, najvjerovatnije planete. 
Pratioc-planeta obidje oko pulsara za 2 sata i 10 minuta!  Razdaljina izmedju ova dva objekta je oko 600 000 kilometara (skoro kao radius Sunca).  Blizina pratioca pulsaru ogranicava njegov moguci precnik na svega 60 000 kilometara, jer da je veceg precnika bio bi rastrgnut gravitacionom silom pulsara.  Pitanje je kako je pulsar dobio ovu planetu za pratioca i kako uposte astronomi znaju od cega je planeta sastavljena?
----
Za pocetak, astronomi znaju da je gustoca planete jako velika, slicno gustoci platine.  Pretpostavlja se da je planet ostatak masivne zvijezde ciji je vanjski omotac rasprsen prema pulsaru.  Razlog ovoj pretpostavci jeste sto J1719-1438 spada u kategoriju tzv. mili-sekunda pulsara.  Ova kategorija pulsara rotira vise od 10 000 puta u minuti (postidio bi i najvrtoglavijeg vrtoglavog dervisa)!  Iako mu je masa nesto veca od mase Sunca, radijus ovog pulsara iznosi svega 20 km (kao manji grad!).  Statistika pokazuje da oko 70% mili-sekunda pulsara ima pratioca i upravo je pratioc taj koji obicnog pulsara pretvara u pulsar velike rotacije tako sto pratioc gubi masu.  U slucaju pulsara J1719-1438, pratioc - najvjerovatnije bijeli patuljak priblizio se previse te je ostao bez vanjskog gasovitog omotaca, otkrivajuci crvstu jezgru.  Posto je iskljuceno da se na tako maloj razdaljini od pulsara moze nalaziti objekat sastavljen od hidrogena i helijuma (gravitacija pulsara bi ih rasprsila), astronomi su zakljucili da se radi o karbonu i oksigenu.  Velika gustoca ukazuje da se radi o materijalu kristalizirane strukture, sto znaci da je vecina strukture planete slicna dijamantu! 

Ipak, daljina do ove planete od 4000 svijetlosnih godina znaci da ce se na dijamantnu groznicu sacekati jos neko vrijeme.  Ako neko uspije otici na dijamantni planet, nema sumnje da ce biti truhlo bogat! :)
----
Drugi planet koji su astronomi otkrili, a meni je posebno interesantan jeste planet koji obilazi oko zvijezde zvane GSC03549 -02811 u konstelaciji Greko.  Zvijezda je udaljena oko 750 svijetlosnih godina.  Planet pod nazivom TrES-2b je gasni div slicne velicine kao Jupiter i otkriven je uz pomoc tranzitne metode (Kepler misija).  Planet obilazi oko zvijezde na razdaljini od nekih 5.5 miliona km, a temperatura na povrsini je oko +980 stepeni celzijusa.  Pocetni podaci nagovjestavali su da planet reflektuje manje od 13% svjetlosti, ali posljednji rezultati istrazivanja ukazuju da je reflekcija cak manja od 1%!  Rekli bi planet je crnji od uglja!  Primjera radi, planet Merkur ima reflekciju oko 11%, Mjesec 12%, Zemlja 37%, Venera 65% i Jupiter oko 52%.  Gasni planeti generalno imaju veliku reflektivnost pa je zbog toga zacudjujuce da TrES-2b ima tako malu reflektivnost.  Kompjuterski modeli su do sada predvidjali da ove vrste planeta koje obilaze oko zvijezda relativno blizu ne bi trebali imati reflektivnost manju od 10%.
----
Pitanje je dakle zasto TrES-2b absorbira 99% svjetlosti koja pada na njega?  Kada bi imali priliku da vidimo ovaj planet golim okom, izgledao bi kao velika crna lopta prosarana jarkim narandjasto-crvenim prugama usijanog gasa.  Moguca struktura atmosfere sastoji se od gasovitog sodiuma i titanium oksida. 

Ipak i ovakav sastav atmosfere ne bi trebao absorbirati toliko svjetlosti, sto je navelo astronome na zakljucak da na ovoj planeti postoji nesto mnogo misterioznije i potpuno ne poznato do sada.
TrES-2b je takodje indikator da ne postoji generalno pravilo u formiranju planeta po uzoru na nas solarni sistem unatoc cinjenici da su Sunce i zvijezda oko koje obilazi crni planet veoma slicni.  O analiziranim planetama izvan solarnog sistema mozete citati na exoplanets.org.

Dijamantni i crni div planeti - umjetnicki prikaz
05.02.2012.

Jah, naravno da smo culi to i prije

Planeta pod nazivom GJ 667Cc, udaljena 22 svjetlosne godine idealna za zivot?  Najbolji kandidat do sada pronadjen..., cak boljji od prethodnog najboljeg kandidata do....umm valjda tada?
----
Planeta GJ 667Cc obilazi oko dvarf zvijezde, jedne od ukupno tri zvijezde u grupi.  Ekspert za istrazivanje planeta koje bi mogle podrzavati zivot, astronom Guillermo Gonzalez rekao je sljedece o ovoj planeti:

"Navedimo par vaznih cinjenica o ovom sistemu.  Prvo, planete (u ovom sistemu) obilaze M dvarf zvijezdu.  Zvijezde tipa M dvarf pruzaju veoma lose uslove za zivot.  One pokazuju cudne promjene u jacini svijetlosti i proizvode snazne zrake opasnog zracenja.  Planete u zoni prikladnoj za zivot oko M dvarfa ce prestati rotirati prilicno brzo, sto ce dovesti do situacije u kojoj je jedna strana planete konstantno okrenuta prema zvijezdi (slicno Zemlja-Mjesec, op.a.)
Drugo, planete izvan solarnog sistema koje su masivnije od Zenlje imaju manju sansu da budu nastanjive iz vise razloga.  Na primjer, te planete ce imati manje povrsinskog reljefa, sto znaci da ce biti manja sansa da postoji suho kopno."
----
Eto, tako je to kada se razmotri hladnom, a ne darvinistickom glavom.  Meni su do sada najinteresantnije dvije exo-solarne planete, jedna sastavljena od dijamanata i druga koja je "crnja od uglja".  Nadam se da cu imati vremena da napisem jedan post o ove dvije planete uskoro.

Stop Us If You've Heard This One Before

03.02.2012.

Darvinov heretik

01.02.2012.

Astronomska mjerenja

Ako zivite u velegradu i probali ste se baviti amaterskom astronomijom, vjerovatno ste se brzo upoznali sa problemom ulicne rasvjete.  Ulicna rasvjeta stvara svijetleci oblak iznad grada, ogranicavajuci tako posmatranje nebeskih tijela.  Medjutim, ako imate DSLR kameru ili point-to-shoot digitalnu kameru mozete probati jedan trik.
Po mogucnosti, postavite kameru na tronozac radi stabilnosti i uperite je prema nebu.  Otvorite objektiv lense izmedju 10 i 20 sekundi (potrebno je malo eksperimentisanja).  Obicno na prste ruku mozete nabrojati broj zvijezda koje mozete vidjeti nocu i to su uglavnom one najsjajnije ili se radi o planetama.  Tako je i iznad mog grada.  Medjutim, prilozene slike koje sam napravio ovom metodom pune su zvijezda! Primjetiti cete da su neke zvijezde na slikama svijetlije od drugih.  Boje zvijezda se takodje razlikuju, od crvenih i narandjastih do bijelih i plavih.  Boja i jacina zvijezde mogu biti indikator da se radi o zvijezdi koja je jako blizu (npr. izrazito sjajna zvijezda), ili da se radi o zvijezdi koja je jako daleko (npr. jedva vidljiva zuto-crvena boja).  Jako sjajna zvijezda, bijele ili plave boje moze biti i jako daleko od nas, ali zbog velicine moze se ciniti blize nego sto jeste.
----
Kako mozemo znati kolika je udaljenost izmedju nase planete i zvijezda?
Odredjivanje razdaljine u astronomiji nije lahko i cesto sadrzi greske.  Medju astronomima ne postoji konsenzus koji metod mjerenja je najbolji, barem ne kada se radi o mjerenjima razdaljina do drugih galaksija ili do granica nase galaksije.  Najprecizniji nacin za mjerenje razdaljine do zvijezda naziva se paralaksa (ili stelarna paralaksa), a ujedno je i najstarija metoda mjerenja.
Radi se o mjerenju ugla kada se zvijezda posmatra iz dvije razlicite pozicije Zemljine orbite.  Vremenski razmak izmedju dva mjerenja je obicno 6 mjeseci - vidi sliku, mjerenja se rade u Januaru i Julu.  Zbog mjerenja ugla iz dvije pozicije, dobija se privid da zvijezda mijenja poziciju u odnosu na udaljenije zvijezde u pozadini.  Paralaksa posmatrane zvijezde jednaka je polovini ugla u odnosu na njezinu prividnu osu (vertikalna linija na slici) oko koje se prividno okrece.  Slike 1 i 2 nam pokazuju da sto je veca paralaksa (P), razdaljina do zvijezde (d) je manja.
Mjerna jedinica za paralaksu je ark-sekunda (arcsec).  Jedna ark-sekunda iznosi 1/60-tina minute u jednom stepenu.  Pretvoreno u sekunde imamo (1/60)/60 = 1/3600-tina sekunde u jednom stepenu (ugao koji objekat promjeni u vremenu od jedne sekunde).  Ovo ce biti jasnije uz jedan primjer.
----
Recimo da zvijezda ima paralaksu od 1 ark-sekunde.  Znamo da je prosjecna razdaljina izmedju Sunca i Zemlje jedna astronomska jedinica (osnovna jedinica), tj. 1 AU.  Prema tome, razdaljina do zvijezde je 1 par-sekunda (parsec).  Par-sekunda je jedinica za mjerenje razdaljine i cesto se koristi u astronomiji.  Jedna (1) par-sekunda je razdaljina do objekta koji ima paralaksu od jedne ark-sekunde u jednom stepenu.  Sve jasno k'o magla? :)  Podatak da je zvijezda udaljena od nas jednu par-sekundu ne govori nam mnogo, zar ne?  Nema problema, pretvoricemo ovu jedinicu u drugu sa kojom mozemo dobiti bolju perspektivu o kakvim razdaljinama govorimo. 
Vezu izmedju razdaljine do zvijezde u par-sekundama i njezinom paralaksom mozemo izraziti kao d = 1 / p.  Na primjer, zvijezda koja ima paralaksu 0.5 ark-sekundi, udaljena je 2 par-sekunde.  Nekome ko se ne bavi astronomijom par-sekunda vjerovatno ne znaci nista.  Medjutim, svjetlosna godina vec zvuci poznato, zar ne?  Svjetlosna godina (ly - light years) je razdaljina koju svjetlost predje za godinu dana.  Jedna par-sekunda jednaka je 3.261 ly.
Dakle, imamo d = 2 parsec x 3.261 ly, d = 6.522 ly.  Znaci zvijezda je udaljena 6.522 svjetlosne godine.
----
Paralaksa je korisna za mjerenje razdaljine do zvijezda koje su relativno blizu.  Astronomi su uz pomoc satelita (Hipparcos) uspjeli da izmjere razdaljine do 1000 par-sekundi (otprilike 3500 svjetlosnih godina, sto i nije mnogo ako znamo da nasa galaksija ima precnik od 100000 svjetlosnih godina).
Za mjerenje udaljenijih zvijezda potrebne su druge metode.  Jedna od tih metoda bazirana je na promjeni jacine svijetlosti zvijezda.  Dvije najvaznije vrste zvijezda su tzv. Cepheid i RR Lyrae.  Ove vrste zvijezda mijenjaju velicinu precnika u toku odredjenog vremena, pa ih astronomi zovu pulsirajuce zvijezde.  Sada necu pisati o nacinu odredjivanja razdaljine uz pomoc ovih zvijezda, samo cu napomenuti da se uz pomoc Cepheid zvijezda mogu mjeriti razdaljine do 60 miliona svjetlosnih godina.  RR LYre zvijezde korisne su za mjerenje razdaljina do 2 miliona svjetlosnih godina.
----
Analiza spektralne gradje zvijezde moze posluziti u odredjivanju njezine stvarne jacine svijetlosti.  Uporedjivanjem prividne svijetlosti i stvarne jacine svijetla, moze se dobiti razdaljina do zvijezde (spektralna paralaksa).  Sve zvijezde na nocnom nebu pripadaju nasoj galaksiji.  Za mjerenje razdaljina do drugih galaksija koriste se drugacije metode, kao Tully Fisher i Hubble Law metoda.
Treba napomenuti da se greske u mjerenju krecu od 10 do 25 %, sto obzirom na velike razdaljine nije veliki problem.
----
Na kraju bi pomenuo neke od poznatih zvijezda i njihove udaljenosti od Zemlje u svijetlosnim godinama, vi probajte izracunati ark-sekundu (paralaksu) za svaku od pomenutih zvijezda:

Proxima Centauri.....4.22
Alpha Centauri.....4.39
Sirius A.....8.6
Epsilon Eridani.....10.49
61 Cygni A.....11.35
 

DSLR kamera DSLR kamera
26.01.2012.

Darvin nije lagao, Darvin nije znao!

Stara izreka kaze "nije problem u onome sto znas da ne znas, vec je problem u onome sto ne znas da ne znas".  Kada je Carls Darvin (Charles Darwin) predstavio teoriju evolucije bio je svjestan da mnoge stvari u biologiji nisu bile poznate.  Medjutim, mnogo toga sto se u biologiji danas smatra standardnim znanjem nije bilo cak ni na vidiku u Darvinovo vrijeme.
Pitanje je, da li bi Darvin objavio teoriju evolucije da je znao o stvarima koje su u biologiji poznate danas?  Tesko je reci, jer mnogi naucnici i danas uprkos gigantskom napretku biologije i bio-hemije ne zele napustiti ovu teoriju.  S druge strane, najnovija otkrica u oblasti postanka zivota, istorije zivih bica, te strukture zivih organizama navela je veliki broj naucnika da odbaci teoriju evolucije u postpunosti ili barem da postanu skepticni i postavljaju mnogo teskih pitanja.
-----
Sta dakle Darvin nije znao kada je objavio teoriju evolucije?
Navest cu glavne parametre koji nisu bili poznati u Darvinovo vrijeme:
a) porijeklo nastanka zivota na zemlji
b) struktura najranijih zivotnih oblika je kompleksna
c) bio-hemijski procesi unutar zivih celija iznimno kompleksni
d) informacija u genima
e) fosilni rekord
f) nagla pojava bioloskih organizama
g) promjene u intenzitetu suncevog zracenja
h) biolosko zblizavanje izmedju organizama (bioloska konvergacija)
i) nepovezanost DNK medju organizmima
j) pracenje DNK unazad do jednog muskarca i zene

Darvin nije spekulisao o nastanku zivota u njegovoj knjizi "Porijeko vrsta".  Medjutim, u pismu koje je poslao prijatelju (J. Hooker) pretpostavio je da je zivot mogao nastati u "malim lokvama tople vode", koje su bile bogate amoniakom i fosfornim solima.  Darvin je mislio da bi energiju mogli obezbjediti udari gromova ili toplota planete.  Prvu naucnu hipotezu nastanka zivota postavili su Alexander Oparin i J.B. Haldane u 1920-im, te je tako nastala grana nauke zvana abiogeneza. 
Poznati Miller-Urey eksperiment u 1950 g. oznacio je fizicki pocetak teze o naturalisticko-hemijskom nastanku zivota.  U ovim eksperimentima pokusavano je dobiti razne amino kiseline, koji su sastavni blokovi proteina, koristeci odredjene hemijske elemente.  Darvin naravno nije nista znao o abiogenezi i eksperimetima Milera, Badae i ostalih u modernim labaratorijama.  Ipak, teorija abiogeneze je na kraju dozivjela potpuni krah jer se ispostavilo da su naucnici pogresno procjenili sastav rane Zemljine atmosfere.  O tome vise mozete procitati u
ovom postu.  Kako izreka kaze, nije problem...
----
Prema teoriji evolucije, prvi jednocelijski organizam trebao je da bude gradjen na najjednostavniji moguci nacin.  Medjutim, prva stvar koja darvinistima neide u prilog je otkrice kada su nastali prvi zivi organizmi.  Naime, u najstarijim otkrivenim formacijama stijena koje datiraju oko 4 milijarde godina, otkriveni su tragovi zivih organizama, starih oko 3.8 milijardi godina.  To znaci da se zivot na Zemlji pojavio cim su zato stovreni minimalni uslovi.  Naucnici smatraju da zivot na Zemlji u prvih 500 do 600 godina nije bio moguc zbog promjene orbita Jupitera i Saturna, koji su se udaljavali od Sunca.  Ove promjene u orbitama plinskih giganata uzurpirale su asteroidni pojas.  Milioni asteroida poceli su da bombarduju nasu planetu, stvarajuci paklene uslove u kojima zivot nije bio moguc.  Interesantno je i kako su naucnici otkrili ovu kisu asteroida u ranoj fazi planete.  Osim nekolicine kratera koje je moguce detektovati iz tog perioda, vecina je nestala pod vremenskim uticajima ili se nalaze pod debelim pokrivacem zemlje.  Geolozi su otkrili male staklenaste sfere u sedimentnim slojevima sirom planete, zvane tektiti (vidi sliku).  Kada asteroid udari u zemlju, temperatura udara topi kamen i izbacuje ga uvis.  Rastopljeni kamen se rasprsuje u male dijelove i dolazi do naglog hladjenja prilikom pada nazad na zemlju.  Zbog naglog hladjenja dolazi do stvaranja staklenaste mase koja je zbog kretanja kroz vazduh oblikovana u sfericni oblik.  Nedavno su geolozi otkrili 5 cm debeo sloj ovakvih staklenastih sfera blizu Atlantic City-ija u SAD-u. 
Ipak, cim se situacija na planeti malo popravila i planeta se oporavila od pocetnog bombardovanja, pojavio se zivot.  Iako su ovo bile jednocelijske bakterije, naucnici danas znaju da su prve bakterije bile metabolicki i bio-hemijski veoma kompleksne.  Ne postoji objasnjenje kako je do ovoga doslo putem naturalisticke evolucije.
----
Ono sto je bio-hemija otkrila o sastavu zive celije vjerovatno je najbolji dokaz da teorija evolucije nema veze sa stvarnosti.  Darvin je smatrao da je celija sastavljena od membrane u kojoj se nalazi protoplazma, tvar nalik na puding.  Naravno da je abiogeneza iz ugla zive stanice nalik na puding bila moguca.  Stvari se pak drasticno mijenjaju sa napredovanjem bio-hemije.
Otkriveno je da cak i najjednostavnija bakterija zahtijeva blizu 2000 proteina u njenoj strukturi (ili kako bio Darvin rekao "protoplazmi") da bi mogla postojati. 
Bio-hemicari su takodje otkrili da proteini u zivoj celiji funkcionisu kao masine, slicno masinama koje su konstruisali ljudi.  Darvinist Dawkins bi npr. rekao da se to samo cini tako.  Ako bi Dawkins bio u pravu, izgledalo bi da nam se mnogo toga prividja, zar ne? 
Medjutim, cak i darvinisti priznaju da se gradja zive celije "cini dizajniranom".  Cinilo se ili ne, fakat je da se radi o dizajnu.  Razlog sto darvinisti kazu "cini" lezi u njihovoj ateistickoj ideologiji.  Otkrica u astrofizici, biologiji, hemiji, matematici, kosmologiji, kompjuterskoj nauci, itd. SU djelo inteligentnog stvorenja, nisu djelo stvorenja koje se "cini da je inteligentno".  Darvinisti zbog toga moraju drzati na umu da su bioloski sistemi djelo slucajnih mutacija i prirodne selekcije, a ne djelo Kreatora, kao sto je rekao Francis Crick.  Bacterial flagellum jedan je od primjera zasto je to tako.  Da je Darvin znao da rotor ovog bio-hemijskog sistema napravi 100 000 revolucija u minuti.... Za kratki opis 40-ak ovih molekularnih masina i procesa pogledajte
ovaj sajt.
----
O fosilima je vec bilo rijeci i darvinisti ih obilato koriste za bombasticne vijesti o otkricu "karike koja nedostaje".  Mjesec, dva nakon objave vijesti ispostavi se da nije tako, ali bez buke i galame.
Ono sto nam fosili ukazuju jeste da se bioloske grupe pojavljuju iznenadno i da prolaze kroz veoma malo promjena u okviru grupe.
Prva nagla pojava multi-celijskih organizama desila se prije oko 575 miliona godina u dogadjaju koji se naziva Avalon period.  Grupe koje su dominirale bile su razne vrste spuzvi, organizmi slicni meduzama i jos nekolicina egzoticnih organizama.  Nakon otprilike 32 miliona godina doslo je do izumiranja ovih organizama.
Druga nagla pojava zivih organizama dogodila se prije nekih 543 miliona godina u tzv. Kambrijskom periodu.  U vremenskom okviru od oko 5 miliona godina pojavilo se od 50 do 80% zivotinjske faune.  Oko 1% zivotinja iz Kambrijskog periodda (prema nekim paleontolozima cak ni 1%!) ima vezu sa organizmima iz Avalon perioda.  Kambrijski fosilni rekord pokazuje kompleksne zivotinje na samom njegovom pocetku.  Darvinisti su ulozili dosta napora da objasne ovaj problem.  Tvrdili su da su organizmi prije pojave organizama sa cvrstom strukturom u Kambrijskom periodu nestali, tj. da se nisu mogli fosilizovati.  Medjutim, otkrica fosiliziranih mikroba i vise-celijskih organizama mekane strukture u Kini pomela su ove teorije na smetljiste istorije.  Ipak, nemojte biti iznenadjeni ako ovakve tvrdnje darvinista i danas nadjete u skolskim knjigama.  U knjizi The Blind Watchmaker, darvinist Dawkins priznao je ovaj problem i istovremeno ga jednostavno zanemario (u ovakvim situacijama darvinisti pribjegavaju rijecima "nekako", "moramo zamisliti", itd.).  Nema sumnje da cemo i dalje povremeno slusati vijesti o pronalasku "prelaznog fosila" na TV ekranima, koje ce drhtavim glasom izbiflati neki darvinist. 
----
Darvin je u njegovo vrijeme mogao malo spekulisati o fosilima, jer je postojao nekakav rekord.  Ono o cemu Darvin nije nista znao je uticaj intenziteta zracenja Sunca na zivot na Zemlji.  Za ovo su zasluzni astronomi i najnovija otkrica helio fizike.
Intenzitet zracenja Sunca prolazio je kroz velike oscilacije.  Evolucijski modeli razvoja zivota na Zemlji uvijek ukljucuju postavku o Suncu kao stabilnom izvoru temperature u proteklih 3 do 4 milijarde godina.  Astronomi sada znaju da ova postavka nije tacna, te da se intenzitet Suncevog zracenja mijenjao cak do 15%!  Sta ovo znaci?
U prvoj milijardi godina od postanka Sunce je izgubilo nesto vise od 5% pocetne mase.  Gubitak mase doveo je do smanjenja jacine sjaja Sunca oko 15% (vidi diagram).  Nakon dostizanja ove najnize tacke sjajnosti, proces se obrnuo zbog fuzije hidrogena u helijum.  Oslobadjajuci ogromnu energiju, sjajnost sunca se pocela postepeno povecavati i traje i do danas.  Novonastale kolicine helijuma povecavaju gustinu Sunceve jezgre, sto istovremeno povecava temperaturu jezgre i brzinu nuklearnog izgaranja.  U posljednjih 3.5 milijarde godina Sunceva sjajnost se povecala za oko 15%.
Pocetni pad Suncevog sjaja pracen naglim porastom sjaja bio bi fatalan za opstanak bilo kakvog zivota na Zemlji.  Zivi organizmi nemogu podnijeti ni 2% promjenu u sjajnosti Sunca!  Osim toga, usljed promjene intenziteta sjaja Sunca od 2%, voda na planeti bi se ili potpuno smrzla ili jednostavno evaporirala.  Na planeti je doslo do pojave i nestanka odredjenih zivih organizama u veoma specificno vrijeme.  Pojava i nestanak specificne flore i faune cini se ko-ordinirana i sa drugim dogadjajima na planeti kao sto su brzina rotacije planete, interakcija sa Mjesecom, velicina i distribucija kontinentalne povrsine, nivo topljivih metalnih smjesa, nivo kisika, radioaktivnost, itd.  Tako npr. imamo nestanak organizama koji su doprinijeli efektu "staklene baste" u vrijeme smanjenja Suncevog sjaja.  Nakon toga fosilni rekord pokazuje postepenu pojavu flore koja je u uslovima povecanja Suncevog sjaja zaustavila efekat "staklene baste" putem fotosinteze.  Pojava specificne flore regulisala je i eroziju kopnene mase.  Ovaj proces koji je trajao oko 3.8 milijardi godina transformisao je povrsinu planete u povoljnu sredinu za ljude, ne samo u klimatskom smislu nego i u stvaranju prirodnih resursa kao ugalj, nafta, plin, minerali, sirovine, povrsinski sloj za uzgajanje hrane, itd.  Darvinisti mogu zaslugu svemu ovome pripisati "prirodnim procesima", no vidjeli smo u
Biosferi 2 sta se dogadja kada se stvari ostave "prirodnim procesima".
----
DNK molekula i njezina struktura nije bila poznata u Darvinovo vrijeme.  U 1997 godini paleoantropolozi analizirali su ostatke mitokondrijalne DNK (mDNK) pronadjene u skeletonu neandertalca (starost skeletona procjenjena je izmedju 40000 do 100000 godina).  Kada su naucnici usporedili ovu mDNK sa odgovarajucom mDNK kod ljudi, zakljucili su da neandertalska mDNK nije doprinijela nista u genetici ljudi.  Jos 15 sekvenci neandertalske mDNK pronadjenih u skeletonima je analizirano sa istim zakljuckom.  Ovi eksperimenti eliminirali su Homo erectusa, Homo antecessora, Lucy i Australopithecus afrisanusa sa liste "ljudskih prelaznih oblika" (jeste, svi objavljeni u onim bombasticnim vijestima...).  Osim toga, na putu za sutanje sa liste je i Homo habilis zbog istih analiza.
Genetske studije provedene sa ljudima u posljednoj deceniji nikako ne idu darvinistima u prilog.  Na osnovu ovih studija postignut je konsenzus da ljudi vode porijeklo iz istocne Afrike ili u blizini istocne Afrike prije oko 100000 godina.  Mitokondrijalni i Y-hromozon DNK markeri mogu biti praceni unazad do jednog muskarca i jedne zene, sto ne bi bilo moguce u slucaju da je teorija evolucije tacna.
----
Iz prilozenog vidimo da oznacavanje danasnjih sljedbenika teorije evolucije sa "darvinisti" mozda nije fer prema samom Darvinu.  Njemu je stavljeno u usta ili pripisano mnogo toga sto on nije niti rekao, niti znao.  Ono sto mene intrigira jeste tvrdoglavo insistiranje na njegovim idejama koje su se na vise nacina pokazale ne tacnim.
     
     
     
 

 


 

Y osa je jacina Suncevog sjaja u % Tektiti
14.01.2012.

Inzinjeri imitiraju prirodu

Darvinist Francis Crick rekao je jednom prilikom da se biolozi stalno moraju podsjecati da ono sto vide u prirodi nije nastalo dizajnom, vec evolucijom.  Zasto se darvinisti moraju stalno lupati po glavi sa ovom mantrom?

Bilo bi dobro da prvo procitate ovaj tekst (ako vec niste).

A sada nastavite sa ovim tekstom ispod:

Eyeballing Design
"Biomimetics" Exposes Attacks on ID as Poorly Designed

By: Casey Luskin
Salvo Magazine
December 20, 2011

At least since the ancient Chinese tried to produce artificial
silk, people have turned to biology for inspiration when designing technology. A
2009 article in the world's oldest science journal, Philosophical
Transactions of the Royal Society of London,
authored by Ohio State
University nanotechnology engineer Bharat Bhushan, explains how this design
process works:
 

 

The understanding of the functions provided by objects and
processes found in nature can guide us to imitate and produce nanomaterials,
nanodevices and processes. Biologically inspired design or adaptation or
derivation from nature is referred to as "biomimetics." It means mimicking
biology or nature.1


Perhaps the most familiar example of biomimetics is the body shape
of birds serving as the inspiration for aircraft design. But the list of
fascinating cases where engineers have mimicked nature to develop or improve
human technology goes on and on:

 

• Faster Speedo swimsuits have been developed by studying the
properties of sharkskin.
• Spiny hooks on plant seeds and fruits led to the
development of Velcro.
• Better tire treads were created by understanding the
shape of toe pads on tree frogs.
• Polar bear furs have inspired textiles and
thermal collectors.
• Studying hippo sweat promises to lead to better
sunscreen.
• Volvo has studied how locusts swarm without crashing into one
another to develop an anti-collision system.
• Mimicking mechanisms of
photosynthesis and chemical energy conversion might lead to the creation of
cheaper solar cells.
• Copying the structure of sticky gecko feet could lead
to the development of tape with cleaner and dryer super-adhesion.

Color-changing cuttlefish have inspired television screens that use a fraction
of the power of standard TVs.
• DNA might become a framework for building
faster microchips.
• The ability of the human ear to pick up many frequencies
of sound is being replicated to build better antennas.
• The Namibian
fog-­basking beetle has inspired methods of desalinizing ocean water, growing
crops, and producing electricity, all in one!

Disclaiming Design

The purpose of Dr. Bhushan's paper was to encourage engineers to
study nature when creating technology. For some reason, however, he felt
compelled to open his article with the following disclaimer:

Nature has gone through evolution over the 3.8 Gyr [Gigayear,
equal to one billion years] since life is estimated to have appeared on the
Earth. Nature has evolved objects with high performance using commonly found
materials.

Why did Bhushan feel this was necessary?


The answer is hard to miss. The widespread practice and success of
biomimetics among technology-creating engineers has powerful implications that
point to intelligent design (ID). After all, if human technology is
intelligently designed, and if biological systems inspire or outperform man-made
systems, then we are confronted with the not-so-subtle inference that nature,
too, might have been designed.


To prevent ID-oriented thoughts from entering the minds of
readers, materialists writing about biomimetics have long upheld a tradition of
including superfluous praise of the amazing power of Darwinian evolution.

For example, when explaining how the unique bumpy shape of whale
flippers has been mimicked to improve wind turbine design, a ScienceDaily
article reminded readers that "sea creatures have evolved over millions of years
to maximise efficiency of movement through water."2

Similarly, in 2008, Business Week carried a piece on
biomimetics noting that "ultra-strong, biodegradable glues" have been developed
"by analyzing how mussels cling to rocks under water," and that bullet-trains
could be made more aerodynamic if given "a distinctly bird-like nose." But the
story couldn't help but point out that these biological templates weren't
designed, but rather "evolved in the natural world over billions of
years."3

It's uncanny how predictable this theme has become. In another
instance, MSNBC explained how "armor" on fish might be copied to improve battle
ware for soldiers. Yet the article included the obligatory subheading
instructing readers that "millions of years of evolution could provide exactly
what we need today."4

Well, aren't we lucky?


Better Keep the Disclaimers

Dr. Bhushan was wise to include his disclaimer promoting unguided
evolution: From an ID-based view, it's unsurprising that designers of human
technology would find so many solutions to problems within the biosphere.
ID-friendly implications permeate the field of biomimetics, and they are
dangerous to materialism.

Evolutionary thinkers, of course, will assert that these finely
tuned biological systems evolved by blind natural selection preserving random
mutations. Over billions of years, they imagine, this unguided process perfected
these systems, ultimately besting the inventions of our top engineering
minds.

Such deeply held convictions might be hard to unseat from the
minds of materialists. But consider this: When human engineers want to create
technology, do they use unguided processes of random mutation and natural
selection? No. They use intelligent design.

In fact, whenever we understand the origin of a piece of
technology, we see that intelligent design was always required to generate the
system. How then, is Dr. Bhushan so confident that the elegant systems in nature
that surpass human designs—including multi-component machines—­resulted from
unguided evolutionary processes?

Poorly Designed Objections

Some materialists attack design arguments not by alleging that
biological systems lack high levels of specified complexity, but by alleging
that they are full of "flaws." Yet anyone who has used Microsoft Windows is
painfully aware that flawed designs are still designed. But theistic
evolutionist biologist Kenneth Miller argues that evolution would naturally lead
us to expect the biological world to be full of "cobbled together" kluges that
reflect the clumsy, undirected Darwinian process.5

For example, Miller maintains that the vertebrate eye was not
intelligently designed because the optic nerve extends over the retina instead
of going out the back of the eye—an alleged design flaw. According to Miller,
"visual quality is degraded because light scatters as it passes through several
layers of cellular wiring before reaching the retina."

Similarly, Richard Dawkins contends that the retina is "wired in
backwards" because light-sensitive cells face away from the incoming light,
which is partly blocked by the optic nerve. In Dawkins's ever-humble opinion,
the vertebrate eye is "the design of a complete idiot."6

A closer examination shows that the design of the vertebrate eye
works far better than Dawkins and Miller let on.

Dawkins concedes that the optic nerve's impact on vision is
"probably not much," but the negative effect is even less than he admits. Only
if you cover one eye and stare directly at a fixed point does a tiny "blind
spot" appear in your peripheral vision as a result of the optic nerve covering
the retina. When both eyes are functional, the brain compensates for the blind
spot by meshing the visual fields of both eyes. Under normal circumstances, the
nerves' wiring does nothing to hinder vision.

Nonetheless, Dawkins argues that even if the design works, it
would "offend any tidy-minded engineer." But the overall design of the eye
actually optimizes visual acuity.

To achieve the high-quality vision that vertebrates need, retinal
cells require a large blood supply. By facing the photoreceptor cells toward the
back of the retina, and extending the optic nerve out over them, the cells are
able to plug directly into the blood vessels that feed the eye, maximizing
access to blood.

Pro-ID biologist George Ayoub suggests a thought experiment where
the optic nerve goes out the back of the retina, the way Miller and Dawkins
claim it ought to be wired. Ayoub finds that this design would interfere with
blood supply, as the nerve would crowd out blood vessels. In this case, the only
means of restoring blood supply would be to place capillaries over the
retina—but this change would block even more light than the optic nerve
does under the actual design.

Ayoub concludes: "In trying to eliminate the blind spot, we have
generated a host of new and more severe functional problems to solve."7

In 2010, two eye specialists made a remarkable discovery that
showed the elegant mechanism found in vertebrate eyes to solve the problem of
any blockage of light due to the position of the optic nerve. Special "glial
cells" sit over the retina and act like fiber-optic cables to channel light
through the optic nerve wires directly onto the photoreceptor cells. According
to New Scientist, these funnel-shaped cells prevent scattering of light
and "act as light filters, keeping images clear."8

Ken Miller acknowledges that an intelligent designer "would choose
the orientation that produces the highest degree of visual quality." Yet
that seems to be exactly what we find in the vertebrate eye.
In fact, the
team of scientists who determined the function of glial cells concluded that the
"retina is revealed as an optimal structure designed for improving the sharpness
of images."

ID-theorist William Dembski has observed that "no one has
demonstrated how the eye's function might be improved without diminishing its
visual speed, sensitivity, and resolution."9 It's therefore unsurprising that
optics engineers study the eye to improve camera technology. According to
another tech article:


Borrowing one of nature's best designs, U.S. scientists have built
an eye-shaped camera using standard sensor materials and say it could improve
the performance of digital cameras and enhance imaging of the human
body.


The article reported that the "digital camera has the size, shape
and layout of a human eye" because "the curved shape greatly improves the field
of vision, bringing the whole picture into focus."10

It seems that human eyes are so poorly designed that engineers
regularly mimic them.

 

Repeat After Me . . .

Bhushan ends his article on biomimetics by paying more lip service
to evolution, declaring that "nature has evolved and optimized a large number of
materials and structured surfaces with rather unique characteristics." His
chosen blindness to the pro-ID implications of biomimetics does not negate the
fact that, intriguingly, nature routinely inspires and outperforms the best
human ­technology.

Biologists and engineers who still want to believe that life's
elegant complexity results from neo-Darwinian processes may find that the only
way to do so is to keep repeating Francis Crick's mantra—"Biologists must
constantly keep in mind that what they see was not designed, but rather
evolved"—over and over to themselves. •

 

Endnotes
1. Bharat Bhushan, "Biomimetics:
lessons from nature—an overview," Philosophical Transactions of the Royal
Society of London A, vol. 367 (2009), pp. 1445–1486.
2. "Whales and Dolphins
Influence New Wind Turbine Design" ScienceDaily (July 7, 2008): www.sciencedaily.com/releases/2008/07/080707222315.htm.
3.
Matt Vella, "Using Nature as a Design Guide," Bloomberg Businessweek (February
11, 2008): www.businessweek.com/innovate/content/feb2008/id20080211_074559.htm.
4.
Jeanna Bryner, "Incredible fish armor could suit soldiers" (July 28, 2008): www.msnbc.msn.com/id/25886406.
5.
Kenneth R. Miller, "Life's Grand Design," Technology Review (February/March
1994), pp. 25–32.
6. Richard Dawkins, The Greatest Show on Earth: The
Evidence for Evolution (Free Press, 2009), p. 354.
7. George Ayoub, "On the
Design of the Vertebrate Retina," Origins & Design, vol. 17:1 (Winter 1996):
www.arn.org/docs/odesign/od171/retina171.htm.
8.
Kate McAlpine, "Evolution gave flawed eye better vision," New Scientist (May 6,
2010): www.newscientist.com/article/mg20627594.000-evolution-gave-flawed-eye-better-vision.html.
9.
William Dembski & Sean McDowell, Understanding Intelligent Design:
Everything You Need to Know in Plain Language (Harvest House, 2008),
p. 53.
10. Julie Steenhuysen, "Eye spy: U.S. scientists develop eye-shaped
camera," Reuters (August 6, 2008): www.reuters.com/article/2008/08/06/us-camera-eye-idUSN0647922920080806.

 

12.01.2012.

Knjiga za pocetak!

Oni koji tek pocinju da istrazuju datu temu preporucio bi knjigu Why the universe is the way it is, koju je napisao astrofizicar Hugh Ross.  Kao dodatak knjizi poslusajte intervju sa Rossom i kratko predavanje, te pitanja i odgovore na kraju.

Kao i do sada, komentare cemo ostaviti samo registrovanim posjetiocima, kako bismo lakse pokazali vrata darvinistima i ljutitim ateistima.   Ako se ne zelite registrovati, a imate pitanje ili tekst koji biste zeljeli objaviti na ovom blogu, kontaktirajte me na e-mail, mfizika@live.com.

 

28.12.2011.

Eih profesore, sve si pokvario!

Eto praznici su, pa reko malo i humora nije na odmet, zar ne?

Prijatelj mi je poslao link za ovaj video, pa posto me dobro nasmijao reko da pokazem i posjetiocima bloga.  Za one koji neznaju enegleski radi se o sljedecem:

Darvinisti vole da uhvate u sacekusu tzv. "mlada Zemlja" evandzeliste, sto nije tesko zbog njihovih cudnih ideja o starosti planete.  Helem, u jednoj takvoj klasicnoj sacekusi na BBC-u uhvatili su jednog od njih, a u studiju su bile jos tri dame (mislim da su tri, nisam siguran 100%).  Voditeljica je bila zaduzena da se verbalna egzekucija tog evandzeliste izvrsi elegantno i po planu.  Gostima je receno da se u razgovor mogu ukljuciti i gledaoci putem video veze.  Tema je bila je li Carli Darvin bio u pravu o teoriji evolucije ili nije?

I tako shou pocinje i rijec dobija prva dama-novinar, koja odma rafalno pocinje da izbacuje klasicni pro-darvinisticki bullshit.  Evandzelist nesto mrmlja kroz zube akcentom koji je i meni bio tesko razumljiv.  Kracu prepirku izmedju njih prekida voditeljica jer su joj javili da na video vezi imaju posjetioca.  Posjetioc je predstavljen kao profesor termo-dinamike Endi Mekintos (valjda prof. fizike, ali su mozda mislili da onako bolje zvuci).
Slijedi direktno pitanje profesoru, "profesore, da li nauka podrzava Darvina?"
U pocetku se cini da profesor daje potvrdan odgovor i masuci sa pticijim perom u ruci govori o strukturi pera.  Profesor zatim kaze da nije samo materija i energija zasluzna za postojanje (zivih bica), nego postoji red u organizaciji koji mozemo vidjeti u mnostvu primjera.  Iza reda, dodaje profesor, stoji misao!
Voditeljica, sa zbunjenim izrazom na licu prekida profesora i ponavlja pitanje, "da li nauka podrzava Darvina"?  Valjda su mislili, posto imaju profesora na liniji, da ce profesor automatski biti pro-Darvinist.  U teoriji evolucije nema reda niti misli, proces se odvija slucajnim mutacijama i tzv. prirodnom selekcijom, nema svrhe niti cilja.

Nakon sto je lijepa voditeljica ponovila pitanje profesor pusta bombu, pa kaze:ne, nauka ne podrzava Darvina, podrzava dizajn!"  Voditeljica opet prekida profesora i pita, "kada kazete dizajn mislite na Dizajnera, na Boga", na sto profesor odgovara "absolutno!"  Kao so na ranu, profesor jos kaze da je krscanin!  Profesornastavlja pricu o molekularnim masinama, DNK, i tako...dok ga nisu prekinuli.
Da ne bi sve izgledalo kao Titanik za darviniste, na kraju se javlja i biolog-darvinist koji sve sto je profesor rekao, naravno porice.  Vjesanje mladog evandzeliste ipak nije izvrseno po planu.  Mozda drugi put....

-------------

Na kraju 2011 mogu reci kada sam otvorio blog, realno sam ocekivao oko 1000 posjeta, maksimalno oko 2000.  Zato moram reci da sam prijatno iznenadjen sa 7500 posjeta u kratkom periodu!  Volio bi vidjeti vise komentara onih koji nisu na strani darvinista.  Interes ocito postoji, ali cini se da se mnogi osjecaju neugodno da kontriraju onome sto je "u trendu", zar ne?  To je u redu i razumljivo.  Broj naucnika koji napustaju darvinizam raste svakim danom.  Cujemo se u 2012-oj.

 

 

 

24.12.2011.

Bio-molekularne masine i coravi mesija

Darvinisti vole da koriste kompjutere kako bi simulirali evoluciju i Darvinove procese.  Interesantno je, medjutim, da darvinisti u isto vrijeme odbacuju svako poredjenje izmedju razvoja kompjutera i razvoja zivih celija.  Iza razvoja kompjutera stoji inteligentni dizajner, iza razvoja celija... "coravi sajdjija" (the blind watchmaker", kako je to nazvao ateisticki mesija).

A kako izgledaju te bio-masine, konstruisane navodno slucajnim mutacijama i prirodnom selekcijom?

Molecular Animation Reveals the Machinery -- Yes, Machinery -- of Life

Readers may recall, back in June 2010, Massimo Pigliucci and Maarten Boundry expressing their strong dislike for machine metaphors in science (see also Paul Nelson's remarks on their statement here). Pigliucci and Boundry said that,

...if we want to keep Intelligent Design out of the classroom, not only do we have to exclude the "theory" from the biology curriculum, but we also have to be weary [sic] of using scientific metaphors that bolster design-like misconceptions about living systems. We argue that the machine-information metaphor in biology not only misleads students and the public at large, but cannot but direct even the thinking of the scientists involved, and therefore the sort of questions they decide to pursue and how they approach them.

 

I shudder to think what Pigliucci and Boundry might have to say about this molecular visualization.

22.12.2011.

Sarajevo u Danjasnjem Zamanu

Ne pisu ni o nama svi u losem kontekstu.  Clanak o Sarajevu u "Danasnji Zaman".

 

Sarajevo: The beauty

The ruins of Sarajevo Town Hall and National Library reflected in Miljacka River, Sarajevo (PHOTOS  AP, AMEL EMRIC)
21 December 2011 / ELSIE ALAN, GEBZE
Visiting Sarajevo’s locale on the Miljacka River, surrounded by the Dinaric Alps, is by itself worth the trip.

When we were there in early November, right before Kurban Bajram (the Bosnian Eid al-Adha), the leaves were beginning to turn colors, there was a light mist veiling the mountains most of the day, and the city’s lights made the nights look more like a fairy landscape than that of a modern capital city in Europe. The part of the city we were interested in with the museums and the Old Town lies around and within the large lasso of the tram lines. These big, friendly looking trolleys mainly run around and around the main loop; once we got on the wrong tram and had to walk a huge 50 meters or so to leave the railway station we had gotten ourselves to by accident and get back to the main drag and our regular tram with its loopy route.

The trolleys are painted in various pretty colors, depending on the commercial sponsor of each two-car tram. For once I enjoyed this habit of municipalities naming everything after a commercial sponsor -- the colors were bright pink, green, yellow and blue and added a nice touch of color to a downtown environment. At least two were sponsored by familiar companies -- Bellona and Çilek, both Turkish furniture retailers. The tramline goes all the way east to the Old Town, then turns back in a hairpin turn that can be a little scary if one is standing up and the trolley is crowded, but not so scary that it spoils the trip. The loop runs east-west along the river on the south side and takes one to the National Museum of Bosnia and Herzegovina and the botanical garden; at least one very fancy new shopping mall; modern office buildings; the Old Town; the historic bridges (upon one of which Archduke Franz Ferdinand was assassinated, giving Europe the excuse it needed to go to war in 1914); the bright yellow Holiday Inn, with its rather grim history as the only place journalists stayed during the war, as well as many other attractions and historic sections of the city.

Sarajevo, even after all the destruction of the siege, still reflects its rich cultural heritage. Two of the many “visiting” groups who stayed a long time were the Ottomans and the Austro-Hungarians; the latter two built structures that are still part of today’s city. The Old Town is both Ottoman and Austro-Hungarian, with its xafs, mosque, synagogue, cathedral and church. The holy places and xafs are all in use, surrounded by shops, restaurants and cafes. We went to the Jewish Museum, which is a little jewel located in the synagogue, and wished we’d had more time. We ate at the same restaurant twice, very unusual for us on a short trip, but the big steaks and Bosnian-style roast beef was too reasonably priced and too well served to pass up. At a café one sampled pomegranate-flavored grappa, not a treat to be repeated but interesting to have had. After dark, the Old Town is dreamy and muted, with quiet crowds of people and low lighting; it all seems very mysterious and inviting.

The National Museum of Bosnia and Herzegovina

West of the Old Town, the National Museum of Bosnia and Herzegovina is lovely once more. Again, we didn’t have enough time to fully appreciate it, but the archaeological section, which we did get to visit, was well-laid out and imagination-provoking. I learned something new about Constantine the Great; it was good to see information about an old friend so far from his city.

By far the high spot of the visit was the viewing of the famous Sarajevo Haggadah, the original; several exact reproductions are elsewhere in the city, including the Jewish Museum, but the original is here. For anyone familiar with the events outlined in “The People of the Book,” by Geraldine Brooks, it is truly humbling to see the little 14th-century prayer book, used traditionally by Jews at Passover, knowing all that it has survived and what it represents to so many people.

We met an Italian couple in the museum who had motored from Genoa; the woman had the Italian version of Brooks’ novel in her bag! Unfortunately but understandably, the book is sealed in its own little glass dome on a plinth, in a sealed room containing other holy items of Muslim and Christian significance. The touch-screen mounted outside the glass door, which should have told us about the Haggadah, was out of order, but just to see it was very satisfying. The fact that two Muslims, one in World War II and one during the last war, were responsible for saving the Haggadah first from Nazis then from bombs was not noted on the museum plaque, which is a shame.

The organizations and a couple of private parties who financed the restoration of the book and its current environmental safeguards are listed, but it occurs to one that without the two heroic curators, who hid the book from harm during their respective wars, there would have been nothing to restore or protect. But at least it was done, and that is a very good thing, for Sarajevo and for the world.

Besides roaming all over the pretty, checkerboard city, full of pretty old buildings chock-a-block with communist-era apartment buildings and modern-day glass and aluminum skyscrapers (like the Avaz Twist Tower, the tallest building in the Balkans at almost 500 feet), we finally made it out to the Goat’s Bridge, an Ottoman-era structure beyond the sharp northern turn of the river at Sarajevo’s eastern edge.

There is a very good path along the river, once past the restaurants at the bend, and was much in use that day by walkers enjoying the late afternoon. High above this part of the river is the somewhat intimidating White Fortress, a medieval structure commanding the historical entrance to Sarajevo. Along the path are benches, spaced along a low wall labeled with the names of every ambassador from every country since Bosnia and Herzegovina declared its independence after the breakup of Yugoslavia.

Some distance from the river’s bend, there was a little sheep bazaar, in a small field off the river path. The villagers we saw there looked just like our own Turkish villagers, complete with their finest sheep for sale for the upcoming Kurban Bajram. We kept walking, through some of the prettiest countryside this side of the Vienna Woods, until we came to the famous bridge, which is located at the part of the river valley used by travelers, soldiers and traders on their way to Sarajevo, for centuries.

The Goat Bridge

Legend has it that a goat either pulled up a bush or uncovered a cave and discovered a gold treasure that made its goatherd fabulously rich. The goatherd was so grateful, he built a lovely bridge near the site of the hoard, and named it after his felicitous friend; or, the bones of two fighting rams locked together by the horns unto death are immured in the bridge. Whatever legend is to one’s liking, the Goat’s Bridge is surprisingly beautiful, and well worth the walk through the gorgeous and peaceful countryside.

There was so much more to our Sarajevo trip; we were only there two full days and some of that was work, but we still have many good memories of the city. There are several more historical and modern sights to see there, and the surrounding countryside and villages are said to be as lovely as anything in old Europe; we certainly intend to find out some day in the future. But we will have to make it soon -- if the growth in Sarajevo is any indication, the country is changing fast.


*Elsie Alan lives in Gebze with her husband.

19.12.2011.

"Kraj religije kakvu znamo"

Veoma senzacionalna vijest prostrujala je naucnim krugovima, a zatim i u javnosti prije par dana.  Dobro poznata, ali i eluzivna cestica, Higs bozon (Higgs boson), konacno je cini se detektovana u LHC.
Higs bozon je cestica (ili skup cestica) koja daje masu svim ostalim fundamentalnim cesticama.  Na ovakve naucne vijesti darvinisti, naravno vole da nalijepe svoju ateisticku fasadu.  "Kraj religije kakvu znamo" i slicno, navikli smo da citamo i slusamo u darvinistickim medijima.

Sta je dakle Higs bozon?  Kao prvo treba reci da naucnici u LHC centru vrse eksperimente ne da bi dokazali da Bog ne postoji, kako obicno tumace tzv. ljutiti ateisti.  Cilj istrazivanja u LHC centru je da se postigne bolje razumijevanje osnovnih sila i cestica u svemiru. 
Bozon je dibio ime po Peter Higgsu (Edinburgh Univerzitet), koji je predvidio postojanje ove cestice. 

Mi i stvari oko nas imamo masu i tezinu, ali stvari nisu morale da budu takve kakvim jesu.  Naucnici vec dugo pokusavaju objasniti zasto postoji masa i sta uzrokuje fenomen mase.  Prema teoriji (standardni model) nevidljivo polje protkano je kroz cijeli svemir i ovo polje reaguje sa sicusnim cesticama sto daje masu svim poznatim fundamentalnim cesticama. 
Higgsov bozon kreiran je u djelicu sekunde nakon Velikog Praska.  Da bi detektovali cesticu, naucnici ubrazavaju snopove protona do velikih brzina i zatim ih u direktnom sudaru razbijaju na sastavne dijelove.  Nakon sudara protona pri brzini nesto manjoj od brzine svjetlosti, nastaje stanje slicno djelicu mikrosekunde nakon nastanka Velikog Praska.  Naucnici se nadaju da ce ovakav sudar protona osloboditi Higsov bozon.  Bozon je veoma nestabilna cestica i trajanja je oko 10 na -21 sekundi (veoma kratkog trajanja).  Detektori postavljeni oko mjesta sudara protona biljeze putanje prilikom raspada bozona.  Kao sto vidite Higsov bozon ne moze biti detektovan direktno, vec putem analize putanja cestica nastalih raspadom bozona. 
Cini se da su naucnici uspjeli uhvatiti obrise ovih putanja pri energiji od 127 GeV (giga elektron volti).

Hoce li dakle Higsov bozon "znaciti kraj religije kakvu znamo"?
To je naravno nonsens.  Magazin Scientific American objavio je tekst u 2003 godini u kojem se potvrdjuje da su prirodni zakoni iznimno podeseni kako bi omogucili nastanak kompleksnih oblika zivota.  Autor teksta je zakljucio da postoje dvije moguce opcije. U jednoj od opcija postoji beskonacan broj univerzuma, svaki sa jedinstvenim prirodnim zakonima, te u tom slucaju barem u jednom od univerzuma (nas) postojati ce, sasvim slucajno, perfektn prirodni zakoni. 

U drugom slucaju, ako je nas univerzum jedini koji postoji, specificno je dizajniran za postojanje zivota.  Scientific American tekst zakljucuje da je priroda tako perfektna da bi nastajanje prirodnih zakona pukom slucajnoscu u jednom "velikom prasku" bilo iznimno malo, osim ako se ne radi o svrsishodnom dizajnu ugradjenom u strukturu svemira.

Potvrda postojanja Higsovog bozona ne objasnjava sta ili Sta je stvorilo bozon ili Higsovo polje.  Prema tome, Bog i tzv. "Bozija cestica" nisu u suprotnosti, nego je upravo obrnuto.  Postojanje jednog ukazuje na postojanje Drugog.  Postojanje Higsovog bozona ukazuje na postojecu strukturu univerzuma u kojoj ne vlada haos, nego specificni red i zakoni koje je moguce proucavati, unaprijed predvidjeti i matematicki opisati.  Nadam se da cu imati vremena da u jednom od narednih postova objasnim i Standardni Model, vezu izmedju fundamentalnih cestica i prirodnih sila.

18.12.2011.

Evolucija gena nije moguca

Najnovija otkrica u genetici potvrdjuju da bi tzv. evolucija gena bila katastrofalna za zivu celiju.

The Finely Tuned Genetic Code

Francis Crick regarded the genetic code found in nature as a "frozen accident." Yet more and more it is looking to be the case that this code is exquisitely finely tuned -- with features suggesting it is indeed one in a million. Therefore ought not purposive or intelligent design be regarded as a legitimate inference, as the best explanation for how the code came into existence?

We are all familiar with the genetic code by virtue of which an mRNA transcript is translated into the amino acid residues that form proteins. Triplets of nucleotides -- called "codons" -- serve as "molecular words," each of them specifying a particular amino acid or the stop sites of open reading frames (ORFs). Ribosomes and tRNA-methionine complexes (called "charged" methionyl tRNAs) attach near the 5' end of the mRNA molecule at the initiation codon AUG (which specifies the amino acid methionine) and begin to translate its ribonucleotide sequences into the specific amino acid sequence necessary to form a functional protein. Each amino acid becomes attached at its carboxyl terminus to the 3' end of its own species of tRNA by an enzyme known as amino-acyl tRNA synthetase.

Two sites exist on a ribosome for activated tRNAs: the peptidyl site and the amino-acyl site (P site and A site respectively). The initiation codon, carrying methionine, enters the P site. The 3' UAC 5' anticodon of the tRNA is paired with the complementary 5' AUG 3' mRNA codon. The second tRNA enters the A site. An enzymatic part of the ribosome called peptidyl transferase then creates a peptide bond to link the two amino acids. Upon formation of the peptide bond, the amino-acyl bond that connected the amino acid to its corresponding tRNA is broken, and the tRNA is thus able to leave the P site. This is followed by ribosomal translocation to position a new open codon in the empty A site and also move the second tRNA -- which is now bonded to a dipeptide -- from the A to the P site. And so the cycle repeats until the occurrence of a stop codon that prevents further chain elongation.

For a visual illustration of how this works in practice, I refer readers to the following short animation:

The total number of possible RNA triplets amounts to 64 different codons. Of those, 61 specify amino acids, with the remaining three (UAG, UAA and UGA) serving as stop codons, which halt the process of protein synthesis. Because there are only twenty different amino acids, some of the codons are redundant. This means that several codons can code for the same amino acid. The cellular pathways and mechanisms that make this 64-to-20 mapping possible is a marvel of molecular logic. It's enough to make any engineer to drool. But the signs of design extend well beyond the sheer engineering brilliance of the cellular translation apparatus. In this article, I will show several layers of design ingenuity exhibited by this masterpiece of nanotechnology.

How Is the Genetic Code Finely Tuned?

As previously stated, the genetic code is degenerate. This means that multiple codons will often signify the same amino acid. This degeneracy is largely caused by variation in the third position, which is recognized by the nucleotide at the 5' end of the anticodon (the so-called "wobble" position). The wobble hypothesis states that nucleotides that are present in this position can make interactions that aren't permitted in the other positions (though it still leaves some interactions that aren't allowed).

But this arrangement is far from arbitrary. Indeed, the genetic code found in nature is exquisitely tuned to protect the cell from the detrimental effects of substitution mutations. The system is so brilliantly set up that codons differing by only a single base either specify the same amino acid, or an amino acid that is a member of a related chemical group. In other words, the structure of the genetic code is set up to mitigate the effects of errors that might be incorporated during translation (which can occur when a codon is translated by an almost-complementary anti-codon).

For example, the amino acid leucine is specified by six codons. One of them is CUU. Substitution mutations in the 3' position which change a U to a C, A or G result in the alteration of the codons to ones which also specify leucine: CUC, CUA and CUG respectively. On the other hand, if the C in the 5' position is substituted for a U, the codon UUU results. This codon specifies phenylalanine, an amino acid which exhibits similar physical and chemical properties to leucine. The fact in need of explaining is thus that codon assignments are ordered in such a way as to minimize ORF degradation. In addition, most codons specify amino acids that possess simple side chains. This decreases the propensity of mutations to produce codons encoding amino acid sequences which are chemically disruptive.

Freeland et al. (2000) show that the genetic code is highly optimized -- indeed "the best of all possible codes" -- taking into account two parameters: first, the relative likelihood of transitions and transversions; and second, the relative impact of mutation.

The Failed Rejection Problem

Another paper, by Lim and Curran (2001), models the specificity of correct codon-anticodon duplex formation during translation. According to their model, for an incorrect duplex to be rejected by the ribosome, it is necessary for it to have at least one uncompensated hydrogen bond: a criterion which presents difficulties when duplexes have a pair of pyrimidines (i.e. U or C) in the codon's third position, i.e. the wobble position. Pyrimidine bases are somewhat smaller than purine (G and A) bases and, in the wobble position, can allow certain mismatches in the second position to produce non-Watson-Crick pairs that compensate the missing hydrogen bonds. This results in a mistranslation event because the mismatches in the second position are not properly rejected.

This problem can be circumvented by preventing an anticodon's pyrimidine in the wobble position from forming a pyrimidine pair. Such a modification entails that a single anticodon that could have recognized four codons is now able to recognize only two. So there will now need to be one tRNA for the pyrimidines of the wobble position and another tRNA for the purines of the wobble position. This explains why 32 codons (those ending with A and G) in the standard genetic code are in "family boxes," and the other 32 (those ending with C and U) are in "split boxes." Indeed, the selection of the codon boxes that are "split" is determined by the very same stereochemistry that underlies which of the mismatches in the second position are susceptible to the failed rejection problem. The observed symmetry is thus not arbitrary.

Encrypted Stop Signs

Another astonishing feature of the genetic code is that the sequences of stop codons overlap with those of the codons specifying the most abundant amino acids. This means that the genetic code is set up in such a way to dampen the impact of frameshift mutations. A frameshift mutation occurs as the result of indels (insertions or deletions) of a number of nucleotides that is non-divisible by three. Such an event causes the reading frame to be shifted, resulting in the production and accumulation of misfolded proteins. The earlier on in the sequence that this indel occurs, the greater the alteration of the protein's amino-acid sequence.

The genetic code is thought of as being comprised of groups of four codons where the first positions are the same for all four (whereas the third can be occupied by any base). When codons code for the same amino acid, they are referred to as a "codon family." Half of the genetic code is comprised from such codon families. In the codon families designated AAN and AGN (which categorize Asn/Lys and Ser/Arg triplets respectively), the triplets overlap with the UAA and UAG stop codons which terminate translation. These encrypted stop signs help to prevent the accumulation of misfolded proteins.

As Bollenbach et al. (2007) explain,

...stop codons can easily be concealed within a sequence. For example, the UGA stop codon is only one frameshift away from NNU|GAN; the GAN codons encode Asp and Glu, which are very common in protein sequences. Similarly, UAA and UAG can be frameshifted to give NNU|AAN and NNU|AGN (the AAN codons encode Asn or Lys and AGN gives Ser or Arg). Glu, Lys, Asp, Ser, and Arg are relatively common amino acids in the genome, so the probability of a stop codon arising from a misread of a codon from one of these three amino acids is very high. The fact that a stop codon can be "hidden" in this way using a frameshift means that even a signal sequence that happens to include a stop codon (a problem that is bound to arise sooner or later) can be encoded within the protein sequence by using one of the two reading frames in which the stop codon encodes for a frequently used amino acid.
Remarkably, the 64-to-20 mapping system is set up in order to minimize the number of amino acids that are translated from a frameshifted transcript before the appearance of one of the stop codons. Highly frequent codons (e.g. those coding for aspartic or glutamic acid) can frequently form stop codons in the event of a frame shift. Thus, in the conventional genetic code, translation of a frameshift error is halted faster on average than in 99.3% of alternative codes (Itzkovitz and Alon, 2007).

 

Related to this is the ability, also reported by Itzkovitz and Alon, of the universal genetic code to "allow arbitrary sequences of nucleotides within coding sequences much better than the vast majority of other possible genetic codes." They report,

We find that the universal genetic code can allow arbitrary sequences of nucleotides within coding regions much better than the vast majority of other possible genetic codes. We further find that the ability to support parallel codes is strongly correlated with an additional property -- minimization of the effects of frameshift translation errors.
The genetic code is thus highly optimized for encoding additional information beyond the amino acid sequence in protein-coding sequences. Examples include RNA splicing signals and information about where nucleosomes should be positioned on the DNA, as well as sequences for RNA secondary structure.

 

Nature's Alphabet is Non-Random

Philip and Freeland (2011) take this theme to an even deeper level, suggesting that the set of 20 amino acids used in nature is fundamentally non-random. The authors compared the coverage of the standard alphabet of 20 amino acids for "size, charge, and hydrophobicity with equivalent values calculated for a sample of 1 million alternative sets (each also comprising 20 members) drawn randomly from the pool of 50 plausible  prebiotic candidates."

The authors report that,

...the standard alphabet exhibits better coverage (i.e., greater breadth and greater evenness) than any random set for each of size, charge, and hydrophobicity, and for all combinations thereof. In other words, within the boundaries of our assumptions, the full set of 20 genetically encoded amino acids matches our hypothesized adaptive criterion relative to anything that chance could have assembled from what was available prebiotically.
The authors are thus quick to dismiss the chance hypothesis as a non-viable option. The significance of this extends further, for the researchers also go after the eight prebiotically plausible amino acids that are found among the 20 that are currently exhibited in biological proteins. They compared the properties of these amino acids with alternative sets of eight drawn randomly, establishing -- once again -- the fundamentally non-random nature of those utilized.

 

The Non-Evolvability of the Genetic Code

Changes in codon assignments would be catastrophic to the cell because such a mutation would ultimately lead to changes to the amino acid sequence in every protein produced by the cell. This means that one cannot have a significantly evolving genetic code, though -- it may be granted -- there are one or two minor variations on the standard genetic code. Some have tried to argue around this by positing that the lesser-used codons can be redesignated to a different but related amino acid, thus allowing the genetic code to become optimized. There are, however, significant difficulties with this proposal. For one thing, it seems highly unlikely that by virtue of replacing some of the lesser-used amino acid assignments with a related amino acid that one could attain the level of optimization which we find in the conventional code.

Furthermore, the question is naturally raised as to what selective-utility would be exhibited by the new amino acids. Indeed, they would have no utility until incorporated into proteins. But that won't happen until they are incorporated into the genetic code. And thus they must be synthesized by enzymes that lack them. And let us not forget the necessity for the dedicated tRNAs and activating enzymes which are needed for including them in the code.

One related difficulty with standard evolutionary explanations is that a pool of biotic amino acids substantially less than 20 is liable to substantially reduce the variability of proteins synthesized by the ribosomes. And prebiotic selection is unlikely to sift the variational grist for this trait of amino-acid-optimality prior to the origin of self-replicative life (in many respects, "prebiotic selection" is somewhat oxymoronic).

There is also the added problem of the potential for codon mapping ambiguity. If, say, 80% of the time a particular codon specifies one amino acid and 20% of the time specifies another, this mapping ambiguity would lead to cellular chaos.

For a thorough discursive review of various attempts at explaining code evolution, I refer readers to this 2009 paper by Eugene Koonin and Artem Novozhilov. They conclude their critical review by lamenting that,

In our opinion, despite extensive and, in many cases, elaborate attempts to model code optimization, ingenious theorizing along the lines of the coevolution theory, and considerable experimentation, very little definitive progress has been made.

They further report,

Summarizing the state of the art in the study of the code evolution, we cannot escape considerable skepticism. It seems that the two-pronged fundamental question: "why is the genetic code the way it is and how did it come to be?," that was asked over 50 years ago, at the dawn of molecular biology, might remain pertinent even in another 50 years. Our consolation is that we cannot think of a more fundamental problem in biology.

Nonetheless, even if we grant the premise that the genetic code can be modified over time, it still remains to be determined whether there are sufficient probabilistic resources at hand to justify appeals to the workings of chance and necessity. In view of the sheer number of codes that would need to be sampled and evaluated, evolutionary scenarios seem quite unlikely.

Doing the Math

Hubert Yockey, a biophysicist and information theorist, has argued that the number of potential genetic codes is of the order of 1.40 x 10^70. Yockey concedes the extremely conservative figure of 6.3 x 10^15 seconds for the time available for the genetic code to evolve. Note that this assumes that the genetic code has been evolving since the Big Bang. So, how many codes per second would be required to be evaluated in order for natural selection to "stumble upon" the universal genetic code found in nature? The math works out to roughly 10^55 codes per second.

Think about that. Even granting such absurd estimates -- all the time available since the Big Bang -- natural selection would be required to evaluate 10^55 genetic codes per second in order to have a reasonable chance of stumbling across the optimized genetic code found in nature. This treacherous hurdle is accentuated when one considers more reasonable estimates. The earth likely became bio-habitable about 3.85 billion years ago, with signs of the first life appearing around 3.8 billion years ago. More realistic estimates for the time available make the problem only more daunting. For further discussion of this, see biochemist Fazale Rana's book, The Cell's Design.

Overlapping Codons and Ribosomal Frameshifting

ribosomal frameshift signal.jpgA further remarkable design feature of the genetic code is its ability to have overlapping reading frames such that two or more proteins can be produced from the same transcript. This phenomenon is known as "ribosomal frameshifting", and is commonly found in viruses including barley yellow dwarf virus, potato leafroll virus and simian retrovirus-1.

Ribosomal frameshifting is promoted by a pseudoknot structure (shown in the diagram) and also a specific site in the mRNA, known as a slippery sequence which normally contains several adenine residues. When this occurs, the ribosome shifts back one base and subsequently proceeds to read the mRNA transcript in a different frame. This allows two or more different proteins to be produced from the same transcript!

As mentioned, this programmed ribosomal frameshifting is particularly prevalent in viruses, where the genome must be small because of the small volume of the viral capsid).

It is now known that ribosomal frameshifting occurs in all three of life's domains. One example of such in eukaryotic cells comes from the yeast Saccaromyces cerevisiae, in which this process produces the proteins Est3p and Abp140p.

Conclusion

In light of facts such as the above, it is becoming increasingly clear that the genome is bidirectional, multifaceted and interleaved at every tie. Unguided chance/necessity mechanisms are demonstrably inadequate in accounting for this engineering marvel. Such delicately balanced and finely tuned parameters are routinely associated with purposive agents. Agents are uniquely endowed with the capacity of foresight, and have the ability to visualize and subsequently actualize a complex end point. If, in every other realm of human experience, such features are routinely associated with intelligent causes -- and only intelligent causes -- are we not justified in positing that this system also originated at the will of a purposive and conscious agent?

14.12.2011.

Mali gen, velike razlike

Proteklih par godina mogli ste citati u raznim darvinistickim magazinima kako su ljudi i chimpanze jako slicni.    Cini se da chimpanze koje "govore" uz pomoc jezika znakova ili kompjuterske tastature izazivaju veliko interesovanje kod ljudi.  Cimpanze u ovakvim eksperimentima izgledaju veoma inteligentni, pa se cak cini da zaista razumiju njihove trenere.  Pitanje je, mogu li chimpanze zaista komunicirati na nacin na koji komuniciraju ljudi?

Prvo moramo biti nacisto sta zapravo znaci komunikacija?  Komunikacija je zbir svih jezicnih vjestina, sto znaci pisanih i govornih.  Nase sposobnosti da komuniciramo daleko prevazilalze mogucnosti govora i ukljucuju sposobnost da razvijemo kompleksna gramaticka pravila.  Iako bi darvinisti htjeli da mislimo suprotno, chimpanze jednostavno nemogu komunicirati na nacin na koji mi to radimo.
Razlog tome je da chimpanzama nedostaje geneticki materijal, koji je odgovoran za proizvodnju organskih sklopova,a koji ljudima omogucava komunikaciju na inteligentnom nivou.

Darvinisti su skoro objavili tekst pod naslovom "Podesavanje jednog gena bi omogucilo chimpanzama da govore", u kojem je stvoren utisak da uz minorne promjene u jednom genu, chimpanze bi bile u mogucnosti da razviju sopstveni jezik.  Ovo je klasicni primjer kako darvinisti pretjeruju u pojednostavljenju razlika izmedju ljudi i primata. 
Gen pod nazivom FOXP2 se istina malo razlikuje od istog gena ne samo kod chimpanzi, nego i od FOXP2 kod svih drugih stvorenja.  Medjutim, ove male razlike u genu daju velike razlike izmedju nas i ostalih stvorenja!

Ljudski gen FOXP2 proizvodi protein, koji se veze sa drugim genima i utice da se ti geni ponasaju na specifican nacin.  Primjerice, FOXP2 uzrokuje 61 gen da povecaju proizvodnju, a 55 gena da smanje proizvodnju.  Mnogi od ovih gena na koje utice FOXP2 su takodje u funkciji regulacije nekih drugih gena.  Osim toga, FOXP2 gen je aktivan u vrijeme razvijanja ljudskog organizma, a geni koji nose razvoj su veoma otporni na promjene (tj. otporni su na evoluciju).  Ukoliko dodje do problema i promjene kod ovih gena, organizam ne moze prezivjeti!

Rezultat ove male razlike u FOXP2 genu stvara ogromne razlike u konacnom proizvodu zvanom covjek i chimpanza.  Njihovo oponasanje ljudi darvinisti su pokusali progurati kao "inteligentnu komunikaciju".  Ko je u ovoj raboti smjesniji, chimpanze ili darvinisti....prosudite sami.

11.12.2011.

Krah jos jedne price darvinista!

Termin abiogeneza vezan je za tzv. prirodnjacko objasnjenje nastanka zivota na planeti.  U tu svrhu, darvinisti su izveli niz eksperimenata pocevsi od poznatog Miller-Urey eksperimenta.  Kombinujuci odredjene elemente (gasove) i vodenu paru, darvinisti su Teslinim transformatorom pustali elektricne varnice u aparatus simulirajuci ranu Zemljinu atmosferu.  Cilj je bio dobiti amino-kiselinu, osnovni gradivni blok proteina.  Darvinisti su koristili hemijske elemente za koje su smatrali da su cinili ranu Zemljinu atmosferu, tj. atmosferu prije nekih 4.5 milijardi godina. 

Medjutim, ono sto je znacajno napomenuti je da u ovim eksperimentima nikada nije koristen oksigen.  Razlog je jednostavan, prisustvo oksigena u aparatusu izazvalo bi eksploziju prilikom elektricne varnice.  Darvinisti su tvrdili da oksigen nije bio prisutan u ranoj zemljinoj atmosferi.  Sada je i ova prica darvinista dozivjela potpuni krah.

Pro-darvinisticki magazin "Nature" objavio je tekst u kojem se navode nove metode mjerenja nivoa oksigena u atmosferi Zemlje prije oko 4.4 milijarde godina.  Studirajuci supstancu formiranu od vulkanske magme zvanu zirkon, naucnici su ustanovili da je nivo oksigena prije 4.4 milijarde godina bio ... heh, otprilike kao i u danasnje vrijeme!  Cijela prica o abiogenezi vise nema smisla.  Darvinist Bruce Watson ovako je opisao najnovije otkrice:" Mozemo reci sa odredjenom sigurnoscu da su mnogi naucnici koji studiraju porijeklo zivota na Zemlji jednostavno koristili pogresnu atmosferu".  Watson je dodao da se nada da ce ovo otkrice oziviti teorije o dolasku osnovnih blokova za zivot na Zemlju iz svemira.  Aferim Bruce, to je jedino sto preostaje gledano iz ugla darvinista!  Opsirnije o ovome mozete procitati ovdje.
Mozda je otkrice planete Kp-22b korak u pravom smjeru za darviniste.  Vjerovatno ste vec culi o otkricu planete u tzv. "goldilock" pojasu, nazvane Kp-22b.  Goldilock pojas je optimalni pojas oko zvijezde, ne previse daleko ne previse blizu, u kojem je moguce postojanje vode u tecnom stanju.  Darvinisti su usplahireno objavili ovu vijest ne propustajuci da kazu kako je pored vode moguce i postojanje zivota na toj planeti.  Hm, pa moguce je.  Treba se ipak hladne glave podsjetiti da se Venera i Mars nalaze u tzv. goldilock zoni.  Za Veneru se primjerice smatralo da ima temperaturu na povrsini izmedju 60 i 80 stepeni celzijusa (najbolja pretpostavka).  Tek nakon slanja sonde na Veneru ustanovljeno je da temperatura iznosi oko 500 stepeni celzijusa.

>>>>>

Gobekli Tepe, arheolosko nalaziste u jugo-istocnoj Turskoj promjenio je nase razumijevanje rane historije.  Hoce li najnovija arheoloska otkrica promijeniti teoriju o migraciji ljudi iz Afrike i pomjeriti lokaciju u Saudijsku Arabiju?  Poslusajte.

 

 

07.12.2011.

'Il si sa nama, 'il nisi sa njima

Ovaj tekst prilicno u "bobu" opisuje stanje svijesti koje vlada medju darvinistima kada je u pitanju diskusija o teoriji evolucije.  Ako nisi biolog, kao Philip Johnson (advokat) i kritikujes evoluciju, tada si idiot, sarlatan i nemas nikakve veze sa naukom.  Ako nisi biolog, kao Michael Ruse i Daniel Dennett (filozofi), a grlati si pobornik darvinizma, tada si naucnik, bistar, napredan....  Nazalost, mnogo obicnog svijeta nije svjesno ove vrste obmane, cemu doprinosi non-stop propaganda kroz televiziju, radio, magazine, internet, mobilne aplikacije, itd.

 

05.12.2011.

Simulacija sinteze proteina

Proces proizvodnje proteina odvija se na nano skali i napredniji je od bilo koje ljudske tehnologije.

Behold the Mesmerizing Beauty of Protein Synthesis

In recent years, molecular animations have allowed us -- for the first time -- to peek inside the world of the cell and observe the elegant beauty of its immensely sophisticated information storage, processing and retrieval systems. The more that we learn about the intricate detail of the machinery, the more the design implications become apparent.

I recently came across this stunning animation of the protein synthesis apparatus, showing the ribosome translating the mRNA transcript and the tRNAs carrying each respective amino acid and adding it to the elongating polypeptide. Also shown are the prokaryote elongation factors Tu and G, the former assisting the aminoacyl tRNA's entry into the ribosome and its binding to the A site; the latter catalyzing tRNA and mRNA translocation after each round of polypeptide elongation. The animation also highlights the prokaryote initiation factors IF-1, IF-2 and IF-3. These initiation factors play an important role in the formation of the initiation complex.

As you can see, the machinery involved in protein manufacture is extremely sophisticated and complex. It bears a striking resemblance to engineered technology, only this system operates on a nano scale and far exceeds the brightest accomplishments of human technology.

02.12.2011.

A sada spektakl....chimp-o-evolucija!

Vijest koja se ne smije propustiti!  Darvinisti su konacno dokazali teoriju evolucije....barem oni, po ko zna koji put tako misle!

O kojem dokazu se radi?  Je li neki zivi organizam uhvacen u procesu evolucije, je li dokaz u DNK molekuli, radi li se o novom "prelaznom" fosilu, karici koja nedostaje, pred-kambrijskom fosilu, ili o dolasku malih vanzemaljaca?  Nah, nista od toga, darvinisti ovaj puta imaju dokaz koji brise sve prethodno navedeno.

Darvinisti su naime zapazili da se chimpanze gadjaju sa....ahem....kakom!  Jeste, ona mirisljava, braon materija iz...., sto je prema darvinistima korak na evolucijskom putu ka razvoju abstraktne misli i jezika!

Oh covjecanstvo, kao sto tekst ispod kaze, kako se ba mi nismo sjetili ovoga prije?  Tako intelektualno i dubiozno....  Od cimpanzi koji se gadjaju kakom do Michael Faraday-a i Marie Kiri....za darviniste sumnje nema, put je dug, tezak i....ocito ne bas mirisljav!

Ipak, meni ovo govori da drugovi darvinisti postaju sve ocajniji u pokusajima da odrze ovu teoriju zivom.

Waste Not, Want Not: Chimps Show the Way to Higher Development

Followers of news from the world of evolution research are abuzz over a new study, and it's only partly because of the opportunity for putting some mild potty talk in your headlines. "Poop-Throwing Chimps Provide Hints of Human Origins," explains Wired magazine, for one.

Published in Philosophical Transactions of the Royal Society B, the study shows how chimps throwing feces at each other illuminates the evolutionary path by which early hominids set out on their way to acquiring the gifts of language and abstract thought.

The researchers were especially interested in relationships between throwing, cognition and lateralization, or the way certain activities are concentrated in the left or right hemispheres of our brains. Language processing occurs in the left side, which also controls our right hands; and most people use their right hands to throw, as do chimpanzees.

 

While throwing at first might not seem demanding, coordinating it requires intensive, on-the-fly calculations. An equation for throwing a ball, for example, would include the distance to a target, the ball's heaviness and the thrower's strength. A moving target makes it even harder. Other psychologists and anthropologists have put throwing at the beginning of a cognitive cascade into higher-order thought, but Hopkins said his team is the first to test this proposition.

Why didn't we think of this? It's so obvious and intuitive, really. From creatures scooping up their own waste and tossing it at each other -- to Charles Dickens and Emily Dickinson, well it's only a matter of a hop, a skip and a plop, when you consider it for a moment.
01.12.2011.

Evolucioni algoritmi - 2. dio

Sva ziva i neziva materija je sastavljena od atoma.  To znaci da u svemiru ima mnogo, mnogo atoma!  Procjena je (na osnovu gornje mase svemira) da u svemiru postoji oko 10^75 atoma!

Jeste li znali da u sahu postoji vise mogucih poteza nego sto ima atoma u svemiru?  Ukupni broj mogucih poteza u sahu je 10^120!  Jah, nikako mi nisu jasni ljudi koji kazu da im je ova fantasticna i ne ponovljiva igra iz drevne Perzije "dosadna"....

Medjutim, unatoc ovako velikom broju poteza, sanse su da ce vas 40-ak maraka kompjuterski program pobjediti u igri saha.  I to ne jednom, ne dva puta, vec vjerovatno svaki put.  Kako kompjuter moze da izadje na kraj sa ovako velikim brojem poteza?

Odgovor je, algoritam.  Na pocetku partije saha, bijeli ima 20 poteza.  Nakon prvog poteza bijelog, crni takodje ima 20 poteza na raspolaganju.  Sljedeci potez bijelog zavisi od njegovog prvog poteza (i naravno od poteza crnog) i ima 20-ak mogucih poteza.  Za sljedeci potez crni ima oko 20-ak poteza, itd.  Ovo je u sustini nacin na koji kompjuter igra sah.  Kompjuter koristi sirovu snagu racunanja da konstruise "sahovsko stablo".  Ovo stablo pocinje sa 20 mogucih poteza za bijelog, zatim crni ima 20x20 = 400 mogucih poteza.  Nakon prvih poteza bijelog i crnog, kompjuter racuna 400x20 = 8000 poteza za bijelog, te 8000x20 = 160000 poteza za crnog.  I proces se nastavlja, dajuci ukupni broj poteza od 10^120, tj. 1 sa 120 nula u produzetku.

Nijedan kompjuter nemoze konstruisati cjelokupno stablo.  Kompjuterski algoritam nastoji da generise sahovsku poziciju generalno od 5 do 20 narednih poteza.  Na taj nacin, za sahovsku poziciju gledano 5 poteza unaprijed, postoji oko 3,200000 pozicija, gledano 10 poteza unaprijed postoji 10 triliona pozicija, itd.  Dubina pozicije koju kompjuter moze izracunati zavisi od brzine kojom kompjuter racuna ove pozicije.  Zato kada protiv kompjutera igrate sah na vecem nivou, pripremite se na duze cekanje izmedju dva poteza. Nakon sto konstruise stablo, kompjuter izvrsava instrukciju provjere (evaluate position).  Ugradjivanjem podataka iz prijasnjih igara ova funkcija se moze poboljsati, te kompjuter moze  unaprijediti igru.  Ovo unaprijedjenje igre nije zasnovano na razumnom razmisljanju, vec kao sto sam vec rekao, na brutalnoj snazi racunjanja i evaluacije pozicije. 

Kao sto vidite, kompjuter je dobar u sahu jer sa svakom konstrukcijom stabla ima konacni cilj.  Programski algoritam uvijek ima konacni cilj.  Algoritam moze usput "nauciti" nove funkcije, ali samo ako ih programer doda u program.  Na istom principu radi svaki tzv. evolucioni algoritam, sto je u potpunoj suprotnosti sa Darvinovim mehanizmima evolucije. 

Medju najpoznatijim evolucionim algoritmima su Avida i Faust.  Darvinisti koriste ove algoritme da dokazu nesto sto je vec na samom pocetku oznaceno kao istinito.  Sta to znaci?

Na primjer, ja bi mogao dokazati da svako u svijetu moze postati bogat kockajuci se u kazinu jedan sat dnevno.  Da bi dokazao ovo, napraviti cu kompjuterski program koji ce prikazati 3 dugmeta na ekranu.  Korisnik moze kliknuti jednom na bilo koje od 3 dugmeta.  Ako korisnik pogodi trazeno dugme, milion dolara je dodano u korisnikov racun.  Pogresan pokusaj ce korisnika kostati 1 dolar.  Svaki krug pogadjanja korisnika kosta 5 dolara.  Nakon mnogo pokusaja i pogadjanja, rezultat ce nedvojbeno biti ono sto sam namjeravao na samom pocetku - korisnik ce biti bogat kada napusti kazino! Ja cak mogu tvrditi da sam pronasao rijesenje za siromastvo u svijetu!

Eh sada, koliko moj algoritam za rijesenje siromastva u svijetu ima veze sa stvarnosti?  Ima isto onoliko, koliko i evolucioni algoritmi imaju sa stvarnim svijetom! 

Dokazano je da Darvinovi procesi mutacije i prirodne selekcije nisu u stanju da generisu nove kompleksne funkcije u genetskim sistemima.  Geni za kodiranje moraju vrsiti funkciju kodiranja za stvarne proteine, koji se zatim ugradjuju u molekularne masine neophodne za transkripciju, prevod, DNK duplikaciju, metabolicke bio-hemijske lance, razmnozavanje celija, itd.  Informacije za ove procese su fizicki ugradjene u zive celije.  U evolucionima algoritmima kao Avida, ovi procesi se nalaze u vanjskim pod-programima, obicno C++ shel.  Ovi pod-programi su potpuno izolovani od instrukcija u memoriji, koji simuliraju mutacije.  Mutacije u Avidi nemogu unistiti ove procese, ali mogu u stvarnom zivotu.

Opsirnije o evolucionima algoritmima mozete procitati u sljedecem tekstu.

Bits, Bytes and Biology:
What Evolutionary Algorithms (Don’t)
Teach Us About Biology
Eric Anderson
November 2, 2004
Far from constituting a devastating critique of irreducible complexity, the evolutionary algorithm, Avida, is a flawed effort that bears little relevance to the biological world. In their haste to affirm the Darwinian creation story, the Avida authors seem oblivious to, or conveniently ignore, the fact that they have incorporated as premises the very conclusions they are trying to reach. Such efforts are at best misleading, at worst deceptive. Ironically, the main piece of data obtained by the Avida researchers that is not based on circular evolutionary assumptions, upon closer inspection supports, rather than refutes, Behe’s notion of irreducible complexity.
Computer simulation has become an ever increasing aspect of modern scientific research. From early solar system models to more complicated (and as yet, less reliable) weather simulations, scientists are turning to computer programs as powerful tools in understanding and predicting the natural world around us. Computer simulations allow researchers to cheaply, quickly, and repeatedly test predictions and models. Unfortunately, the old moniker GIGO (garbage in, garbage out) still holds ominous sway, and creating accurate models, particularly of complex systems, remains notoriously difficult.
Evolutionary biologists, not wanting to be left out of the fun have joined their brethren in physics and chemistry in preparing computer programs that attempt to simulate biological evolution. Such programs, or “evolutionary algorithms,” as they have come to be called, have been on the scene for some time and occasionally yield interesting results. What over-eager evolutionary biologists claim the data show and what the data in fact show, however, often lie miles apart, with only the researchers’ indefatigable faith in the evolutionary mechanism able to bridge the chasm between fact and proclamation.
Avida
One of the more widely discussed evolutionary algorithms in recent months has been the program Avida.1 The Avida researchers described their results in the May 2003 issue of Nature, in an article entitled “The Evolutionary Origin of Complex Features.” The named authors of the study are Richard Lenski, Charles Ofria, Robert Pennock and Christoph Adami.
Nastavi
24.11.2011.

Odmor uz "Svetu Zemlju"

U sljedecem postu bice jos malo rijeci o tzv. evolucionim algoritmima (2. dio).  Do tada uzivajte malo u prirodi i relaksirajucoj muzici.  Video se zove Sveta Zemlja (Sacred Earth) i snimljen je u americkom jugo-zapadu.

 

24.11.2011.

Evropski darvinisti vs. H2O

Ja sam navikao da darvinisti lupetaju svakakve gluposti.  Vidjeli smo neke od tih gluposti i ovdje u ranijim postovima, kao onaj o napadu vanzemaljaca da sprijece daljnje globalno zagrijavanje.

Medjutim, vijest koju sam danas cuo jednostavno nisam mogao vjerovati.  Naime, grupa evropskih naucnika  (darvinista) - The European Food Standards Authority (EFSA), dosli su do "spoznaje" da voda ne sprijecava de-hidraciju!!

Iz tog razloga, ako naspete vodu u flasu i probate prodati tu vodu sa reklamom da pijenjem vode sprijecavate de-hidraciju, rizikujete kaznu od dvije godine zatvora!   Ako mislite da je sala, procitajte tekst ispod.

 

Water doesn’t prevent dehydration according to EU officials   

- Wed, Nov 23, 2011              

Post filled in:        Health & Medicine, Studies

water doesn't prevent dehydration It’s a fairly known fact that the adult human body  is typically 60% made out of water. Hence comes the common sense that if you  happen to become dehydrated, you have to drink water to get well. It’s an  instinctual event, this is why our body developed the essential mechanism of  thirst. The European Food Standards Authority (EFSA) seems to  think otherwise though and has officially warranted, according to three year  long study, that water does not prevent dehydration, and as such bottled water  manufactures should not advertise this statement on labels or during  campaigns.

I kid you not, this is for real and the European scientists who have made  these findings public have already had their share of scrutiny – more like  ridicule. Nevertheless, the new law goes into effect next month into the UK, and  as such any person found responsible of advertising that water prevents  dehydration will risk two years of prison.

“This is extremely dangerous because what they’re going to do is someone’s  going to read a portion of this study and say, well, I don’t need  water. Then they’re going to stop drinking water,” said Priority Health’s  Dr. Randy Shuck.

This becomes extremely confusing when you consider that the NHS health  guidelines state clearly that drinking water helps avoid dehydration, and that  people should drink at least 1.2 liters per day (half a gallon). Regarding the  current event, the EFSA acknowledges that “water contributes to the  maintenance of normal physical and cognitive functions” and “water contributes  to the maintenance of normal thermoregulation”, which can be labeled on bottles.  Still, according to them water doesn’t meet the EFSA standards regarding  dehydration prevention.

“This shows not only the folly with regards to the claim but the degree of  intrusiveness which the commission thinks it should exercise with commercial  processes,” said Roger Helmer, the Conservative MEP who spoke out against the  original decision.

“We have got half a billion people in Europe, if each product we eat and  drink has to be passed by the commission first then that is just  extraordinary.”



Read more: http://www.zmescience.com/research/studies/water-does-not-prevent-dehydration-3214133/#ixzz1ec1ctzVp 

23.11.2011.

Od zaceca do rodjenja ocima matematicara

From Conception to Birth: The Math and the Marvel










Mathematician and medical image maker Alexander Tsiaras offers a stunning visualization of the process that in nine months takes an emerging human life from conception to birth. He speaks of "the marvel of this information," "the mathematical models of how these things are done are beyond human comprehension," "even though I look at this with the eyes of mathematician I look at this and marvel. How do these instruction sets not make mistakes as they build what is us?"

A good question. Enjoy.

18.11.2011.

Vanzemaljci k'o balkanci...jopet napadaju :)

Prosli vikend gledao sam program na Discovery kanalu pod nazivom "Aliens AttacK" (vanzemaljci napadaju).  Sada je vec postala uobicajena praksa da se emituju ovakvi "naucni" programi o mogucem kontaktu sa vanzemaljcima.  Ovakve emisije uvijek me posjete na izvanrednu knjigu H.G. Wellsa, Rat svijetova, koju sam uzivao citati kao klinac.  Ekranizacija ove knjige, kao i slicni filmovi kao onaj Stephen Spilberga, Susreti bliske vrste bili su kao slag na tortu.

Tako u posljednjoj u nizu emisija, posjecuje nas vanzemaljski brod.  Nedugo nakon kontakta, ispostavi se da su vanzemaljci....heh, neprijateljski raspolozeni prema zemljanima i rat pocinje.  Zdruzene snage zemljana nisu ravnopravan suparnik nadmocnoj tehnologiji vanzemaljaca.
Pocinje pucnjava na sve strane (k'o da su dosli balkanci), heroizam, patriotizam, Amerikanci postaju vodje otpora (naravno, ko ce drugi?), specijalni efekti su na prvom nivou i tako,...bitka za opstanak je pocela....

Interesantno je da ovaj puta nisu spominjali globalno zagrijavanje u kontekstu najnovijeg "napada" vanzemaljaca.  Ako pogledate ranije postove vidjet cete da postoji mogucnost da vanzemaljcima prekipi nasa nemarnost sa "greenhouse" efektom i da nas  preventivno napadnu kako bi nas sprijecili da dalje ugrozavamo klimu!

Ne, ovaj puta tokom cijele emisije provlacena je jedna druga tema, a to je "ujedinjenje svih zemalja na planeti u jednu vladu"!  A-ha!  Jeste, to je san koji globalisti (darvinisti) dugo sanjaju i napad vanzemaljaca je perfektan povod za jednu svjetsku vladu, zar ne?  Ako i nedodje do tako ekstremnog razloga, kao napad zabolikih stvorenja iz neke daleke galaksije, vazno je da se navikavamo na ideju o jednoj vladi.

Interesantno je i da su ti vanzemaljci uvijek ratoborno raspolozeni.  Mislim se, sta ako vanzemaljci zaista dodju jedan dan i umjesto bombi donesu pricu kako postoji Jedan Jahve??!!  Ups...to nece biti pogodan dan za pisanje knjiga kao God delusion.... :)  Ova opcija nikada nije ukljucena u "aliens attack" razbibrige!

Ali dobro... Ovakve emisije ne treba da cude nikoga.  Kao niti sve cesci izvjestaji koji promovisu ideju "panspermie", dolaska zivota iz svemira.  Izvjestaji o "zivim organizmima" ili "dijelovima DNK" u meteorima generisu vladine pozajmice, tzv. grant money za univerzitete.  O cemu se tu radi mozete cuti na podcastu sa astronomom Hugh Ross i bio-hemicarem Fazale Rana.

Zamislimo da nam vanzemaljci, bez obzira bili oni ateisti ili religiozni ipak jednog dana zakucaju na vrata.  Meni interesantno prvo pitanje bi bilo, kako su dosli do nas?
Putovanje kroz svemir zahtjeva mnogo vremena zbog velikih razdaljina.  Vanzemaljcima bi trebalo nekoliko generacija da dodju do nas ukoliko bi koristili tehnologiju slicnu nasoj!

O problemima putovanja, tj. fizici putovanja kroz svemir pisao je skoro i fizicar Stenton Friedman.  Nekonvencionalni nacin putovanja istrazivao je i rahmetli Carl Sagan (zakleti darvinist) u svojoj knjizi Kontakt (po kojoj je snimljen i istoimeni film).  Sagan je javnost upoznao sa konceptom zvanim wormhole, precicu kroz prostor-vrijeme.  Saganova ideja bila je kool i on je zaista vjerovao da je takvo putovanje moguce, ali na zalost nije.  Iako wormhole teoretski (matematicki) mogu postojati negdje u svemiru, danas znamo da ih ljudi ne mogu kreirati.

Generalna teorija relativiteta (GR) kaze da masivni objekti zakrivljuju prostor-vrijeme u njihovoj blizini.  Sto objekat ima vecu masu, zakrivljenost prostora-vremena u njegovoj blizini postaje veca.  GR predvidja da kada masa objekta postane dovoljno kompresovana pomocu vlastite gravitacije, doci ce do nastajanja posebnog regiona u kojemu je zakrivljenost prostora-vremena beskonacno ostra.  To zapravo znaci da ce doci do nastajanja "singulariteta" u centru kompresovane mase.  Singularitet je pojam koji nije lahko definisati, objekat infinitivne gustoce bez zapremine, koji posjeduje ogromnu gravitacionu silu (tzv. crna rupa, vidi sliku a). 
Teoretski, ako se jedna crna rupa na kosmickoj ravni spoji sa drugom crnom rupom na kosmickoj ravni (slika b), tacka spajanja ove dvije crne rupe bi mogla ponuditi putni koridor, hipoteticki receno.  Tacka spajanja mora biti singularitet obje crne rupe, tako da putnik koji putuje u centar jedne crne rupe, moze doci u kontak sa centrom druge crne rupe.  Prakticnost ovakvog putovanja je medjutim veoma upitna. 

Prema postojecim modelima svemira, dijelovi prostora u svemiru koji bi mogli biti spojeni uz pomoc wormhole vec su relativno blizu jedni drugima.  Drugim rijecima, putovanje kroz wormhole bi ponudilo malu ustedu u vremenu.  Jedan kosmicki model u kojem je deseto-dimenzionalna ravan prostora-vremena zakrivljena u obliku slova U (slika c) nudi mogucnost znacajnog skracivanja puta.  Problem je, kao sto sam vec rekao, da mi nemozemo kreirati ovakve precice. Postojanje crnih rupa u svemiru je veoma rijetko.  Mogucnost da se dva singulariteta spoje gotovo da su jednaki nuli.  Pojava crne rupe blizu planete nastanjenje inteligentnim zivotom nije vjerovatna.

Drugi problem sa wormhole je stabilnost.  GR kaze da bi svaka wormhole bila izuzetno ne stabilna.  Vremensko trajanje wormhole je relativno kratko, zapravo potpuno ne prakticno za bilo koje zivo bice da putuje kroz wormhole.

I treci problem je sam prolazak kroz crnu rupu, tj. wormhole.  Svemirski brod i njegovi putnici bili bi ne prepoznatljivo unisteni od strane ogromne gravitacione sile u blizini wormhole.  Vanzemaljci koji bi pokusali da prodju kroz wormhole bili bi razvuceni u dugacku liniju cestica dugu nekoliko kilometara.  Prilaz jednom od singulariteta ucinio bi da se i ove cestice razgrade.  Putnici vanzemaljci bi zavrsili kao jako kompresovana lopta haoticne energije.  Ovo ne vazi samo za vanzemaljce ili ljude, vec i za najsitniju fizicku cesticu.  Zao nam je Sagan, nema kupovine karti za put kroz wormhole...

Ross / Rana diskusija o zivotu na meteoritima

Singularnost i wormhole
15.11.2011.

Sinteticke celije potvrdjuju da abiogeneza nije moguca!

Nadam se da redovno pratite podcaste na stranici reasons.org, gdje astro-fizicari i bio-hemicari diskutuju teme vezane za nastanak zivota, tzv. evoluciju, itd.  Ja redovno dobijam i e-mailove od urednika stranice, a ispod je jedan veoma interesantan koji se tice kreiranja sintetickih celija.

Artificial Life: Ready or Not Here It Comes

By: Dr. Fazale ("Fuz") Rana, PhD

 

 

 

 

 

Dear,

 

A number of scientists are trying to create life in the lab, specifically artificial cells. They hope these synthetic cells will provide useful biomedical and biotechnology applications. They also hope the manufacture of these cells will shed light on the origin of life question. Many scientists conclude that once life is made in the lab, it will demonstrate two things: (1) that there is nothing special about life in general and; (2) that it is much more realistic to believe chemical evolution could generate Earth’s first life-forms. New work by a Japanese research team brings scientists closer to making artificial life in the laboratory. But careful analysis of this work reveals the opposite conclusion—life cannot originate without an intelligent agent.

 

****

“Ready or not, here I come” is the familiar cry of children playing hide-and-seek. It also describes the reality of synthetic biology, the discipline focused on creating artificial life in the lab.

 

Given the complexity of even the simplest cell, many people struggle to believe scientists could ever generate life. Yet researchers are close to generating artificial cells in the laboratory—and with this feat come many questions and concerns. Ready or not, here it comes.

Many researchers believe creating protocells will shed light on the origin-of-life question by providing evidence for an evolutionary explanation for life’s origin. New work by researchers from Japan brings synthetic biologists one step closer to the laboratory assembly of protocells with life-like properties.1 Careful examination of this latest attempt to create artificial cells indicates, ironically, that apart from the work of intelligent agents, life cannot come into being.

 

Synthetic Biology and the Bottom-Up Approach to Artificial Cells
Some synthetic biologists attempt to create artificial cells with the so-called bottom-up approach. These scientists begin with simple molecules, using them as building blocks, and combine them into increasingly complex arrangements until a supramolecular complex (called a protocell) results—a system that bears many of life’s properties and characteristics.

 

Progress to Date
As I detail in my book Creating Life in the Lab, researchers have made remarkable progress toward producing protocells with life-like properties. For example, researchers have generated from fatty acids, vesicles (hollow spherical structures) that can grow and divide. Growth is achieved by adding more fatty acids to the vesicles once they have formed initially. These added materials incorporate into the vesicle walls and cause the spherical structures to increase in size. At some point the vesicles’ increased size leads to instability, leading to fissure and division into daughter vesicles.

 

Figure 1. Scheme of a liposome formed by phospholipids in an aqueous solution. Source: SuperManu, http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Liposome_scheme-en.svg.

Researchers have also successfully encapsulated materials within the vesicles’ interiors, including DNA and RNA. By incorporating enzymes or other catalysts into the vesicle interiors, along with these information-rich molecules, researchers have been able to direct RNA and DNA synthesis, simulating the molecular process that forms the basis for replication of genetic information.

 

Taking the Next Step
Up until this point, researchers have failed to link the growth and replication of vesicles to the replication of encapsulated DNA or RNA. But now, for the first time, a team of Japanese researchers has accomplished this feat. These investigators developed artificial vesicle-forming materials as analogs to fatty acids. One difference is that fatty acids are negatively charged while the vesicle-forming materials employed by the Japanese team possess a positive charge. This property in the artificial materials turns out to be the key.

The scientists encapsulated within the vesicles pieces of DNA and the enzymes needed for the polymerase chain reaction (PCR)—a process that can replicate DNA and amplify the number of copies. The researchers showed that when the entrapped DNA was replicated via the PCR, it dramatically promoted the growth and division of the vesicles. It appears DNA and vesicle replication can couple because of the interaction between the negatively charged DNA and the positively charged vesicle components. This interaction promotes incorporation of newly generated vesicle components into the walls of these spherical structures and initiates the fissuring of the growing vesicles.

This advance represents a significant step toward the generation of protocells with the properties of life. But does it make the evolutionary explanation for the origin of life more reasonable?

 

Synthetic Biology, Chemical Evolution, and Intelligent Design
Ironically, studies like the latest one conducted by the Japanese researchers support the case for intelligent design, rather than the case for chemical evolution.

The coupling of vesicle growth and replication with DNA replication and amplification required a team of highly trained chemists with detailed knowledge of physics, chemistry, and biochemistry. These researchers employed a sophisticated strategy, carefully designed protocols, and precise laboratory manipulations to generate the replicating vesicles.

Specifically, the investigators had to:

 

  • Carefully design, then synthesize the vesicle-forming compound
  • Carefully add other vesicle-forming components to optimize the vesicle properties so they possess a large enough internal volume and stability in high ionic-strength environments and high temperature conditions needed for the PCR process to operate
  • Carefully manipulate the system according to tightly controlled laboratory protocols to carry out the encapsulation and amplification processes and to provide additional vesicle-forming materials to drive vesicle growth

 

In other words, intelligent agents were required to make these experiments successful.

Endnotes:

  1. Kensuke Kurihara et al., “Self-Reproduction of Supramolecular Giant Vesicles Combined with the Amplification of Encapsulated DNA,” Nature Chemistry 3 (September 4, 2011): 775–81.

    View original article here.

    Not yet a subscriber?

    If you're currently dependent on friends to forward this newsletter to you when they think it might interest you, you might just want to subscribe to TNRTB for yourself. Then you can send it on to lots of your other friends!

12.11.2011.

Nova: Sta je prostor?

Sa Brian Greene o najnovijim otkricima na polju generalne teorije relativiteta i kvantne fizike: je li vakuum zaista prazan ili postoji specificna struktura onoga sto smatramo praznim prostorom, da li objekti samo zakrivljuju prostor-vrijeme ili Ajnstajnovim jednacinama treba dodati i koriolis efekat (uvrtnu silu), zivimo li u hologramskom svemiru, je li crna rupa dvodimenzionalna struktura ili singularnost, i vise pogledajte u uvoj izvanrednoj emisiji!

 

07.11.2011.

Mutacije virusa ne predstavljaju evoluciju!

Iako bio-hemicari vec dugo znaju da mutacije virusa i sticanje otpornosti na lijekove ne predstavlja evoluciju, to darvinistima ne smeta da nastavljaju obmanjivati svijet koji nije upucen u temu.  Procitajte kako najnovija otkrica o virusima demoliraju suludu teoriju evolucije.

>

A Cornucopia of Evidence for Intelligent Design: DNA Packaging of the T4 Virus

5/4/2011
by Dr. Fazale Rana 

Thanksgiving is my favorite holiday. I love the food, fellowship, and the chance to reflect on the abundance of blessings in my life. I’m filled with a spirit of gratitude.

I experienced this same feeling of thankfulness after thinking about recent scientific research from the Catholic University of America in Washington DC. These scientists have gained new insight into the structure and function of the DNA packaging machine of the T4 virus.1 Their discoveries have uncovered a cornucopia of new evidence for intelligent design.

The Infection Process

Viruses are infectious agents that consist of a protein capsule that houses genetic material (either DNA or RNA). Multiple copies of identical protein subunits interact to form the capsid. Some viruses also possess a protein tail that extends from the base of the viral capsid, which also consists of several protein subunits.

Figure 14.3A.jpg

Viruses infect cells by binding to the surface of a target cell and injecting their own genetic material into the cell. When present, the viral tail binds the virus to the target cell’s surface and injects the viral genetic material into the host cell. 

Once inside the cell, the viral genetic material uses the host cell’s enzymatic machinery to make copies of itself and its proteins, which then assemble to form multiple copies of the virus. With time, the newly produced virus particles cause the host cell to rupture, releasing the nascent viruses to repeat the infectious cycle.

The T4 virus infects the bacterium, E. coli. The embedded video clip depicts the binding of the T4 virus to the surface of E. coli followed by the injection of its genetic material (DNA) into the host cell.

The T4 Virus’ DNA Packaging Motor

Researchers have taken long-term interest in the T4 virus, particularly because of the way the DNA double helix is packed extremely tightly within the viral head. As the DNA presses against the capsid walls, it generates high pressure (about ten times that of a bottle of champagne). This high pressure serves a functional purpose by driving the viral DNA into the host cell during the injection process.

The tight packing is achieved by a molecular machine called the DNA packaging motor. This motor binds to the opening of the empty capsid and translocates DNA into the capsid. The breakdown of ATP (a high-energy compound that liberates energy when key bonds within its structure are broken) powers this operation. When DNA is completely translocated, the packaging motor dissociates from the capsid.

As the video below shows, DNA is driven into the capsid when parts of the motor alternate between two distinct structural states. This motion, powered by ATP breakdown, generates an electrostatic force that pushes the highly negatively charged DNA molecule into the capsid.

Virologists had assumed the DNA packaging motor would bind only to empty capsids. The latest work, however, indicates that the motor will bind to full capsids as well, jamming even more DNA into the viral head.

This behavior is advantageous for the virus. Occasionally, the DNA packaging motor will prematurely debind from the capsid before DNA translocation has been fully achieved. When this happens, the resulting viral particle will lack a complete genome. Despite the premature disassociation, the indiscriminate binding of the DNA packing motor still allows the opportunity for a viral particle to be fully assembled. When the DNA packaging motor binds to a partially filled virus it will add more DNA into the viral head until the full complement of DNA is translocated into the capsid. The promiscuous behavior of the DNA packaging motor can be viewed as an elegant design feature, ensuring the maximum number of viruses are assembled.

This behavior also leads to viral particles with over-filled capsids, which generates even higher than normal pressures within the capsid and, thus, improves the efficiency of DNA injection into the host cell.

The Biomedical Uses of T4 DNA Packaging Motor

The Catholic University of America scientists realize that the DNA packaging motor’s promiscuous behavior could be exploited for biomedical applications, specifically gene delivery to targeted cells in the human body. They propose that capsid proteins could be altered to bind with a specified target cell and that the DNA packaging motor could be used to load up the modified capsid with pieces of DNA that contain genes useful for a variety of therapeutic purposes.

The T4 DNA Packaging Motor and the Case for Design

As I discussed last week, and spell out in detail in The Cell’s Design, the stark resemblance between man-made machines and molecular motors invigorate Paley’s Watchmaker argument and help make the case that life stems from the work of a Creator.

Some criticize the “new” Watchmaker argument by asserting the analogy between biomolecular machines and human designs is purely metaphorical and does not reflect a true relationship. As such, they maintain, the similarity between biomolecular machines and human designs cannot be used to make the case for intelligent design.2

The proposal by the scientists from the Catholic University of America, however, helps to formulate a response to this challenge. The potential use of the DNA packaging motor to package modified capsids with therapeutic pieces of DNA for delivery to specific cells and tissues highlights this biomolecular complex as a true machine. In fact, that is precisely how these researchers view the DNA packaging motor, as a machine. It is also provocative that the T4 DNA packaging motor’s architecture and operation inspired the design of a potential gene delivery system. In other words, the proposed use of the T4 DNA packaging machine as a machine affirms the Watchmaker argument.

The use of viruses to provide gene therapy has additional theological implications. Instead of representing a type of natural evil, viruses could be understood as a providential part of God’s creation.

Endnotes:

  1. Zhihong Zhang et al., “A Promiscuous DNA Packaging Machine from Bacteriophage T4,” PLoS Biology 9, no. 2 (February 2011): e1000592; doi:10.1371/journal.pbio.1000592.
  2. Massimo Pigliucci and Maarten Boudry, “Why Machine-Information Metaphors are Bad for Science and Science Education,” Science and Education 20 (2011): 453–71; doi 10.1007/s11191-010-9267-6.
05.11.2011.

U zemlji koja nam je dala teoriju evolucije.... nista novo! :)

-Sta cete za dezert, Sire?  Ummm, usecerene zenske prste i plave ocne jabucice sa medom....

Ne cudi zasto su ljudi svedeni na "zivotinje" sa teorijom evolucije, zar ne?   Kada ovakve vijesti sada pustaju u javnost, zamislite sta sve javnost nezna!?  Nedavno sam citao da britanska "kraljevska" porodica zapravo potice iz Transilvanije i direktni su potomci grofa Drakule, koji je javno prakticirao sve vrste satanizma, od pijenja krvi (iz case, ne uz pomoc dugih zuba, naravno), pa do kanibalizma.  O vezama Carlsa Darvina sa ovim krvopijama sada nemam vremena (i ne zelim da uzbudim strasti previse kod darvinista koji posjecuju ovaj blog....oh jah, posjecuju cak u velikom broju) .  Ali kao sto tekst kaze, ne brinite, to (i slicno, op. a.) je bilo prije 300 godina... 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

British royalty dined on human flesh (but don't worry it was 300 years ago)

By Fiona Macrae

Last updated at 12:58 AM on 21st May 2011

They have long been famed for their love of lavish banquets and rich recipes.  But what is less well known is that the British royals also had a taste for human flesh.

A new book on medicinal cannibalism has revealed that possibly as recently as the end of the 18th century British royalty swallowed parts of the human body.

The author adds that this was not a practice reserved for monarchs but was widespread among the well-to-do in Europe.

Mary II (1662-1694), elder daughter of James II
 Portrait of King Charles II c.1675

Medicinal cannibalism: Both Queen Mary II and her uncle King Charles II both took distilled human skull on their deathbeds in 1698 and 1685 respectively, according to Dr Sugg

Even as they denounced the barbaric cannibals of the New World, they applied, drank, or wore powdered Egyptian mummy, human fat, flesh, bone, blood, brains and skin.

Moss taken from the skulls of dead soldiers was even used as a cure for nosebleeds, according to Dr Richard Sugg at Durham University.

Dr Sugg said: 'The human body has been widely used as a therapeutic agent with the most popular treatments involving flesh, bone or blood.

 

 

 

'Cannibalism was found not only in the New World, as often believed, but also in Europe.

'One thing we are rarely taught at school yet is evidenced in literary and historic texts of the time is this: James I refused corpse medicine; Charles II made his own corpse medicine; and Charles I was made into corpse medicine.

'Along with Charles II, eminent users or prescribers included Francis I, Elizabeth I's surgeon John Banister, Elizabeth Grey, Countess of Kent, Robert Boyle, Thomas Willis, William III, and Queen Mary.'

New world: Depiction of cannibalism in the Brazilian Tupinambá tribe as described by Hans Staden in 1557. But Europeans also consumed human flesh

New world: Depiction of cannibalism in the Brazilian Tupinambá tribe as described by Hans Staden in 1557. Whether true or not, the myth ignored the fact that Europeans consumed human flesh

The history of medicinal cannibalism, Dr Sugg argues, raised a number of important social questions.

He said: 'Medicinal cannibalism used the formidable weight of European science, publishing, trade networks and educated theory.

'Whilst corpse medicine has sometimes been presented as a medieval therapy, it was at its height during the social and scientific revolutions of early-modern Britain.

'It survived well into the 18th century, and amongst the poor it lingered stubbornly on into the time of Queen Victoria.

'Quite apart from the question of cannibalism, the sourcing of body parts now looks highly unethical to us.

'In the heyday of medicinal cannibalism bodies or bones were routinely taken from Egyptian tombs and European graveyards. Not only that, but some way into the eighteenth century one of the biggest imports from Ireland into Britain was human skulls.

'Whether or not all this was worse than the modern black xafs in human organs is difficult to say.'

This painting of Charles I's execution in 1649 shows people surging forward to mop up the former King's blood. It was thought to have healing properties

This painting of Charles I's execution in 1649 shows people surging forward to mop up the former king's blood. It was thought to have healing properties

The book gives numerous vivid, often disturbing examples of the practice, ranging from the execution scaffolds of Germany and Scandinavia, through the courts and laboratories of Italy, France and Britain, to the battlefields of Holland and Ireland and on to the tribal man-eating of the Americas.

A painting showing the 1649 execution of Charles I showed people mopping up the king's blood with handkerchiefs.

Dr Sugg said: 'This was used to treat the "king's evil" - a complaint more usually cured by the touch of living monarchs.

'Over in continental Europe, where the axe fell routinely on the necks of criminals, blood was the medicine of choice for many epileptics.

'In Denmark the young Hans Christian Andersen saw parents getting their sick child to drink blood at the scaffold. So popular was this treatment that hangmen routinely had their assistants catch the blood in cups as it spurted from the necks of dying felons.

'Occasionally a patient might shortcut this system. At one early sixteenth-century execution in Germany, 'a vagrant grabbed the beheaded body "before it had fallen, and drank the blood from him..".'

The last recorded instance of this practice in Germany fell in 1865.

Author Dr Richard Sugg
Dr Richard Sugg's book, which carries a picture of John Tradescant the younger (1608-1662), botanist and gardener

History: Author Dr Richard Sugg, from Durham University, delves into the dark world of medicinal cannibalism in his new book Mummies, Cannibals and Vampires

Whilst James I had refused to take human skull, his grandson Charles II liked the idea so much that he bought the recipe. Having paid perhaps £6,000 for this, he often distilled human skull himself in his private laboratory.

Dr Sugg said: 'Accordingly known before long as "the King's Drops", this fluid remedy was used against epilepsy, convulsions, diseases of the head, and often as an emergency treatment for the dying.

'It was the very first thing which Charles reached for on February 2 1685, at the start of his last illness, and was administered not only on his deathbed, but on that of Queen Mary in 1698.'

Dr Sugg's research will be featured in a forthcoming Channel 4 documentary with Tony Robinson in which they reconstruct versions of older cannibalistic medicines with the help of pigs' brains, blood and skull.

The book, called Mummies, Cannibals and Vampires, will be published on June 29 by Routledge and charts the largely forgotten history of European corpse medicine from the Renaissance to the Victorians



Read more: http://www.dailymail.co.uk/news/article-1389142/British-royalty-dined-human-flesh-dont-worry-300-years-ago.html#ixzz1coX1BcgH
03.11.2011.

Pomoc elektro-tehnicarima / elektronicarima

Jedan post nevezano za temu, a (studenti) elektro-tehnicari / elektronicari bi mogli imati korisiti.  Prijatelj me zamolio da mu pomognem sa ovim problemom.

U elektricnom strujnom kolu prikazanom na slici, koje sadrzi istosmjerni izvor napona E, otpor R i zavojnicu L, promjena struje i u vremenskom periodu t je izrazena u formuli prikazanoj na slici desno od strujnog dijagrama.  Ako su i = 0 i t = 0, izradi integral kako bi rijesio i kao funkciju vremena t.

R / L strujni krug
31.10.2011.

Evolucioni algoritmi - prvi dio

"Evoluciju nemozemo vidjeti jer se odvija tokom dugog vremenskog perioda, pa moramo upotrijebiti mastu da zamislimo kako evolucija funkcionise".  Jah,...veoma naucna procedura....zamisljanje!  Simuliranje nastajanja zivota u epruveti darvinistima nije islo bas po planu, pa su zbog toga pomoc potrazili u kompjuteru.  Tako su nastali "evolutivni algoritmi", koji su navodno dokazali mogucnost nastajanja zivota u prirodi spontanim procesom, kao i razvoj zivota od jednostavnog ka kompleksnom.  Dakle, prvi korak je da vidimo sta je potrebno za nastajanje zivota.

Trenutna opste prihvacena teorija glasi ovako: Veliki Prasak i stvaranje energije - materija - zivot - mozak - um i samosvjesnost.  Postoje pitanja u vezi Velikog Praska na koje jos treba dati odgovore, ali pobornici multisvemira bi trebali malo obuzdati strasti u ovome trenutku - unatoc pocetnoj euforiji neutrino cestice ipak nisu brze od svjetlosti (radi se o gresci u uskladjivanju GPS satova sa onim na Zemlji, ali to je druga tema - Ajnstajn je jos jednom bio u pravu).

Istraga o nastanku zivota na Zemlji ne pocinje na nasoj planeti, kako mnogi pogresno misle.  Istragu o nastanku zivota moramo poceti od toga kako je energija postala svjesni um.
Medju fizicarima vlada uvjerenje da je razlika izmedju postojanja svemira i nicega (prije Velikog Praska) beskonacna.  Razmislite malo o pitanju zasto nesto postoji, zasto postoji svemir u kojem je doslo da nastanka zivota?  Da li je moralo doci do nastanka zivota?
Preskocit cemo pitanje zasto, pa cemo vidjeti sta je nastalo sa Velikim Praskom.  Sa Velikim Praskom oznacava se pocetak vremena i prostora.  Medjutim, za zivot je potrebna materija.  Veliki Prasak nije proizveo ni jedan od 90+ elemenata, kao karbon i oksigen.  Velikim Praskom nisu nastali ni protoni, neutroni ili elektroni, od kojih su sastavljeni svi elementi u svemiru.

 Nakon milionitog djelica sekunde od pocetka VP nastala je samo energija.  Iako postoje razlicite vrste energije, ova pocetna energija je bila u obliku elektro-magnetne radijacije.  Drugim rijecima, veoma jaki svjetlosni zraci.  Ono sto se desilo sljedece izrazio je Albert Ajnstajn u poznatoj formuli E=mc^2.  U veoma kratkom vremenu od VP posto je svemir poceo da se siri povecavajuci prostor, energija je pocela da se kondenzuje u oblik materije.  Minutu po nastanku svemira i sada vec imamo novi preobrazaj - kondenzovana energija formirala je prve lagane elemente, najvecim dijelom hidrogen i helijum.  Tokom velikog vremenskog perioda gravitacija je sakupila ove gasove u zvijezde i galaksije.  Ogromni pritisak u sredistu zvijezda spojio je atomska jezgra hidrogena stvarajuci teze elemente, istovremeno oslobadjajuci velike kolicine energije koja se manifestuje kao zvijezdana svijetlost.  Ovi procesi fuzije u zvijezdama plus eksplozije suprnovae proizveli su sve elemente periodnog sistema.  Ovi elementi su na planeti Zemlji postali zivi i samosvjesni.  Posto smo mi i sve oko nas proizvod kondenzovane svjetlosti, razlog je da se zapitamo kako i zasto? 

Koliko god zvucalo cudno, svjetlosni zraci su postali zivi i dobili sposobnost da istrazuju sredinu u kojoj zive, postali su samo-svjesni (darvinisti tvrde da samo-svjesnost nepostoji, te je rezultat elektro-hemijskih procesa u mozgu...drugim rijecima svi mi smo 1.5V AA Duracel baterija!).  Naucnici tvrde da se ova metamorfoza svjetlosnih zraka dogodila prije otprilike 14 milijardi godina, dok neki evandjelisti tvrde da je od tog dogadjaja proslo tek 6000 godina.  Cak ako za trenutak i zanemarimo kada se to dogodilo, ostaje cinjenica da je do stvaranja svemira zaista doslo - o tome u nauci nema diskusije.  Pitanje, zasto je do toga doslo ostaje predmet za svakoga da malo razmislja - ljudi i sve oko nas proizvod je pocetne svjetlosti, tj. kondenzovane energije.

Da bi bolje razumjeli ovu transformaciju energije u materiju upotrijebiti cemo slijedeci primjer.  U jednom staklenom galonu imamo gas oksigen, dok u drugom imamo gas hidrogen.  Interakcijom ova dva gasa nastaje voda, H2O.  Iako voda ne izgleda kao oksigen i hidrogen, niti se ponasa kao ova dva gasa, voda jeste oksigen i hidrogen.  Kada pijete vodu ustvari pijete gasove u specijalnoj kombinaciji.  Konsekventno, mi jedni druge i sredinu oko nas ne dozivljavamo kao kondenzovanu energiju, ali i mi i sve oko nas to jesmo.  Svjetlosne zrake u specijalnoj kombinaciji.  Mozda ste na casu hemije ili fizike naucili da je atom sastavljen od 99.9% praznog prostora?  To je tacno, a posljedica toga je pokusaj kondenzacije elektro-magnetne radijacije.
Da se vratimo na trenutak na Ajnstajnovu jednacinu, E=mc^2.  Mnogi imaju pogresno razumijevanje ove jednacine, smatrajuci da energija nestaje i materija zauzima njezino mjesto.  Ajnstajnova jednacina zapravo kaze da energija moze promjeniti oblik i poprimiti karakteristike materije.  Oksigen i hidrogen ostaju oksigen i hidrogen u casi vode, ali u izmjenjenom obliku.  Naucnici se slazu sa cinjenicom da smo mi proizvod pocetne svjetlosti, ukljucujuci i darviniste.  Zato kada kazete da su ljudi gradjeni od kondenzovane svjetlosti to nije guru ili new age prica, to je fizika!  Neko moze reci, ako je sve napravljeno od svjetlosti, kako onda mozemo dodirnuti nesto, zasto ne mozemo proci kroz predmete - pa i ne mozemo, dodirivanje, ili bolje receno osjecaj dodira je interakcije izmedju atoma putem elektriciteta (kao kada probate spojiti istoimene magnetne polove).  Teoretski govoreci, kvantum fizika kaze da osoba moze proci kroz zid, ali zato moze trebati vjecnost da se dogodi, pa ko ima vremena neka proba! :) 

Nakon kondenzacije energije u materiju imamo nastanak zivota.  Harvardski univerzitet dokazao je (potvrdjeno i u Kini prosle godine) da najstariji geoloski slojevi sadrze fosile mikroba (darvinisti ovo nastoje ignorisati), od kojih su neki pronadjeni u mitozi (dijeljenje celija).  U vrijeme nastajanja najranijih sedimentarnih stijena, mikrobi su imali mogucnost da prezive i repliciraju, a DNK je pakovala ogromne kolicine informacija u mikro dimenzijama.  Darvinisti tvrde da su molekule razvile mogucnost reprodukcije (naravno, niko od njih nezna kako, i to moramo zamisliti), pa uz to jos i reprodukciju sa varijacijama u strukturi.  Molekule su zatim na neki nacin crpile resurse iz neposredne okoline, dok se nisu razvile u zivu celiju.  To je naravno logicno, jer da nisu, njihove molekularne masine bi degradirale i na kraju bi se raspale.  Stecene "korisne" mutacije tokom dugog perioda bi bile izgubljene, te bi se moralo poceti od pocetka.

Medjutim, ono sto je fascinanto sa zivotnim oblicima je da su i najjednostavniji mikrobi veoma kompleksni u strukturi.  Funkcije zive celije su prakticno iste kod svih zivih oblika bez obzira da li govorimo o ljudskim, zivotinjskim, biljnim, bakterijskim ili gljivicnim oblicima.  Njihova slozenost ostavlja naucnike bez daha.  Ko hoce da vjeruje da je mogucnost nastanka ovih mehanizama putem puke slucajnosti (vjetrovi, valovi, erupcije vulkana, itd) prihvatljiva, neka mu je sa srecom.  Ko hoce da vjeruje u mogucnost spontanog nastanka zivih oblika nezavisno dva puta... Moj stav je da je sav zivot na zemlji imao zajednicko porijeklo.  Pitanje je naravno koje porijeklo?

Mozemo li od nezive materije doci do fascinantne slozenosti zivih organizama putem slucajnih mutacija i prirodne selekcije?  Primjer "digitalnih majmuna" o kojem sam pisao u ranijem postu je tipican primjer sa kojim darvinisti pokusavaju da zbune obicne ljude.  Uzmemo Sekspirova djela, a zatim digi-majmuni pocnu da izbacuju nizove od 9 slova, svaki slucajno generisani niz uporedimo sa Sekspirom, pa ako u nizu postoji prepoznatljiva rijec, oznacimo je, ako ne, niz je odbacen i procedura se ponavlja.  Hehe, ovo NIJE prirodna selekcija niti "korisna mutacija"! 

Slucajni nizovi slova NEMOGU proizvesti inteligentan, svrsishodan tekst, bez da neko odluci radi li se o inteligentnom tekstu ili ne.  Nadam se da vidite razliku?  Nazalost, u javnim skolama ucenici uce o slucajnim mutacijama, koje su bez ikakve direkcije proizvele zivot!  U ljudskoj naravi je da ono sto naucimo u ranoj mladosti ostaje sa nama do kraja zivota i to je veoma tesko promijeniti.  Sjecam se clanka u magazinu Science pod naslovom, "Je li Darvin bio u pravu", za kojim je znatno manjim slovima slijedio pod naslov, "Nazalost, nije".  Nazalost, mnogi u skoli uce da jeste i uce da ne trebaju da dovode u pitanje ono sto uce o teoriji evolucije.

Da bi doslo do prenosa mutacije na sljedecu generaciju, mutacija se mora dogoditi u genetskom materijalu, tj. reproduktivnom dijelu DNK.  Mutacija bi se manifestovala u malo izmjenjenom proteinu, koji bi mogao proizvesti novi organ, npr sistem koji bi vodio ka formiranju jetre. Prema Darvinovoj teoriji, vecina mutacija nije bila efektivna, ali pod uticajem okoline neke od mutacija bile su korisne.  Pogledajmo malo detaljnije u ovaj proces.  Zivi organizmi su gradjeni od proteina.  Proteini su precizno organizovani nizovi amino-kiselina.  Informacija sadrzana u DNK odredjuje koje amino-kiseline i u kojem redosljedu su formirane, kako bi imali odredjeni protein.  Ako DNK mutira, dobijamo drugaciju amino-kiselinu, te drugaciji protein.  Sada dolazimo do problema sa slucajnim mutacijama u Darvinovoj teoriji.
Genetski sistem kod svih zivih organizama je u potpunosti sifriran.  Primjer sifriranog sistema je Morzeova azbuka.  Tacka tacka tacka crta ne izgleda niti zvuci kao slovo V, i ukoliko unaprijed neznamo sta sekvenca znakova predstavlja, nebismo imali nacina da sifru odgonetnemo. 

Ista stvar je i sa informacijama, sifrirano ugraviranim u DNK hromozome.  Informacije u DNK hromozomima sadrzane u zivim celijama, posjeduju specificne amino-kiseline i proteine u obliku posebnih grupacija od cetiri razlicite nukleinske kiseline.  Nukleinske kiseline nemaju nikakvu fizicku slicnost sa amino-kiselinama ili sa proteinima.  Informacija je u potpunosti sifrirana.
Nedostatak slicnosti izmedju sifrirane sekvence i konacnog proizvoda osigurava da nepostoji povratna veza od proteina ili amino-kiselina ka navodnim slucajnim mutacijama na DNK.  Tok informacija je jednosmjeran: DNK => amino-kiselina => protein.  Nove varijacije proteina nastaju kroz promjene u redosljedu nizova nukleinske kiseline u DNK bez uvidjaja u konacni rezultat. 

U svim zivim oblicima poznato je oko 20 razlicitih amino-kiselina.  Povezivanje ovih amino-kiselina u nizove proizvodi razlicite proteine.  Na isti nacin, inteligentno povezivanje slova alfabeta proizvodi razlicite romane i pjesme.  Nekoliko stotina hiljada razlicitih proteina izvor su svih razlicitih oblika zivota na planeti.  Ljudi imaju oko 80000 proteina, iako rezultati mogu da variraju od labaratorije do labaratorije.  Zivotinje i biljke imaju razlicit broj proteina.  Medjutim, bez obzira na zivotni oblik, svi smo gradjeni od proteina izvucenih iz iste "posude".  Zbog te cinjenice nije iznenadjujuce da ljudi sadrze iste proteine kao i neke biljke ili zivotinje.


Proteini koji nisu vazni za zivotne oblike takodje mogu biti formirani putem mutacija u DNK od nukleinskih kiselina.  Ovo ne predstavlja problem, jer zive celije imaju sofisticirani mehanizam, koji trazi mutacije u ranoj fazi formiranja proteinske molekule.  Nakon otkrivanja mutacije, molekula je poslana nazad na rekonstrukciju ili je unistena.  Dogadja se ponekad da mutacija ipak prodje neopazena kroz kontrolnu tacku.  Ovakva mutacija je obicno beskorisna, neutralna (ne dodaje nista korisno za prezivljavanje molekule) ili je smrtonosna (vodi ka bolestima). Dakle, imamo nekoliko stotina hiljada proteina, koji igraju ulogu u izgradnji zivih organizama.  Naravno, postoji mnogo vise vrsta proteina, koji na osnovu proucavanja nisu povezani sa zivotnim oblicima. 

Recimo za trenutak da nismo u pravu i da umjesto samo nekoliko stotina hiljada za zivot vaznih proteina, zapravo imamo 100 miliona, ili 100 milijardi, ili cak trilion proteina (a-ha, sada darvinisti zadovoljno trljaju sake, ali kao sto cemo vidjeti...uzaludno).
Proteini variraju u duzini od nekoliko stotina do nekoliko stotina hiljada amino-kiselina. Uzmimo za primjer protein od 200 amino-kiselina.  Na svako od 200 mijesta u ovom proteinu moze doci bilo koja od 20 amino-kiselina.  To znaci da je ukupan broj mogucih kombinacija 20x20x20, pa ponovljeno 200 puta.  Rezultat je jako veliki broj, 20 na 200 (20^200) ili 10 na 260 (10^260), tj. 1 sa 260 nula u produzetku.  Darvinisti nam govore da je priroda izabrala relativno mali broj proteina vaznih za zivot putem slucajnih mutacija i bez vodica?  Hm....

Recimo da je procijenjenih 1.4x10^21 litara vode u svim okeanima, morima i jezerima absorbirano od strane prvih zivih celija, od koje je svaka teska milijarditi dio grama.  Imali bismo 10^33 celija, koje se mnoze i mutiraju provodeci proces evolucije.  Kada bi se svaka od ovih celija reproducirala svake sekunde startajuci odma sa nastankom vode na planeti prije nekih 4 milijarde godina, ukupni broj evolucionih pokusaja (mutacija) bi bio 10^50.  Iako je ovaj broj veliki, u poredjenju sa 10^260 potencijalnih neuspjesnih mutacija za samo jedan protein, izgleda jako mizerno! Svaki biolog-darvinist je svjestan da mutacije nemogu naci koristan niz putem slucajne metode.

Skolska knjiga za bio-hemiju (D. Voet and J. Voet) kaze:"Keep in mind that only a small fraction of the myriads of possible peptide sequences are likely to have stable conformation. Evolution has, of course, selected such sequences for use in biological systems." 
Pitanje je naravno, kako je evolucija postala tako "pametna" da moze izabrati nekolicinu uspjesnih mutacija medju ogromnim brojem neuspjesnih?

Scientific American donosi objasnjenje koje naravno sadrzi glavnu dogmu darvinista:"Within a population, each individual mutation is extremely rare. ...But huge numbers of mutations may occur every generation in the species as a whole. [That is because each member of the population may only have a few mutations, but when multiplied by the total number of mating members, the total number of mutations per generation can be very large.] ... The vast majority of the mutations are harmless or at least tolerable and a very few are actually helpful. These enter the population as exceedingly rare alternative versions of the genes in which they occur. ... Very small effects on survival and reproduction may significantly affect the long term rates at which different mutations accumulate in particular genes. They just accumulate where needed, first one, then another and another over many generations. Although getting two or more new cooperating mutations together in the same genome may take time, they will eventually find ne another in a sexual species [and since by getting together they provide an advantage over the former configuration, the organism with this new advantage will now flourish relative to the less adapted neighbor], assuming they are not lost from the population."

Pretpostavimo da nijedna od mutacija o kojima ovaj tekst govori nije smrtonosna.  Problem ne lezi u "prorodnoj selekciji" pod uticajem rigoroznih elemenata okoline (jaci, bolji, plodniji, itd).  Ove vrste selekcije su na kraju procesa, NE na pocetku!  Ono sto darvinisti (namjerno) propustaju je cinjenica da priroda mora proizvesti te varijacije boljih prednosti putem slucajnih mutacija nukleinskih kiselina u genu; promjene koje mijenjaju niz amino-kiselina koje grade protein i uticu na sposobnost prezivljavanja "organizma".

Profesor biologije George Wald je rekao:"It has occurred to me lately -- I must confess with some shock at first to my scientific sensibilities – that both questions [the origin of consciousness in humans and of life from non-living matter] might be brought into some degree of congruence. This is with the assumption that mind, rather than emerging as a late outgrowth in the evolution of life, has existed always as the matrix, the source and condition of physical reality – the stuff of which physical reality is composed is mind-stuff. It is mind that has composed a physical universe that breeds life and so eventually evolves creatures that know and create: science-, art-, and technology-making animals. In them the universe begins to know itself."

Darvinisti su naravno spoznali sve teskoce oko "kreiranja" zivota u labaratoriju (sve "senzacionalne" vijesti oko stvaranja zivota u epruveti svode se zapravo na kopiranje, tj. sintezu postojece DNK molekule i prenos sifre u drugi zivi organizam).  Eksperimenti kao Miller-Urey-Bada (abiogeneza) i sve varijacije su bazirani na "pretpostavci" hemijskog sastava rane atmosfere, prilagodjujuci "pretpostavke" hemijskog sastava konacnom cilju eksperimenata. 

Izostavljanje oksigena, izbjegavajuci tako oksigen - ultravioletno zracenje paradoks je jedan od poznatih "rijesenih" problema.  Ako nesto ocito smeta procesu nastajanja zivota ili procesu evolucije, nema problema....to cemo izbaciti iz procesa ili naci put okolo, a sve zamaskirati u supljoj prici. :)  Jedno od takvih rijesenja je "evolutivni algoritam", kompjuterski program za simulaciju evolucije.  O tome u drugom dijelu.  
                  
       
 

20.10.2011.

Odgovor Stephen Hawkingu

God and Stephen Hawking: Do the Laws of Physics Make God Unnecessary?
Prof. John Lennox, Professor of Mathematics, Oxford University
In his best-selling book The Grand Design (2010), renowned physicist Stephen Hawking advances the startling claim that the laws of physics make God unnecessary for the creation of the universe. Is he right? At this public talk Oxford University Mathematics Professor John Lennox will respond based on his new book God and Stephen Hawking: Whose Design Is It Anyway?


 




10.10.2011.

Pitanja i odgovori

U proslom postu rekao sam da ce sljedeci post biti o tzv. evolucionim algoritmima, ali sam u medjuvremenu dobio nekoliko interesantnih pitanja od citalaca bloga, pa da odgovorim.

>
"AnonimusV" pita sta mislim o pojavi tzv. teistickih evolucionista kod muslimana?
Pa cuj, ja kao musliman znam, a vi koji ste muslimani sigurno takodje znate da Bog (Allah) ima 99 imena.  Sada mi recite, koje od tih 99 imena bi najbolje opisalo Boga kojemu je potrebno nekoliko stotina milijardi (ili cak triliona) pokusaja da kreira ljudsko bice?  Putem evolucije, od prvog jednocelijskog organizma do covjeka dolazimo metodom sporih mutacija i vise neuspjesnih oblika nego je moguce i zamisliti, a sve u trajanju od nekoliko (stotina) miliona godina.  Eto, ako ima neko od citalaca ovog bloga da je musliman-evolucionist, neka mi kaze koje bi ime od 99 imena kojima se Allah naziva izabrao da opise evolucionu metodu?  Ja mislim da nema mjesta evoluciji u Islamu i to je moj definitivni odgovor.  O politicko-ekonomskim (i drugim) razlozima pokusaja ubacivanja "teisticke evolucije" u Islam (kao i u krscanstvo) sada necu pisati. 

>
"AlmaB" iz Njemacke pita zasto sam u linkovima stavio Haruna Jahju, kada on nije naucnik i nema cak ni osnovno znanje iz biologije ili fizike, a cesto pise o tim temama?

Pa odgovor je jednostavan, na njegovom primjeru mozemo vidjeti sta se dogadja kada neko brblja o necemu o cemu nema potrebno znanje.  Njegove knjige sadrze mnoge greske, ne samo kada su u pitanju prirodne nauke, vec i kada se radi o teoloskim temama.  Unatoc tome, Jahja ima dosta dobrih knjiga, koje se bave drustvenim temama.  Ja smatram da je vazno pocistiti prvo pred svojom kucom, pa onda kritikovati tudju.  Koliko je meni poznato, Adnan Oktar, aka Harun Jahja je dizajner za interijer.  Nepostoji zakon koji zabranjuje interior dizajneru da pise o astronomiji i religiji i iznese njegovo misljenje o ovim temama.  Koliko mi je poznato, Jahja nigdje ne tvrdi da je astronom ili biolog, u svakoj knjizi u paragrafu "o autoru" moze se procitati sta je studirao i na kojem univerzitetu, sto je fer sa njegove strane.  Postoji rumor, sto u ovom trenutku nemogu potvrditi, da se neke njegove knjige baziraju na skriptama naucnika koji su zeljeli ostati anonimni.
Mislim da mozemo reci da je Harun Jahja pseudo naucnik.  Medjutim, ja takodje tvrdim da je Kristofer Hicens takodje pseudo naucnik.  Prvi je ismijan, drugi glorifikovan.  Zasto?  Kristofer Hicens je po profesiji novinar.  Hicens zna o biologiji, fizici, matematici, itd. vjerovatno isto koliko i Jahja.  Zasto darvinisti ne kritikuju Hicensovu podrsku teoriji evolucije na nacin na koji kritikuju Jahjino protivljenje ovoj teoriji?  Biti politicki korektan, a?

>
"captainspock" iz Australije pita zasto kreacionisti konstantno dosadjuju ljudima pokusavajuci da ih prevedu na religiju.  On kaze da kao ateist nikoga ne pokusava da prevede na ateizam.

Hm, ja nikada nisam pokusao da nekoga "prevedem" u religiju, niti imam namjeru.  Generalno gledano, danas postoje ateisti, agnostici (ili kako ih ja nazivam kukavice, ove osobe se boje zauzeti stav, pa cekaju da vide ko ce biti u pravu) i vjernici.  Naravno, medju prvom i trecom grupom postoje pod grupe sa razlicitim stavovima.  KapetanSpok vjerovatno misli na odredjene evandzeliste, koji imaju malo napadniju policu u kontaktiranju ljudi, pa nekom zakucaju i na kucna vrata ili pocnu pricu u autobusu o religiji i sl.  I meni se dogadjalo slicno i ne smatram da je to neki veliki problem.  Razlog zasto ateisti ne kucaju nekome na vrata je sto ne moraju, ateizam nije pred vratima, ateizam je vec u svim kucama.  Pitate se kako?  Jednostavno, nalazi se u skolskim knjigama, na televiziji, u magazinima, novinama, itd.  Discovery Channel, New Scientist, Scientific American, Nature, Popular Mechanic, The Guardian, The New York Times, CNN, itd. provlace darvinisticku propagandu u raznim dokumentarnim programima i tekstovima.  Zasto nekome kucati na vrata?

>
"lilly25" pita zasto religiozni povezuju ateizam sa komunizmom ili fasizmom?  Kaze da su njezini roditelji zivjeli u komunizmu (jugoslavija) i da su zivjeli super.

Ako neko zivi dobro u nekom sistemu, nije pokazatelj da li je neki sistem dobar ili los.  Poslao sam e-mail lilly25 i pitao je da li zna na cemu se bazirao sistem u ex-Ju i ko je kreator tog sistema.  Odgovorila je da se sistem bazirao na marksizmu, kojeg je utemeljio Karl Marks.
Iz mog iskustva, oko 97% ljudi ne zna kako se utemeljitelj marksizma zaista zvao.  "Karl" Marks ili Karl Heinrich Marx (wikipedia) je ustvari bio Moses Mordecai Marx Levy.  Potice iz ugledne i bogate jevrejske porodice u kojoj je bilo mnogo rabina.  I "Karl" je bio vjernik, ali se okrenuo protiv Boga nakon sto se upoznao sa darvinizmom.  Staljin je takodje bio vjernik, a darvinizam je imao isti efekat na njega kao i na Marksa.  Nakon preobrazbe, Marks je deklarisao da mu je cilj da "srusi Boga iz drustva i unisti kapitalizam".  Postoji kopija Marksove knjige Kapital sa njegovom posvetom koja glasi "Carlsu Darvinu od iskrenog obozavatelja, Karl Marks".
Ja licno nesmatram da je ovo neko nepisano pravilo da ce darvinizam neminovno voditi u ateizam, komunizam ili fasizam, ni govora.  Cinjenica je da postoji mnogo primjera gdje se to dogodilo.  I sam osnivac, Carls Darvin licno je bio vjernik, prije nego su mu glavu okupirale ideje njegovog djeda o evoluciji.  Postoje doduse i obrnuti primjeri o kojima se malo prica.  Brat gore pomenutog Kristofera Hicensa, bio je zadrti komunist, pa je proucavajuci evoluciju i inteligentni dizajn dosao do zakljucka da zivot nije mogao nastati slucajno, niti su ljudi mogli imati zajednickog pretka sa majmunima, te je postao vjernik.

05.10.2011.

Digitalni organizmi ili evolucioni algoritmi

Iako se teorija evolucije nebavi porijeklom zivota na Zemlji, darvinisti su pokusali da objasne i ovu zagonetku na osnovu cega je nastala grana nauke zvana abiogeneza.  Posto eksperimenti u labaratoriju nisu dali zeljene rezultate (o cemu ce biti rijeci uskoro), darvinisti su se okrenuli ka malo povoljnijoj sredini za stvaranje zivota od one prirodne...kompjuterima.  Tako su nastali razni "evolucioni kompjuterski programi", koji navodno simuliraju Darvinovu prirodnu selekciju i slucajne mutacije.  Najpopularniji programi ove vrste su Game of Life i Avida.  O programu Avida cu pisati u sljedecem postu.  Ovaj program najbolje demonstrira zasto darvinist nikada nece razumjeti razliku izmedju bioloskih procesa i kompjuterske logike (neki nemogu, neki naravno namjerno ne zele da razumiju).

Ovih dana mogli ste pratiti vijest o majmunima i pisacim masinama.  Naime, teorija glasi da bi milion majmuna udarajuci po pisacim masinama uz neograniceno vrijeme mogli napisati sva Sekspirova djela.  Analogno tome, priroda bi proizvela zivot kombinujuci neophodne elemente putem prirodne selekcije. 

Vjerovali ili ne, darvinisti su zaista probali ovaj eksperiment (University of Plymouth, 2003 g.).  U kafez sa majmunima stavili su kopmjutersku tastaturu, koja je dugim kablom bila povezana sa kompjuterom.  Mjesec dana kasnije majmuni su razbili tastaturu, a tekst koji su proizveli sadrzao je oko 95% slovo S, te u malom procentu slova A, J, M i L. 

Posto zivi majmuni nisu bili od neke koristi, darvinisti su probali isti eksperiment sa digitalnim majmunima.  Prvi takav "uspjesan" pokusaj zabiljezen je jos davne 2002.  Scientific American objavio je tekst u kojem je autor John Rennie napisao kako su kompjuterski majmuni napisali liniju TOBEORNOTTOBE u 90 sekundi.  Hamleta su ispisali za cetiri i po dana.  Ono sto darvinisti cini se nisu razumjeli je postojanje konacnog cilja u oba slucaja.  U slucaju poznate Sekspirove fraze 'to be or not to be', kompjuter je generisao niz od 13 slova.  Kompjuter bi zatim analizirao niz i trazio povoljan redosljed slova koji bi mogao biti iskoristen za frazu.  Ukoliko bi kompjuter pronasao povoljan uzorak, kompjuter bi "zakljucao" niz, te bi generisanje slova po slucajnom principu bilo nastavljeno.  Darvinisti su ovu analizu predstavili kao "prirodnu selekciju", ali nisu objasnili postojanje konacnog cilja, sto u teoriji evolucije naravno nepostoji!  Samo je Richard Dawkins priznao postojanje ovog problema u njegovoj knjizi The Blind Watchmaker.

 Programer Anderson (ne, nije Neo iz Matrixa) kreirao je "digitalne majmune", male kompjuterske programe, koje je postavio na Amazonov cloud server.  Ovi digimonkies izbacivali su niz od 9 slova.  Kompjuter bi usporedio niz sa tekstom u Sekspirovim djelima.  Ako niz ne bi sadrzavao nijednu Sekspirovu rijec, kompjuter bi izbrisao niz i proces ponovio sa sljedecim nizom.  Kada u nizu od 9 slova postoji Sekspirova rijec, kompjuter bi registrovao niz kao uspjesan.  Npr. u ovom nizu od 9 slova, STTYRBUNC nepostoji engleska rijec.  U ovom nizu SDWALKCVQ postoji rijec WALK.  To je otprilike ideja. 

>Prvo sto se moze zapaziti je da ciljani niz karaktera nije Sekspirova djela u cjelosti, vec samo niz od 9 slova.  Ova metoda naravno ne odgovara onome sto se desilo u stvarnom zivotu i sto bio-hemijski eksperimenti nisu bili u stanju da proizvedu.  Pitanje je, da li bi ova kompjuterska simulacija mogla proizvesti Sekspirova djela u jednom pokusaju, tj. izbacivanju jako dugackog niza karaktera, koji bi proizveli Sekspirova djela? (u engleskom alfabetu postoji 26 slova, sto znaci da je moguce 5.5 triliona kombinacija)

Ovo bi bila moguca potvrda nastajanja zivota prema Darvinovim mehanizmima!  Jer u prirodi nepostoji niko ko ce porediti nizove amino-kiselina i redati ih u proteinima kako bi napravili prije odredjeni cilj. Ali, u svim tekstovima koje sam procitao u vezi Andersonovog eksperimenta, Darvinisti nisu pomenuli ovu cinjenicu.  A kakve su mogucnosti da kompju...pardon, digitalni majmuni izbace jedan takav niz karaktera?  Nisu bas najbolje.  O tome govori sljedeci tekst. 

"Monkeys Typing Shakespeare" Simulation Illustrates Combinatorial Inflation Problem

We've all heard the old line about how it would take a virtual eternity for monkeys sitting at typewriters to produce all the works of Shakespeare. Well, according to a BBC News article, someone is actually making the attempt -- not with real monkeys but with virtual ones. But there's a catch: the simulation isn't trying to produce all the works of Shakespeare in one fell swoop. It's cheating by only trying to generate small pieces of Shakespeare's writings, and then splicing them together in the right order:

Mr Anderson's virtual monkeys are small computer programs uploaded to Amazon servers. These coded apes regularly pump out random sequences of text.

 

Each sequence is nine characters long and each is checked to see if that string of characters appears anywhere in the works of Shakespeare. If not, it is discarded. If it does match then progress has been made towards re-creating the works of the Bard.

So the "target sequence" here isn't the entire works of Shakespeare, but rather a body of much shorter 9-character strings. According to the article there "there are about 5.5 trillion different combinations of any nine characters from the English alphabet." The simulation is using cloud computing, known to run at high teraflop, and even petaflop speeds. With such enormously rapid computation power, it isn't surprising that this simulation can pump out 9-character strings of original Shakespeare so quickly.

 

But what would happen if the simulation were forced to produce all the works of Shakespeare in one fell swoop? Could our fastest computers do it? According to the BBC article, not a chance:

"If he's running an evolutionary approach, holding on to successful guesses, then he'll get there," said Tim Harford, popular science writer and presenter of the BBC's radio show about numbers "More or Less."

 

And without those constraints?

"Not a chance," said Dr Ian Stewart, emeritus professor of mathematics at the University of Warwick.

His calculations suggest it would take far, far longer than the age of the Universe for monkeys to completely randomly produce a flawless copy of the 3,695,990 or so characters in the works.

"Along the way there would be untold numbers of attempts with one character wrong; even more with two wrong, and so on." he said. "Almost all other books, being shorter, would appear (countless times) before Shakespeare did."

Though Tim Harford might not realize it, in the world of real biology, an "evolutionary approach" might actually have to produce something more like "a flawless copy" than smaller 9-character strings. For example, Doug Axe's research has shown that functional protein folds are enormously specified, and rare in sequence space. He suggests that amino acid sequences that yield functional protein folds might be as rare as 1 in 1074 sequences.

 

Is Darwinian evolution up to the job? Well, other research from Axe suggests that if a feature requires more than 6 mutations before conferring some advantage, it won't arise in the history of the earth.

In other words, Darwinian evolution isn't going to be able to produce fundamentally new protein folds. In fact, it probably wouldn't even be able to produce a single 9-character string of nucleotides in DNA, if that string would not be retained by selection until all 9 nucleotides were in place.

This is called the combinatorial inflation problem. To summarize, the problem goes like this:

Natural selection works well when it can build structures in small incremental steps. But when multiple mutations are necessary to produce a selective advantage, the odds of the trait arising begin to become very small. Michael Behe explains further:

[I]f only one mutation is needed to confer some ability, then Darwinian evolution has little problem finding it. But if more than one is needed, the probability of getting all the right ones grows exponentially worse.
The more mutations you need to gain some selective advantage, the more the probabilities multiply and thus get smaller at an exponential rate.

 

Darwin understood such a problem could devastate his theory. In Origin of Species, he noted that "If it could be demonstrated that any complex organ existed, which could not possibly have been formed by numerous, successive, slight modifications, my theory would absolutely break down." Though Darwin didn't know about mutations in DNA, modern biologists are fast approaching the realization that biochemical complexity pushes Darwinian theory well beyond the available probabilistic resources.

Eksperiment sa digitalnim majmunima analizirao je i bio-hemicar Fazale Rana...

30.09.2011.

Zivot iz epruvete

Mogu li ljudi kreirati zivot u epruveti?  Vijest o kreiranju sinteticke DNK kruzila je po elektronskim i stampanim medijima prosle godine, a sve iz perspektive darvinista, naravno.  Naucnici su sintetizirali DNK i transplantirali je u celiju domacina.

Ova metoda nesumnjivo predstavlja znacajan napredak u ovoj vrsti tehnologije.  Postoji naravno i drugaciji pogled na ovaj poduhvat bio-hemije, koji je oslobodjen darvinistickih pogleda na svijet.

Ovdje mozete poslusati podcast (ne, ne radi se o Harunu Jahji) biologa Fazale Rana, koji je detaljno analizirao sta je zapravo uradjeno i sta nije sa ovim eksperimentom.  Ja se bavim fizikom, ali sam uzimao i kurseve iz biologije tako da nisam prosjecni Dzo i imam odredjeno znanje u bio-hemiji.  Slusajuci ovaj podcast morao sam obrisati prasinu sa svih knjiga iz biologije, te se 47 minuta podcasta pretvorilo u skoro pet sati pauziranja plejera i prevrtanja po knjigama.  Vi koji se bavite bio-hemijom definitivno trebate poslusati ovaj podcast, bez obzira da li ste za ili protiv darvinizma.  Oni koji neposjeduju barem osnovno znanje iz biologije vjerovatno nece moci pratiti analizu, ali probajte, pa sta bude.

26.09.2011.

Pitajmo profesora

Filozof Bertrand Russell je rekao da ljudi mogu znati samo ono sto nauka otkrije.  Definicija nauke, direktno sa wikipedie je sistematicni poduhvat koji gradi i organizuje znanje u obliku objasnjenja i predvidjanja koje je moguce testirati, a koja se ticu univerzuma.  Dakle, vidimo da Russellova materijalisticka teza o nauci nije tacna, a evo i zasto.

Ako domacica ispece kolac i ako pitamo grupu naucnika da analiziraju kolac, oni ce vrlo brzo, uz pomoc raznih naucnih metoda utvrditi od cega je kolac napravljen i koliko je vremena za to utroseno.  Medjutim, ako naucnike pitamo zasto je domacica ispekla kolac, oni nece moci doci do odgovora cak i ako bi joj skenirali mozak, podvrgnuli je zracenjima, ili je testirali na bilo koji drugi nacin.  Do odgovora bi dosli tek kada im ona otkrije zasto je ispekla kolac.  O ovom pitanju, evoluciji, svemiru, Dawkinsovom Blind Watchmaker-u i slicnim interesantnim pitanjima govori prof. J.C. Lennox. 

 


Stariji postovi

Nauka vs. Evolucija
<< 07/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Moji tekstovi

Razno

Preporucujem knjige (amazon.com)
>Zivot Muhammeda, a.s. – Muhammed Husejn Hejkel
>The Myth of Junk DNA-Jonathan Wells
>Signature in the Cell: DNA and the Evidence for Intelligent Design-Stephen C. Meyer
>Darwin's Black Box: The Biochemical Challenge to Evolution-Michael J. Behe
>Icons of Evolution: Science or Myth?-Jonathan Wells
>Evolution: A Theory In Crisis-Michael Denton
>The Edge of Evolution: The Search for the Limits of Darwinism-Michael J. Behe
>The Devil's Delusion: Atheism and its Scientific Pretensions-David Berlinski
>God and Stephen Hawking: Whose Design Is It Anyway?-John C. Lennox
>Has Science Buried God? - A Debate with John Lennox and Richard Dawkins (DVD)
>Why the Universe Is the Way It Is-Hugh Ross
>What Darwin Didn't Know-Hugh Ross
>The Science of God: The Convergence of Scientific and Biblical Wisdom-Gerald L. Schroeder
>Atlas of Creation: Volume 1-5-Harun Yahya
>The Hidden Reality: Parallel Universes and the Deep Laws of the Cosmos-Brian Greene
>The Elegant Universe: Superstrings, Hidden Dimensions, and the Quest for the Ultimate Theory-Brian Greene
>Hyperspace: A Scientific Odyssey Through Parallel Universes, Time Warps, and the 10th Dimension-Michio Kaku
>The Fabric of the Cosmos: Space, Time, and the Texture of Reality-Brian Greene
>Seven Days That Divide the World: The Beginning According to Genesis and Science-John C. Lennox
>God's Undertaker: Has Science Buried God?-John C. Lennox
>Shadows of the Mind: A Search for the Missing Science of Consciousness-Roger Penrose
>Cycles of Time: An Extraordinary New View of the Universe-Roger Penrose
>The Universe in a Nutshell-Stephen Hawking
>Creating Life in the Lab: How New Discoveries in Synthetic Biology Make a Case for the Creator -Fazale Rana
>What Darwin Didn't Know-Hugh Ross, Fazale Rana
>The Cell's Design: How Chemistry Reveals the Creator's Artistry-Fazale Rana
>Origins of Life: Biblical and Evolutionary Models Face Off-Fazale Rana, Hugh Ross
>Destiny or Chance-Stuart Tylor
>If the Universe is Teeming with Aliens... Where is Everybody-Stephen Webb
>Advice To A Young Scientist - P. B. Medawar
>Fundamentals of Physics - David Halliday
>Conceptual Physics - Paul G. Hewitt
>Astronomy: A Self-Teaching Guide - Dinah L. Moche
>Astrophysics is Easy!: An Introduction for the Amateur Astronomer - Michael D. Inglis
>Lights in the Sky & Little Green Men: A Rational Christian Look at UFOs and Extraterrestrials -Hugh Ross, Kenneth R. Samples, Mark Clark
>Law, Darwinism, and Public Education - Beckwith, Francis J
>Darwinism, Design, and Public Education -Campbell, John Angus and Meyer, Stephen C
>Naturalism,A critical analysis - Craig, William Lane and Moreland, J.P.
>Mere Creation-Science, Faith & Intelligent Design - William Dembski
>No Free Lunch,Why Specified Complexity Cannot Be Purchased without Intelligence - William Dembski
>The Design Inference,Eliminating Chance Through Small Probabilities - William Dembski
>The Design of Life: Discovering Signs of Intelligence In Biological Systems - Dembski, William A. and Jonathan Wells
>Traipsing Into Evolution,Intelligent Design and the Kitzmiller v. Dover Decision - DeWolf, David K., West, John G., Luskin, Casey and Witt, Jonathan
>The Privileged Planet,How Our Place in the Cosmos Is Designed For Discovery - Gonzalez, Guillermo and Richards, Jay W.
>Darwin's God, Evolution and the Problem of Evil - Hunter, Cornelius
>Science's Blind Spot, The Unseen Religion of Scientific Naturalism - Hunter, Cornelius
>Biology - Sylvia Mader
>The Fractal Geometry of Nature - Benoit B. Mandelbrot
>The Quantum World: Quantum Physics for Everyone -Kenneth W. Ford, Diane Goldstein
>Quantum Physics: Illusion or Reality? - Alastair I. M. Rae
>The Backyard Astronomer's Guide - Terence Dickinson, Alan Dyer
>The Language of God: A Scientist Presents Evidence for Belief - Francis S. Collins
>There Is a God: How the World's Most Notorious Atheist Changed His Mind - Antony Flew
>Spacetime and Geometry: An Introduction to General Relativity - Sean Carroll (pocetni kurs)
>Introduction to Special Relativity - Robert Resnick
>Gravitation - Charles W. Misner,Kip S. Thorne, John Archibald Wheeler (napredni kurs)
>Not by Chance!: Shattering the Modern Theory of Evolution - Lee M. Spetner
>The Greatest Hoax on Earth? Refuting Dawkins on Evolution - Jonathan Sarfati
>Refuting Evolution - Jonathan Sarfati
>Genetic Entropy & the Mystery of the Genome -John C Sanford
>Darwin on Trial - Phillip E. Johnson
>Explore Evolution: The Arguments For and Against Neo-Darwinism - Stephen C. Meyer
>Who was Adam - Fazale Rana, Hugh Ross
>The Dawkins Delusion?: Atheist Fundamentalism and the Denial of the Divine - Alister McGrath
>Essentials of Geology - Stephen Marshak
>There Is a God: How the World's Most Notorious Atheist Changed His Mind -Antony Flew,Roy Abraham Varghese
>The Rage Against God: How Atheism Led Me to Faith - Peter Hitchens (brat Christopher Hitchensa)
>Where the Conflict Really Lies: Science, Religion, and Naturalism - Alvin Plantinga
>Why God Won't Go Away: Is the New Atheism Running on Empty? - Alister Mcgrath
>Metaphysics (4th Edition) - Richard Taylor
>Introduction to Cosmology - Barbara Ryden
>Universe - Roger Freedman, Robert Geller,William J. Kaufmann
>Minding the Heavens: The Story of Our Discovery of the Milky Way - Leila Belkora
>Observational Astronomy - D. Scott Birney, Guillermo Gonzalez,David Oesper
>The Particle Garden: Our Universe As Understood By Particle Physicists - Gordon Kane
>Planetary Sciences - Imke de Pater, Jack J.Lissauer
>Introduction to Modern Stellar Astrophysics - Ostlie, B. W. & Carroll, D. A
>General, Organic, and Biochemistry: Connecting Chemistry to Your Life - Ira Blei,George Odian
>The Mysterious Epigenome: What Lies Beyond DNA -
Thomas Woodward, James Gills
>The Dark Side of Charles Darwin - Jerry Bergman
>Aping Mankind: Neuromania, Darwinitis and the Misrepresentation of Humanity - Raymond Tallis
>Did God Use Evolution? Observations from a Scientist of Faith [Paperback]
Dr. Werner Gitt
>Persuaded by the Evidence: True Stories of Faith, Science, and the Power of a Creator - Doug Sharp, Jerry Bergman
>Black Holes and Time Warps: Einstein's Outrageous Legacy - Kip Thorne, Stephen Hawking
>Quantum Enigma: Physics Encounters Consciousness - Bruce Rosenblum, Fred Kuttner
>The Mystery of Life's Origin: Reassessing Current Theories -Walter L. Bradley, Roger L. Olsen, Dean H. Kenyon Charles B. Thaxton
>The Politically Incorrect Guide to Darwinism and Intelligent Design -Jonathan Wells
>Beyond the Cosmos: What Recent Discoveries in Astrophysics Reveal about the Glory and Love of God -Hugh Ross
>Black Holes, Wormholes, and Time Machines – Jim Al-Khalili
>The Naked Emperor: Darwinism Exposed – Anthony Latham
>Mind and Cosmos: Why the Materialist Neo-Darwinian Conception of Nature Is Almost Certainly False – Thomas Nagel (Kindle)
>Science and Human Origins - Ann Gauger, Douglas Axe, Casey Luskin
>Forgotten Civilization: The Role of Solar Outbursts in Our Past and Future - Robert M. Schoch
>Pyramid Quest: Secrets of the Great Pyramid and the Dawn of Civilization - Robert M. Schoch
>Astronomy Today - Eric Chaisson, Steve McMillan
>>>Historija Bosne i Bosnjaka - Mehmedalija Bojic
>>>Historija Bosnjaka - Mustafa Imamovic
>Pyramid Quest: Secrets of the Great Pyramid and the Dawn of Civilization - Robert M. Schoch, Robert Aquinas
Love & Math
Science set free

Analiza darvinisticke propagande

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
50924

Powered by Blogger.ba